U svakom slučaju. No, postići objektivnost u ocjenjivanju nekog djela je nemoguće, a pokušaj je nezahvalan i uzaludan.
Nebo je plavo,( kad je nebo plavo), je činjenica i po definiciji objektivno mišljenje.
Ono šta nije objektivno mišljenje i(po mom mišljenju) je daleko zabavnije za pročitati je subjektivni dojam recenzenta.
Izdvajam dio iz @Flipper Returnal recenzije:
Returnal s druge strane nije igra za svakoga. Returnal je prilično teška i frustrirajuća igra, a u isto vrijeme je savršenstvo igrivosti i umjetnosti koju zovemo videoigrama. Jednom kada doživite vizualni i virtualni orgazam igrajući igre, znate da igrate nešto posebno i toliko igrivo da vas vuče na još i još i još iako znate da ćete umrijeti i da ćete sve morati ispočetka igrati. Znate da vas čeka smrt, ali i dalje s luđačkim osmijehom na licu, znojnih ruku i mokrog čela ubijate neprijatelje u takvoj virtualnoj poeziji koju niti Picasso ne može naslikati, a niti Beethoven opjevati. Returnal je definitivno to – Beethoven i Picasso sci-fi žanra.
Da nisam već nakon 5 sekundi trejlera već znao da mi je to day 1 igra, ovo bi me natjeralo da pobliže vidim o čemu se tu radi, nikako ne sa objašnjavanjem povijesti roguelike ili roguelite igara, sjedištem Housmarquea i promašenim usporedbama sa Hadesom ili sličnim pokušajima "objektivnosti"
