revo U Eurogamer recenziji cak pise da je to najbolja igra koju je Bioware ikad napravio

Ha-Ha-Ha Ha-Ha-Ha Ha-Ha-Ha

Meni osobno recenzije uopće ne trebaju. Dosta mi je većinom prvo predstavljanje igre. Npr. prvi put kad su pokazali Returnal meni je taj trejler prodao i igru i PS5.
Tako sam i Black Myth Wukong kupio day one bez da sam pogledao i jednu recenziju samo na osnovu prvog trejlera.

Dok s druge strane, FF 7 rebirth sam kupio nakon što je Foggy izjavio da je nakon 100 h igre skužio da mu je naporna Ha-Ha-Ha

Day one reviewi su zajebana stvar, ovisno kad dobiješ igru na uvid. Najbolji primjer su RPGi koje baš treba zagristi stotinjak sati i više da kompletiraš ili 40ak da prođeš main story.
Recimo, Cyberpunk, Witcher 3, itd . U takvim recenzijama sano pratim ima li tehničkih problema.

Šta se tiče Eurogamera, otkad ih je kupio IGN ne vjerujem im ni riječi.

      wooddiebone

      Probaj napisat recenziju za zadnju igru koju si odigrao tako da eliminiras svaku subjektivnu izjavu pa sam procijeni da li si na kraju stvarno dobio recenziju ili tehnicku specifikaciju.

          wooddiebone Recenzije su maksimalno objektivni osvrt koji čitaocu mora usaditi ideju o tome kakav je proizvod koji kupuje.

          Teoretski. Ali u praksi tu recenziju pišu Tom, Dick ili Harry i recenzira je iz svog subjektivnog stajališta sa cijelom hrpom predkonstruiranih stajališta i sve svede na još subjektivniji broj na kraju recenzije s kojom će se igrač Steve, Pero i Hideo složiti ili neće dok igraju igru na Portalu na balkonu od 45 m²

              somethingwrong Dok s druge strane, FF 7 rebirth sam kupio nakon što je Foggy izjavio da je nakon 100 h igre skužio da mu je naporna

              Mogao si to čuti i nakon 5h, dojam se nije baš mijenjao 🙂 A i sam veliš da je za igre ovog žanra nezahvalno išta govoriti ispod manjeg broja sati jer na 30h dužeg RPG-a tek otvaraš mogućnosti u to vrijeme a nekad ih ima i kasnije. Teško je krojiti sliku igre za recenzije općenito a da nisi barem prešao igru, da malo nisi ganjao side content i ukoliko ti je nešto svježe a već je gro drugih igara to odradilo. Relativno nezahvalan "posao".

              Ja znam nakon prvog trailera jel igram igru ili ne, i u 99% slučaju stanem gledat išta o igri nakon prvog trailera dok ona ne izađe. Mislim da nitko od nas baš baš slijepo ne vjeruje nekim statistikama i da je to razlog za buy.

              Recenzije ne čitam niti gledam za igre koje nisam odigrao. Ili za one koje planiram odigrati.

                Ja sam se u zadnje vrijeme počeo voditi svojem gutsu oko neke igre.
                U glavi imam tri parametra prilikom gledanja prvog trailera igre:

                1. Kupi, nema potrebe da gledam išta dalje, sve ostalo je samo spojlanje. Šta ja imam gledati/čitati hrpu recenzija koji će mi reći ono što već znam (wow, nova Miyazakijeva igra je 10/10? Ma daj… tko bi rekao), Dakle renomirani studiji tipa KP, ND, R* i FROM imaju instant seal of quality kod mene, već imaju moju lovu.

                2. Blagi interes, budem detaljnije istražio prije nego igra izađe da li ću ja kupiti to ili ne. Tu spadaju igre poput Stellar Bladea, Dragon's Dogme, Stalker 2 ili Helldiversa. U najgoru ruku ako ne uzmem odmah, uzeće se na saleu. Pretežno na saleu zapravo jer počelo mi ići na živce kupiti igre koje odigram godinu dana kasnije i gledam kako je cijena pala za 60%.

                3. Nije za mene, teško da će me pridobiti. Senua's Saga, Dragon Age Veilguard, Life is Strange ili Star Wars: Outlaws. Kužim da imaju svoju publiku i možda su odlične igre, ali nisu za mene.

                Danas, za razliku od prije 20 godina kada ste eventualno imali neki dedicirani časopis ili eventualno u Globusu neku sekciju za igre s tri lista bi pregledali, ali generalno ste bili dojma: like it/don't like it. Mogao je Spore ili Sims dobiti 10/10 ocjene, ali teško da bih dao pare za to. Ali isto tako mogla je izaći igra poput God Handa ili Rule of Rose koja bi od IGN-a dobila 3/10 ili tako nešto, ali ima nešto što bi me privlačilo i na kraju bi mi sjela čisto jer sam dolazio iz svoje znatiželje i pozitivnog mindseta. Zato je danas i teško da mi kao odrasle osobe odigramo neko "sranje" od igre. Sve su minimalno 7.5, 8 pa na gore.

                Sada nema šta nema, toliki je sensory overload da nam se formira mišljenje o nekoj igri (pozitivno ili negativno) prije nego uopšte izađe. Jedina konstanta je da svakoj recenziji dam klik na FFA i FoggyProd., ali sve ostalo generalno izbjegavam. U najgoru ruku pogledaću metu i pročitati ovdje neke blage dojmove tu i tamo i to je to.

                Sada izvlačiti iz konteksta svaku moguću negativnu (DA: V minuta užasnog dijaloga iz 50h igre) ili pozitivnu (SB sisurine) je površno gledanje igara.

                Meni je FF Rebirth jedna od najboljih igara ikad, Foggyju jedna od najvećih razočarenja. I šta sad? Slijepo vjerovati jednom ili drugom?
                Naravno da ne.
                Postavite si pitanje jel VAS igra privlači dovoljno da sami date sud o igri. Pa šta fali ako i vama bude razočarenje? Move on, stekli ste novi experience i to je to. A ako bude jedna od najboljih? Onda ostaje uz vas čitav život.

                  sanzo

                  Dakle može se kad se hoće. Objektivna recenzija postoji. Ha-Ha-Ha

                    somethingwrong Meni osobno recenzije uopće ne trebaju. Dosta mi je većinom prvo predstavljanje igre.

                    Također, znam već procjeniti koje igre mi se igraju, a koje ne. Nije čak bitno ni da je nešto posebno kvalitetna ako mi nudi ono kaj mi u tom trenu paše, tipa evo Veilguard sada.

                    sanzo Probaj napisat recenziju za zadnju igru koju si odigrao tako da eliminiras svaku subjektivnu izjavu pa sam procijeni da li si na kraju stvarno dobio recenziju ili tehnicku specifikaciju.

                    Pročitaj opet kaj pričam. Znači objektivnost proizlazi iz sposobnosti autora da prepoznaje razliku između svog ukusa i općenite kvalitete igre u kontekstu ostatka industrije i igara koje su izašle prije.

                    To je bare minimum za pisat recenziju. Moja recenzija igre iz žanra koji ne poznajem i nemam s čime usporedit da bi prepoznao kvalitetu ne bi bila prihvatljiva kao recenzija na velikom portalu.

                    Objektivno je cilj kojem se u recenziji treba težiti, a ne status koji postigneš ili ne postigneš.

                    somethingwrong Teoretski. Ali u praksi tu recenziju pišu Tom, Dick ili Harry i recenzira je iz svog subjektivnog stajališta sa cijelom hrpom predkonstruiranih stajališta i sve svede na još subjektivniji broj na kraju recenzije s kojom će se igrač Steve, Pero i Hideo složiti ili neće dok igraju igru na Portalu na balkonu od 45 m²

                    Nekad je to tako bilo i u praksi. Danas je to svedeno na teoriju upravo zato jer recenzije piše bilo tko. Upravo ta predkonstruirana stajališta su bitna u odabiru osobe koja bi trebala recenzirati igru.

                    A to jel se netko slaže s recenzijom ili ne slaže se javlja upravo zbog takvog površnog pristupanja recenzijama.

                    Da se recenzije pišu kak trebaju, onaj tko se ne slaže s recenzijom ne kupi igru jer zna da nije za njega.

                            wooddiebone

                            Citam sta pises i to nije objektivnost vec subjektivno misljenje potkrijepljeno cinjenicama i iskustvom.

                            Ako je osoba koja radi recenziju kompetentna, ta racenzija ce bit kvalitetnija, smislenija i relevantnija, svejedno ce na kraju bit subjektivno misljenje jedne osobe.

                            Mozes svakako i trebao bi dio recenzije posvetit objektivnim cinjenicama. "Igra se vrti na x fps-a" ili "Sadrzi skakanje, pucanje i perspektivu iz prvog lica", ali sama srz recenzije neke igre je utisak koja je ona ostavila na osobu koja pise, a to ne mozes kvantificirat i jako ce ovisit od pojedinca.

                              Solid_Snake u potpunosti se slažem. Pogotovo u dijelu da kad već znam da ću kupiti igru, reviewe smatram spojlerom i čitam ih tek nakon odigrane igre.

                              wooddiebone nema objektivnosti, a da se ne radi o pukim podacima. Imaš toliko levela, toliko krajeva, teh specifikacije i tjt. Sve ostalo je subjektivno mišljenje.

                              A kome onda vjerovati kao recenzentu? To možda možeš samo retrospektivno ako se subjektivno slažeš sa recenzijom.
                              Većina njih, starih, etabliranih novinara-igrača je previše cinična čak i kada hvale neku igru. Usto, što je igra više hajpana i objektivno kvalitetna trude se naći manu i spuštaju ocjene, a s druge strane euforično hvale neku super niche indi igru.

                              Što se tiče expertnog, objektivnog mišljenja, toga nema u svijetu igara.
                              Dat ću primjere.
                              Osobno sam prošao Returnal 5 puta. Nekih 200h igranja. S tim da sam dva puta prošao bez umiranja.(Što je iznimno zahtjevno)
                              Moglo bi se reći da sam expert u toj igri.
                              Znajući to, da napišem recenziju u kojoj dajem toj igri čistu desetku u svim segmentima, i da je opišem kao pravu next gen igru koja je maestralno odradila sintezu 2D bullet hell shootera i 3D Sci Fi avanture bez ikakve konkurencije. Sa odličnim replayabilitijem. 99% ljudi se ne bi složilo sa 10/10 ocjenom.

                              Cyberpunk2077: 300h+ igranja, svi krajevi i varijacije krajeva. Igrao i na PC i na PS5. Igrao i prije i poslije expanzije i 2.0 revizije. Čistih 10/10. Najbolji story driven RPG ikada. Sa odličnim replayabilitijem.

                              Elden Ring. Dok igraš prvi put, ako si completionist i ideš redom i ubiješ praktički cijelu mapu, najbolja igra u svom žanru ikad napravljena. Atmosfera, mehanika, muzika, veličina svijeta, enviroment puzzles, apsolutno sve same desetke.
                              Krajevi su apsolutni neinspirirani i bezvezni antiklimaks(kraj ekspanzije je puno bolji.
                              Nisam imao želju ponovno upaliti nakon prelaska(lv 250 ili tu negdje).
                              8/10.

                              Subjektivno da ne može biti subjektivnije.

                                  Objektivnost postoji i instrument je kritike i analize. Bez objektivnost toga nema.

                                  Objektivnost nije samo podatak nego komparacija i zaključak na temelju prijašnjih iskustava.

                                  Samo zato što vi ne možete odvojiti subjektivno od objektivnog ne znači da drugi ne mogu.

                                  Stoljećima se objektivnost koristi upravo u svrhu procjene i približavanja svojstava nečega što široj skupini ljudi.

                                    Uzorak subjektivnosti u određenoj populaciji --> statistika --> objektivno mišljenje

                                    I (ne)ukus se može kvantificirati, žao mi je

                                      wooddiebone Objektivnost nije samo podatak nego komparacija i zaključak na temelju prijašnjih iskustava.

                                      Ova rečenica ti nema nikakvog smisla. Prema tome postoji nekakav univerzalni set prijašnjih iskustava temeljem kojih će netko doći do apsolutne istine i imat ćemo savršeno objektivnu recenziju.

                                          Deadwalker Mislim (možda) da je mislio da ukoliko je netko odigrao igru tipa Witcher 3, da je generalni koncenzus da svaka sljedeća igra koja je približno slična može bit komparirana barem ugrubo s igrom koja je neke slične ili iste mehanike bolje odradila. Netko tko prvi put igra neki žanr možebitno bude totalno promašio taj segment, iako onako okvirno i objektivno ne bi trebao - ali ima miljardu primjera gdje netko "zelen" ide nešto recenzirati pa mu fali gadno tog iskustva. Na kraju krajeva, probaj gletat ravan zid prvi put bez da si to radio - ne budeš odradio profi posao, ako me kužiš. A sad koliko je to objektivno, subjektivno - nemoguće je povući neku savršenu paralelu oko svega toga.

                                              usrali ste temu sa dobrom raspravom

                                              yakuza_stinger Uzorak subjektivnosti u određenoj populaciji --> statistika --> objektivno mišljenje

                                              Ne. To je i dalje statistika. Skup subjektivnih mišljenja nije objektivno mišljenje.
                                              Statistički, unutar Sjeverno Korejske populacije masovno prevladava mišljenje da je Kim Jong božanstvo. I to je subjektivno mišljenje te grupe i Kim Jong Una.

                                              Približno objektivno mišljenje može biti samo od nekoga(makar intelektualno) izvan te grupe, komparacijom. S tim da se uzima u obzir da i takvo mišljenje ima polaznu točku u osobnom stavu koji je formiran raznim utjecajima.
                                              Objektivne su samo dokazive činjenice, sve ostalo je samo pokušaj.

                                              Što bi to značilo u svijetu video igara i umjetnosti, jer se video igre ocjenjuju na način približan recenzijama umjetnosti.
                                              Ako se izuzmu tehnički problemi i kvalitete, onda se ocjenjuje po subjektivnom mišljenju recenzenta. Bez obzira na iskustvo i ekspertizu. Dakako, postoje gradacije sposobnosti recenzenta, ali ne u tolikoj mjeri da bi mišljenje bilo objektivno i istinito svakom pojedincu.
                                              Može biti generalni konsenzus i to se pokušava napraviti agregacijom poput Metacritica. (Ali i to je upitno jer nisu svi revieweri na Metacriticu, niti se svi vrednuju isto)

                                              Zato ljudi i odabiru vjerovati određenom revieweru i ocjeni s kojom se generalno i subjektivno (već unaprijed )slažu.

                                                  Deadwalker Prema tome postoji nekakav univerzalni set prijašnjih iskustava temeljem kojih će netko doći do apsolutne istine i imat ćemo savršeno objektivnu recenziju.

                                                  To čovjek ne može niti pokušati. Jedino bi AI mogao napraviti pokušaj objektivnosti agregacijom svih mišljenja i komparacijom sa prošlim iskustvima, ali to bi bilo urnebesno smiješno i neprirodno. I isto inherentno pogrešno jer je agregat subjektivnih mišljenja.

                                                  Istina je dosadna.

                                                    foggy u tome je poanta, nemoguce je. Možeš u recenziji spomenuti ove ili one situacije koje će nekome vise ili manje odgovarati (kao dio analize određenih elemenata), no u konačnici to je i dalje tvoje mišljenje u kojem prenosiš kakav je utisak NA TEBE ostavila igra u kontekstu osjećaja zabave, izazova i generalnog doživljaja. Sve nešto sto je vrlo teško kvantificirati i preslikati na Ivu Ivica koji čita tekst. Da se razumijemo, recenzija sadrži neku analizu kvalitete određenih elemenata igre (gameplay mehanike, grafika, zvuk, glazba i sl), no ne mozes npr jednostavno kvantificirati kakav ti je osjećaj stvorila Hans Zimmer glazba u nekom boss encounteru jer te ne znam, asocira na Gladiatora koji ti je najbolji film ikad. Tebi će to možda iznimno pojačati emotivan trenutak u ključnom segmentu igre, a nekome drugome neće značiti ama bas ništa. Ili će tebi kao Souls fanatiku gameplay biti užasan i prelagan u kontekstu mehanika koje igra pokušava povezati na svoj način, a nekome će to biti taman zabavno i super izazovno.

                                                    Hoću reci, teško je osjećaj zabave i izazova pretvoriti u brojku kvalitete temeljem koje bi mogao univerzalno reci da je to najbolja igra na planeti. Objektivno se možemo složiti doduše kako 90% populacije nešto smatra vrlo dobrom igrom, no ako si u onih 10% populacije koja to ne misli, tebi je recenzija kao smjernica za kupnju igre potpuno promašena. Zato kažem, treba pročitati xy recenzija pa vidjeti različite perspektive na istu materiju i probati svoje afinitete pronaći u tim analizama. Metascore pomaze u percepciji vjerojatnosti da ćeš biti u onoj grupi 9/10 igrača kojem je igra genijalna pa je manja šansa da ćeš fulati s kupovinom.

                                                        Deadwalker Možeš u recenziji spomenuti ove ili one situacije koje će nekome vise ili manje odgovarati (kao dio analize određenih elemenata), no u konačnici to je i dalje tvoje mišljenje u kojem prenosiš kakav je utisak NA TEBE ostavila igra u kontekstu osjećaja zabave, izazova i generalnog doživljaja.

                                                        Pa u tome i je cjela poanta.

                                                        Netko tko je sposoban odvojiti svoje osjećaje i pogledat element neke igre iz perspektive nekoga tko nije on sam je objektivan.

                                                        Znači odmakneš se, pogledaš širu sliku, uzmeš u obzir ostale igre i elemente koje su određenim skupinama bile dobre/loše i možeš reći ovo se meni nije svidjelo, ali nekima kome je ta i ta igra bila dobra će možda biti dobro jer me podsjeća na tu igru ili sične igre.

                                                        To je čisti objektivni pristup i analiza kakva bi trebala bit prisutna u svakom reviewu, ali autor bi trebao raspolagati vrlo velikom lepezom iskustava i igara.

                                                        I mislim da je takav pristup odgovornost svakog mainstream review outleta kojem izdavači šalju besplatne kodove.

                                                        Za primjer objektivnosti pogledaj pristup npr. Linus Tech Tipsa prema reviewovima stvari koje im se pošalju. Nema povlaštenog tretmana i nema prešućivanja problema zbog nečijeg subjektivnog mišljenja o proizvodu ili brendu.

                                                        Zapravo, mislim da bi reviewi trebali bit kolaborativni projekti više autora i da bi to rješilo dobar dio problema.