Bitching oliti kukanje sve u 16 dok Oxi jede 2 Big Tasty bacon-a od jada

Nažalost, javno zdravstvo vjerojatno može samo ići iz goreg u lošije i u smjeru većih davanja za bilo što. To nije negativno razmišljanje, to je realnost našeg zdravstvenog sistema ukoliko ne bude nekih značajnijih reformi, uz već poznat deficit liječnika i ostalih zdravstvenih radnika koji ide uz sve to.

Što se smrti bližnjih tiče, smatram da većinu ništa na to ne može u dovoljnoj mjeri pripremiti. Krug bliskih obiteljskih i prijateljskih osoba, sređen život i samostalnost puno pomažu, ali da će biti patnje - bit će. Budite zahvalni na vremenu koje imate s najbližima, kako starimo sve smo više svjesni od kolikog su značaja.

Ne žalim se često, ali me ova kiša živcira, imam dojam da zadnjih par mjeseci češće pada nego ne pada, a vidim da će je još biti u sljedećih 10 dana. Pa kad će više normalno proljeće?

zontra Prao sam auto u subotu sat i pol pa mi nije drago, ali kako je i Chono rekao, možda je dosadno, ali je potrebno. Samo nek roka. Zima je bila blaga, nemaš puno snijega da se otopio, treba kiše da nam još i zbog suše ne dižu dodatno cijene hrane.

Ma nek se slobodno ispada, ali onda tokom večeri. Ovako kad pada tokom dana, baš izvlači neki pesimizam iz mene.

Ma kuzim te, mene vec duze vrijeme pere depresija i opcenito se lose osjecam. Bas sam o tome pricao sa Ficom i mislio sam da sam polako otisao u onu stvar. Cak sam razmisljao o nekoj psiholoskoj pomoci. Stalno pesimisticne misli, nedostatak srece, nekog poleta u duhu, neobjasnjiv umor, budenja po noci, nemiran san…

Dok nisam napravio pregled kod doktora. Imam Hashimoto i sve moguce simptome koji idu s njim. Jedva cekam tablete i povratak u normalu.

chono mislim da si baš ti jednom nekome preporučio tu na forumu, kada se požalio na depresivne misli, da se pokrene (u vidu sporta i vježbanja). I ja sam isto puno puta. I dok treniranje nikako ne može bit nezdravo i naravno da bi se svi trebali pokrenut, neki imaju tu nesreću poput tebe sad sa štitnjačom. A ti si od svih ljudi koje poznajem vjerojatno najjači primjer zdravog života. Najbitnije je da si dijagnosticirao to, jbg, neke stvari ne mogu bez ljekova

S druge strane, jučer sam bio na Hreliću i nisam mogao vjerovat da ljudi tamo na šoderu imaju doslovno ljekarne. Svi mogući antidepresivi bez recepata. Moja mama boluje od shizofrenije i najbolje joj je odgovarao jedan lijek kojeg su prije 3-4 godine ukinuli, mi napravili zalihe, uvezli iz cijele Europe odakle se moglo. I sad ga više nema, a jučer ga ciganka na Hreliću ima. I ljudi kupuju. Sigurno bez dijagnoze, a da ne govorim u kakvom su vjerojatno stanju svi ti lijekovi, ako su uopće pravi

Fenix ja nemogu vjerovat kakve ti zivotne situacije prozivljavas. Evo, divim ti se kako si bio i ostao normalan decko i covjek

Ja mislim da smo svi više manje u banani, nakon korone, potresa i ovog rata, inflacije pa promjena valute pa neizvjesnosti na poslovima sve to na ovaj ili onaj način utječe na sve nas.

Užasno puno ljudi je u zadnje dvije godine dosta psihički palo, pa moram priznat i ja.

Jbg tako je kako je, takav je danas život, vrlo nepredvidljiv i težak na psihu.

Uglavnom niste jedini, večina se osjeća lošije barem ljudi s kojima komuniciram.

Mene korona nije ništa sjebala. Uvijek sam svejedno bio introvertan ako se to sad tako kaže. Tako da meni nije teško palo zatvaranje. Meni nedostaje samo (SAMO) stalan i stabilan posao. Da mi je to riješiti, bio bih nekako miran. Iako neću nikad imati para, na to sam već navikao. A za sreću mi ne treba puno. Imam skoro sve, samo da mi je riješiti za stalno posao i da nekako plovim kroz život. Dijete mi je donijelo puno briga, ali i neopisivu radost. Uglavnom, moglo bi biti puno bolje, no s druge strane, da je samo biti zdrav. Sve drugo se nekako može, posloži se, dogodi se, otvori…samo zdravlja. Bez toga nas nema nigdje.

Picek Jedno je ponuditi savjet i podršku, ali rješavanje nekih većih problema koje spominješ zahtijeva i višekratni rad, iznošenje problema, razradu istog, postavljanje ciljeva i podciljeva…puno je tu posla i za pomagača i za osobu koja želi ozbiljno mijenjati svoj život i rješavati svoje probleme, čak i za one jednostavnije bilo bi potrebno barem 5 savjetovanja i susreta. Neki sigurno neće biti ni tako otvoreni javno, bez obzira što ovdje imamo neku anonimnost. Ali tu smo da pomognemo, naravno.

Što se tiče tvoje fobije…jesi išao metodom postupnog izlaganja sve većoj visini? Ovo je onako - ravno u glavu izravan savjet s preskakanjem rješenja do koejg bi ti trebao sam doći.: p VR s nekim igrama koje pružaju osjećaj visine ili penjanja bi ti bio najsigurnija oklada jer je tu najmanja opasnost da te uhvati vrtoglavica i nelagoda, a da to bude opasno. Znam da zvuči banalno, ali ako ti već i manje visine uzrokuju značajnu nelagodu, onda najbolje da uživo nađeš nekoga tko bi te vodio kroz čitav proces rješavanja fobije.

Picek Možda bi stvarno mogli otvoriti neki temu gdje će se iznositi problemi za psihičko stanje (deprsija, fobija i sl.) i da pokušamo jedni drugima pomoći, ako ništa drugo, na temelju vlastitih iskustava i iskustava ljudi iz naše okoline.

Ako se otvara takva tema trebalo bi ju ogranicit na provjerene clanove. Puno ljudi je tu lako povezat sa sa imenom i prezimenom i nije bas najbolja ideja iznosit ozbiljne probleme na javnom forumu.

Mislim da je ovdje (ili u zasebnoj temi) u redu ostaviti neke probleme koji su ipak nekog laganijeg karaktera. Sve neke teže psihičke stvari je bolje prenijeti nekome kome je to profesija.

Slažem se, zato predlažem da se na Discordu otvori pričaona "Subotom sa Subom" koji će nam besplatno pomagati jer je on iz te profesije. Može gospon Sube? @Zero

Flipper Ne mogu, subotom odmaram, pijem i većinom bježim od drugih ljudi koji spominju probleme.

Zero ali rješavanje nekih većih problema koje spominješ zahtijeva i višekratni rad, iznošenje problema, razradu istog, postavljanje ciljeva i podciljeva

Nije napisao da treba otvorit temu za dijagnozu i propisivanje terapije prema dijagnozi, napisao je da treba otvorit temu gdje ljudi mogu olakšat dušu i možda podjelit iskustvo i vidit ako netko ima savjet jer je doživio nešto slično. Nitko se neće igrat psihijatra i psihologa.

Dobra ideja, ali ne moraju moderatori uvijek otvarati teme. Neka pokrene onaj kome je to ugodno, a ja ću s tehničke strane napraviti da ona bude dostupna samo ulogiranim članovima.

Ako postoji potreba, može se otići i korak dalje, pa napravit dodatan filter za pristup, primjerice po broju postova, aktivnosti i slično.

Picek Npr. fobija s kojom ja imam problema je veliki strah od visine i iz tog razloga nikad nisam letio avionom.

Također se i sam bojim visine samo šta meni to više ne predstavlja problem, možda jest u najranijoj mladosti što ga drugi nisu imali a ja jesam jer si kao p…a ak se bojiš. Također avion 0 bodova.

Milsim da sve fobije koje ljudi imaju u većini slučajeva nisu problem već ja na njih gledam kao nešto da nas očuva od moguće opasnosti iz nepoznatog nama razloga ali imaju funkciju čuvara.

Da ljudi nemaju nikakav strah tad bi radili svakojake opasne stvari i ugrozili živote jer nisu svi jednakih socijalno, psiho-fizičkih karakteristika, Svi imaju neki strah od nečega pa i oni najhrabriji koji misle da se ničeg ne boje jer nit ne znaju da se nečeg boje jer se možda nisu još suočili sa takvim nekim strahom koji je drugima kako se kaže luk i voda.

Tako da nemoj si to predstavljat kao problem jer ćeš si navuć još veći problem kad misiš da je to problem i zbog toga ići k psihologu. Da žarko želiš putovat avionom vjerojatno bih to već odavno napravio i prebrodio strah. Više se možda bojiš reakcije drugih što će mislit o tvom strahu. Budi svoj i ako se bojiš to je tvoj strah i nije bez razloga on tu.

TITANXIS slažem se da je dobro imati strah no kada je on racionalan. Npr. na moru si i vidiš zmiju, naravno da imaš strah od nje jer je ne poznaš i nećeš je ići dirati te je takav strah racionalan. Ali strah od aviona je potpuno iracionalan jer je poznato da je avion najsigurnije prijevozno sredstvo. Veća je vjerojatnost da pogineš na putu do aerodroma u autu (u kojem se svi vozimo i ne znam ikoga da se boji auta) nego što ćeš poginuti u avionu. A da ne govorim o tome da sam u nekoliko navrata propustio neko putovanje gdje sam želio ići, a nije da možeš ići autom. Tako da bih htio putovati, odnosno biti na određenim destinacijama, a jedino možeš avionom jer su ostali oblici prijevoza suludi za takve udaljenosti.