Bitching oliti kukanje sve u 16 dok Oxi jede 2 Big Tasty bacon-a od jada

chono mislim da si baš ti jednom nekome preporučio tu na forumu, kada se požalio na depresivne misli, da se pokrene (u vidu sporta i vježbanja). I ja sam isto puno puta. I dok treniranje nikako ne može bit nezdravo i naravno da bi se svi trebali pokrenut, neki imaju tu nesreću poput tebe sad sa štitnjačom. A ti si od svih ljudi koje poznajem vjerojatno najjači primjer zdravog života. Najbitnije je da si dijagnosticirao to, jbg, neke stvari ne mogu bez ljekova

S druge strane, jučer sam bio na Hreliću i nisam mogao vjerovat da ljudi tamo na šoderu imaju doslovno ljekarne. Svi mogući antidepresivi bez recepata. Moja mama boluje od shizofrenije i najbolje joj je odgovarao jedan lijek kojeg su prije 3-4 godine ukinuli, mi napravili zalihe, uvezli iz cijele Europe odakle se moglo. I sad ga više nema, a jučer ga ciganka na Hreliću ima. I ljudi kupuju. Sigurno bez dijagnoze, a da ne govorim u kakvom su vjerojatno stanju svi ti lijekovi, ako su uopće pravi

Fenix ja nemogu vjerovat kakve ti zivotne situacije prozivljavas. Evo, divim ti se kako si bio i ostao normalan decko i covjek

Ja mislim da smo svi više manje u banani, nakon korone, potresa i ovog rata, inflacije pa promjena valute pa neizvjesnosti na poslovima sve to na ovaj ili onaj način utječe na sve nas.

Užasno puno ljudi je u zadnje dvije godine dosta psihički palo, pa moram priznat i ja.

Jbg tako je kako je, takav je danas život, vrlo nepredvidljiv i težak na psihu.

Uglavnom niste jedini, večina se osjeća lošije barem ljudi s kojima komuniciram.

Mene korona nije ništa sjebala. Uvijek sam svejedno bio introvertan ako se to sad tako kaže. Tako da meni nije teško palo zatvaranje. Meni nedostaje samo (SAMO) stalan i stabilan posao. Da mi je to riješiti, bio bih nekako miran. Iako neću nikad imati para, na to sam već navikao. A za sreću mi ne treba puno. Imam skoro sve, samo da mi je riješiti za stalno posao i da nekako plovim kroz život. Dijete mi je donijelo puno briga, ali i neopisivu radost. Uglavnom, moglo bi biti puno bolje, no s druge strane, da je samo biti zdrav. Sve drugo se nekako može, posloži se, dogodi se, otvori…samo zdravlja. Bez toga nas nema nigdje.

Picek Jedno je ponuditi savjet i podršku, ali rješavanje nekih većih problema koje spominješ zahtijeva i višekratni rad, iznošenje problema, razradu istog, postavljanje ciljeva i podciljeva…puno je tu posla i za pomagača i za osobu koja želi ozbiljno mijenjati svoj život i rješavati svoje probleme, čak i za one jednostavnije bilo bi potrebno barem 5 savjetovanja i susreta. Neki sigurno neće biti ni tako otvoreni javno, bez obzira što ovdje imamo neku anonimnost. Ali tu smo da pomognemo, naravno.

Što se tiče tvoje fobije…jesi išao metodom postupnog izlaganja sve većoj visini? Ovo je onako - ravno u glavu izravan savjet s preskakanjem rješenja do koejg bi ti trebao sam doći.: p VR s nekim igrama koje pružaju osjećaj visine ili penjanja bi ti bio najsigurnija oklada jer je tu najmanja opasnost da te uhvati vrtoglavica i nelagoda, a da to bude opasno. Znam da zvuči banalno, ali ako ti već i manje visine uzrokuju značajnu nelagodu, onda najbolje da uživo nađeš nekoga tko bi te vodio kroz čitav proces rješavanja fobije.

Picek Možda bi stvarno mogli otvoriti neki temu gdje će se iznositi problemi za psihičko stanje (deprsija, fobija i sl.) i da pokušamo jedni drugima pomoći, ako ništa drugo, na temelju vlastitih iskustava i iskustava ljudi iz naše okoline.

Ako se otvara takva tema trebalo bi ju ogranicit na provjerene clanove. Puno ljudi je tu lako povezat sa sa imenom i prezimenom i nije bas najbolja ideja iznosit ozbiljne probleme na javnom forumu.

Mislim da je ovdje (ili u zasebnoj temi) u redu ostaviti neke probleme koji su ipak nekog laganijeg karaktera. Sve neke teže psihičke stvari je bolje prenijeti nekome kome je to profesija.

Slažem se, zato predlažem da se na Discordu otvori pričaona "Subotom sa Subom" koji će nam besplatno pomagati jer je on iz te profesije. Može gospon Sube? @Zero

Flipper Ne mogu, subotom odmaram, pijem i većinom bježim od drugih ljudi koji spominju probleme.

Dobra ideja, ali ne moraju moderatori uvijek otvarati teme. Neka pokrene onaj kome je to ugodno, a ja ću s tehničke strane napraviti da ona bude dostupna samo ulogiranim članovima.

Ako postoji potreba, može se otići i korak dalje, pa napravit dodatan filter za pristup, primjerice po broju postova, aktivnosti i slično.

Picek Npr. fobija s kojom ja imam problema je veliki strah od visine i iz tog razloga nikad nisam letio avionom.

Također se i sam bojim visine samo šta meni to više ne predstavlja problem, možda jest u najranijoj mladosti što ga drugi nisu imali a ja jesam jer si kao p…a ak se bojiš. Također avion 0 bodova.

Milsim da sve fobije koje ljudi imaju u većini slučajeva nisu problem već ja na njih gledam kao nešto da nas očuva od moguće opasnosti iz nepoznatog nama razloga ali imaju funkciju čuvara.

Da ljudi nemaju nikakav strah tad bi radili svakojake opasne stvari i ugrozili živote jer nisu svi jednakih socijalno, psiho-fizičkih karakteristika, Svi imaju neki strah od nečega pa i oni najhrabriji koji misle da se ničeg ne boje jer nit ne znaju da se nečeg boje jer se možda nisu još suočili sa takvim nekim strahom koji je drugima kako se kaže luk i voda.

Tako da nemoj si to predstavljat kao problem jer ćeš si navuć još veći problem kad misiš da je to problem i zbog toga ići k psihologu. Da žarko želiš putovat avionom vjerojatno bih to već odavno napravio i prebrodio strah. Više se možda bojiš reakcije drugih što će mislit o tvom strahu. Budi svoj i ako se bojiš to je tvoj strah i nije bez razloga on tu.

TITANXIS slažem se da je dobro imati strah no kada je on racionalan. Npr. na moru si i vidiš zmiju, naravno da imaš strah od nje jer je ne poznaš i nećeš je ići dirati te je takav strah racionalan. Ali strah od aviona je potpuno iracionalan jer je poznato da je avion najsigurnije prijevozno sredstvo. Veća je vjerojatnost da pogineš na putu do aerodroma u autu (u kojem se svi vozimo i ne znam ikoga da se boji auta) nego što ćeš poginuti u avionu. A da ne govorim o tome da sam u nekoliko navrata propustio neko putovanje gdje sam želio ići, a nije da možeš ići autom. Tako da bih htio putovati, odnosno biti na određenim destinacijama, a jedino možeš avionom jer su ostali oblici prijevoza suludi za takve udaljenosti.

Picek

Ja se slažem s tobom u vezi aviona, ali eto, ja lično umirem tih par minuta uzlijetanja i slijetanja, bez obzira što sam sebi kažem "okej, pa kad se zadnji put uopšte nešto desilo, c'mon, get serious, nothing is going to happen…". A ne bih se nikad riješio aviona kao prijevoznog sredstva, jer ušteda vremena i novca je enormna (kraće mi treba od Zagreba do Štokholma, nego od Bihaća do Zagreba) pa nekako progutam knedlu kad idem.

Ali opet, valjda ta tjeskoba što znaš da ti nisi u kontroli kao što si u recimo autu je ono što je možda strah kod većine ljudi. Ja recimo kad vozim auto, znam da li vozim preko ograničenja, znam da stanem ako pukne guma, znam da zakočim kad treba itd. Naravno da je auto "more deadly" i sve te logične stvari, ali kao što ne mogu opisati strah od visine (no pun intended), tako ne mogu opisati i strah kada se čitav avion "umiri" pred slijetanje i kada krene spuštati se, a želudac mi se okrene oko guzice.

Iracionalno je, slažem se, ali opet, teško je neutralizirati taj strah kod nekih osoba. Kod mene je srećom manje izražen, pa se na meni ne primjeti puno, ali da mi je svejedno, nije.

p.s. da, također, tema neka koja je zaključana za članove s niskim brojem postova je možda super. Ja bih možda isto nekad nešto napisao detaljnije, ali nije mi u interesu da čitav svijet čita sve što imam za reći.

Picek lažem se da je dobro imati strah no kada je on racionalan.

Mislim da nije poanta u avionu, poanta je da kada te opere strah, nemožeš se vratit u svoju sigurnu zonu. Nemožeš otvorit vrata aviona i išetat van na tlo. Moraš se marinirat u toj paralizi od straha puno sati. Ali super stvar je da tijelo nemože bit u stanju straha toliko, pa će u jednom periodu vožnje proć jer će ti mozak skužit da nisi u opasnosti. Samo treba preživit taj inicijalni horor, koliko god bude trajao.

@Picek

Imati strah od zmije je usađeno ljudima vjerojatno od dječje dobi po pričama naših roditelja, baka, djedova. Ne mora niti zmija biti nužno opasna jer ona bježi od ljudi te napada samo ako je ugrožena i nalazimo se blizu njezinog legla i tada onda ne bi trebali je se bojati u toj mjeri ako pazimo na te detalje kao niti aviona.

Spomenuo si sigurniju vožnju avionom nego autom pa se ljudi ne boje auta. A šta ako se bojiš auta, dal bi to bio onda to bio racionalan strah jer velika je mogućnost da možeš poginuti kao što i sam kažeš.

Zašto imaš strah od aviona i dal ti je on urođen ili u djetinjstvu si ga pretrpio izazvan nekom visinom ne znam i općenito zašto ljudi ga imaju od tog zračnog vozila ne znam.

Odgovori možda leže u drugim sferama parapsihologije koja je tabu tema i drugi je ismijavaju. Tako da nekima iracionalno dok je drugima racionalno.

TITANXIS što se tiče strahova, kaže jedan kolega (inače specijalizirao pshijatriju) da se rađamo s dva urođena straha - strah od visine i strah od smrti. Samo što se ljudi nauče s tim boriti od malih nogu, kod nekih nije toliko izražen itd. Ptice npr. imaju jedan dio u mozgu koji regulira percepciju visine dok ljudi taj dio nemaju već se na drugi načiun suočavaju sa strahom. Da li je to istina, neću tvrditi jer nisam puno istraživao, samo prenosim informacije koji mi čak i imaju smisla.

Morat ću se kad-tad suočiti s tim strahom, a poznato je da je najbolja terapija izlaganje.

Picek da se rađamo s dva urođena straha - strah od visine i strah od smrti.

da, to je dobro rekao.

bojimo se nepoznatog.

ne znam za tebe ali ja nisam nikad ušao u avion da bih znao i samo tako kažem bojim se aviona, ne mogu znati kad bih avion krenuo, kako bih se ponašao možda bih imao napadaj panike, što ja znam ili bi bilo sve najnormalnije ali neki rešpekt prema avionu imam podvučen strahom.

Samo da se osvrnem na ovo za privatni dio, shvatio sam da postoji potreba za private dijelom nedostupnim svima. Napravim tokom dana nešto i ograničim na tipa 200-500 postova za ulazak.

Nisam o tome ranije razmišljao, ali bilo bi super dobit tako nekakav feedback koliko vam je bitna privatnost u tom smislu. Ja često forsiram forum čitateljima portala, neke teme guram na portal itd (što, sad mi se čini, možda nekome i smeta). Gaming sadržaj bi mi bilo glupo skrivati od javnosti, mislim da je svima cilj da je on dostupniji svima i da je aktivno, ali ima prostora sakriti ovaj neki škakljiviji content. Ima jako puno, na stotine nekad aktivnih članova koji su tu, lurkaju na svakodnevnoj bazi, ali nisu aktivni. Pitam se je li bi takva neka promjena pomogla.