electronicus A o osoblju, hrani i medicinskim sestrama nemam riječi
Ja se sjetim samo kako su starom dok je bio u komi na respiratoru pokrali zlatne zube i sat i cijelu garderobu koju smo mu dnevno nosili jer su sestre redovito davale njegovu odjeću drugima kad bi ih presvlačili , i kad smo došli u bolnicu da nam objasne zašto je u komi, dok sam slušala doktora kako nam govori kako mi tata umire od raka pluća jer je kronični pušač, ja sam 120 upitnika iznad glave jer čovjek nikad nije pušio u svom životu, držim staru da se ne sruši od šoka, dođe doktor za 5 min i kaže, ups, govorio sam o krivom čovjeku, to je ovaj gospodin u krevetu do, upsiliii, vaš otac je imao dva moždana i tjt, i ima jedno 5% šanse da se ikad više probudi, ok bok 😀👍
Nakon dva dana dobio je sepsu jer netko nije stigao oprati ruke nakon marende i wc-a kad su mu radili traheotomiju jer je mu je neki genije dao vazokonstriktor osobi sa dva moždana udara i nisu mogli zaustavit krvarenje pa ajde bar nije iskrvario 👍👍👍
I to se sve dogodilo osobi koju znaju, radila sam u toj bolnici, znaju mene osobno, nemogu zamislit kako se radi ljudima koje neznaju hah užas.
Zato i znam kako se radi, tj ne radi tamo, i zašto sam odustala od medicine. Gledam doktora kako googla simptome dok daje dijagnozu, na stranu mobing i sexualno zlostavljanje svakodnevno 😀
Neoprane ruke mogu i oprostit, ali krađa od bolesnih ljudi koji se nemogu sami branit od lopova, a došli su da im se pomogne, znači da vidim da gore, nebi pljunula u njihovom smjeru da uzasim vatru. Dan danas kad god prođem kraj tog kompleksa, treba mi 15 min da dođem na sebe.
Ali sve u svemu, kliše, ali proć će i to, završit će na jedan ili drugi način ali će završit. Znam kako je kad se zareda, ali moj savjet je da ne čekaš da dođeš do točke pucanja, jer se jako teško vratit u "normalan" život nakon što potpuno izgoriš psihički, ne tjednima, nego godinama. Ako su lijekovi ili razgovor, ili jedno i drugo, počasti se ako pomaže.
Edit: da dodam još, ugl poanta je da će bit sranja i još većeg sranja, i bit će ok perioda i super perioda. Ok je ne bit ok. Okruženi smo sa tom nekom forsiranom pozitivom od svih da se osjećamo krivim kada se osjećamo usrano. Nitko ne priča o ničemu jer dobiješ stigmu luđaka ili slabe osobe.
Samo ti piši i olakšaj se, ako nemaš kome, pusti u svemir, ili piši tu koliko te volja, znaš da će te uvjek netko tu saslušat.