- Uređivano
Bitching oliti kukanje sve u 16 dok Oxi jede 2 Big Tasty bacon-a od jada
Miro a ti u trcanju nemas cilja cak i kad prodes cilj nema cilja.
Hočeš reći da nema pobjede nad protivnikom kao u nogaču?
Trčanje uz plivanje su najzdraviji sportovi za naše zdravlje, ne pretjerivat naravno I u šahu ako pretjeruješ, možeš dobit slom živaca nad jačim protivnikom.
Sport kao što je trčanje je tu i radi zdravlja i rekreacije a ne samo natjecanje poput nogometa, košarke i sl. i kamo sreće da pobjediš i dokažeš sebi da si bolji od drugoga.
Zapravo kod trčanja (i dosta drugih individualnih sportova gdje se mjeri vrijeme) najveći je motiv pobijediti samog sebe. Npr. meni u trčanju nije cilj biti bolji od drugoga jer na utrkama ima svega, od profesionalaca do apsolutnih početnika i besmisleno je uspoređivati se s nekime. No veliki je motiv kad vidiš da pobjeđuješ samog sebe i da si sam sebi konkurencija. Otrčati jednu utrku npr. 10km za 45min i onda za dva mjeseca utrku 10km za 44min, to je pobjeda, nebitno kako stojiš u odnosu na druge.
I teško je razumijeti nekome tko se ne bavi trčanjem ili nekim drugim sportom no uživam u svakom treningu i najgore mi je kad neki trening moram preskočiti ili odgoditi radi nečega.
yakuza_stinger je promijenio naslov Bitching oliti kukanje sve u 16 dok Miro flaksa do besvijesti.
- Uređivano
buz kužim te, baš sam u nedjelju ubio steak od 70dkg u umaku od gljiva i tri put si stavljao krumpir, a uz to su otišle i tri pive. A da ne govorim o tome da jednom tjedno odem u KFC i sašijem se u krilcima. Kad se toliko trošiš na treninzima jedeš praktički kaj hoćeš pa i koliko hoćeš, odnosno ne držim nikakve dijete niti imam neku posebnu prehranu. Ajde kad dođe utrka onda koji dan prije pripazim malo čisto da mi ne sjedne nešto na želudac ali jedem poprilične količine hrane. Vjerojatno i dobar metabolizam ovdje igra ulogu da mi se ne primaju kile.
Previše volim jesti da bih se u tome ograničavao.
2 mjeseci kasnije
Koje sranje od dana.
Osim što od ponedjeljka vučem prehladu koja me fino skršila (pa prvi dio tjedna ležao doma, drugi dio radio s trećinom gasa jer sam morao), u srijedu mi je još tetak umro pa danas išao na sprovod. I onda mi supruga šalje poruku dok sam na sprovodu da nam je mali zakurio skoro s 39 pa sam jurio sa sprovoda doma da ga vozimo dežurnoj pedijatrici. Pa njegovo prvo vađenje krvi pa se vraćaj od doma do bolnice opet da ostavim njegovu mokraću, pa nosi nalaze jer dežurnoj pedijatrici ne mogu slati to digitalno, pa čekaj još xy vremena kraj druge bolesne djece da prođeš nalaze s doktoricom i još vani cijelo vrijeme grozan vjetar koji me fino napuhalo i samo čekam da mi se ovo kašljanje rastegne na još tjedan dana.
Srećom, bit će mali vjerojatno dobro, pokupio od mene samo tu prehladu. I srećom, večer je za sada dosta bolja od ostatka dana - mali zaspao jer je bio premoren od silnog stresa danas, supruga također legla jer je premorena skupa s njim, ja sam si složio čaj od koprive i sjeo evo da natipkam ovo uz zvukove Doorsa na Spotifyju.
22 dana kasnije
Najgorih 8 mjeseci u mom životu. 3 izgubljene osobe iz najuže obitelji. Prokleta demencija. Prokleti moždani. I prije 24 sata, najbliža osoba, zbog prokletog karcinoma gušterače. Sve je krenulo nizbrdo od nove godine i od tada je svaki dan bio borba. U istom periodu sam i napredovao u karijeri više nego ikad, povišice, promocije, ali zbog cijele situacije mi to baš ništa nije značilo.
Samo se nadam da najgore tek ne dolazi, kada jednom napokon popusti adrenalin. Praktički mi je život na pauzi cijelo vrijeme i stalno imam osjećaj da sanjam. Sad baš osjetim koliko je problematično kad radiš remote za strance duže vrijeme, jer kolege praktički ni ne poznajem, a ostalih malo veza iz školskih dana je također oslabilo. Da nemamo neke obiteljske prijatelje za podršku, vjerojatno bih puknuo.
I da, ni najgorem neprijatelju ne želim da i jedan dan završi u vinogradskoj bolnici.
Eto, inače ne pišem o privatnim stvarima, ali morao sam to negdje podijeliti.
electronicus imaš nas. Javi se kad god hoćeš na Discordu za razgovor. Drži se
Fenix Hvala tebi i svima na podršci.
electronicus vinogradskoj bolnici.
ja tu bolnicu zovem mesnica.
TITANXIS Ma što da kažem… Sigurno ima i ok odjela i sve to ovisi, ali naše iskustvo je bilo užasno, a i prijatelji su imali slične traume. Bili smo i na najboljim mjestima, kod najboljih liječnika, ali nekoliko puta smo bili prisiljeni reagirati brzo i samo je vinogradska uvijek bila dostupna. I naravno - još uz sve to dobije kod njih i sepsu prije 2 mjeseca, što izgleda da je tamo normalna pojava. Druga baka ju je još prije 15-ak godina također kod njih pokupila. I onda je tek sve otišlo kvragu, makar kod takve dijagnoze konačan ishod najvjerojatnije ne bi bio puno drugačiji. A o osoblju, hrani i medicinskim sestrama nemam riječi. 0 empatije, čim te malo saniraju, odmah te se bolnica želi riješiti. Niti paze da li pacijent jede i pije i može li uopće sam to raditi, niti poštuju protokole te govore o stvarima o kojima ne bi smjele. Zadnji dan smo čekali prijevoz na drugu lokaciju (jer mora biti baš službeni od vinogradske) od 10 do 19h. Taj dan nisu ni donijeli doručak i ručak jer kao, znaju da ide taj dan, pa nije bitno, neovisno o tome što prijevoz nije došao u planirano vrijeme nego ga se čeka cijeli dan. Baš tragedija. Barem nije bilo bolova, jer po onome što sam čuo o ovoj bolesti, moglo je biti puno, puno gore.
Bila je i na hredditu tema o najgorim bolnicama nedavno. Očekivano, vinogradska je u vrhu po komentarima…
electronicus još uz sve to dobije kod njih i sepsu
Ovo je živa istina, bolnica radi u lošim uvjetima, higijena im je upitna i sepsu dobivaju masovno. Neću nikog optuživat ali znam puno ljudi iz moje blizine, susjedi, familija koji su umrli od najobičnije sepse što bi u normalnim higijenskim uvjetima čovjek ostao živ. Kao i npr. moj tata koji je umro također od sepse zbog katetera kojeg skinu s nekog pacijenta i stave odmah na drugog bez neke posebne sterilizacije. Što je više hodao po bolnicama i baš u tu nesretnu vinogradsku vratio bi se bolesniji da bi na kraju i umro od bezvezne sepse koja je došla do bubrega i cijeli organizam zatrovao.
I to što veliš za njihovu empatiju da im je na 0 to je također istina. A da ne govorim o grubim riječima ničim izazvani. Nisam nikad povisivao ton na njih, što si bolji više te jebu s oproštenjem i galame na tebe. Znam da su pod stresom svaki dan i ima svakakvih pacijenata koji ih izbace iz takta i onda ostatak dana budu nasađeni na zlo i onda nadrapaju ostali.
Cijeli zdravstveni sustav je u kaosu. Slično je tako i u ostalim bolnicama jer sam se nahodao po svim tim "mesnicama" i nijanse variraju. Jako loše zdravstvo skupa sa zaposlenicima. Začarani krug. Beroš sa cijelom postavom vlasti vodi zdravstvo u totalni kolaps i nije ni čudo što često štrajkaju.
Svim ostalim: Čuvajte svoje zdravlje jer ono vam neće nitko dati.
- Uređivano
electronicus A o osoblju, hrani i medicinskim sestrama nemam riječi
Ja se sjetim samo kako su starom dok je bio u komi na respiratoru pokrali zlatne zube i sat i cijelu garderobu koju smo mu dnevno nosili jer su sestre redovito davale njegovu odjeću drugima kad bi ih presvlačili , i kad smo došli u bolnicu da nam objasne zašto je u komi, dok sam slušala doktora kako nam govori kako mi tata umire od raka pluća jer je kronični pušač, ja sam 120 upitnika iznad glave jer čovjek nikad nije pušio u svom životu, držim staru da se ne sruši od šoka, dođe doktor za 5 min i kaže, ups, govorio sam o krivom čovjeku, to je ovaj gospodin u krevetu do, upsiliii, vaš otac je imao dva moždana i tjt, i ima jedno 5% šanse da se ikad više probudi, ok bok 
Nakon dva dana dobio je sepsu jer netko nije stigao oprati ruke nakon marende i wc-a kad su mu radili traheotomiju jer je mu je neki genije dao vazokonstriktor osobi sa dva moždana udara i nisu mogli zaustavit krvarenje pa ajde bar nije iskrvario
I to se sve dogodilo osobi koju znaju, radila sam u toj bolnici, znaju mene osobno, nemogu zamislit kako se radi ljudima koje neznaju 
hah užas.
Zato i znam kako se radi, tj ne radi tamo, i zašto sam odustala od medicine. Gledam doktora kako googla simptome dok daje dijagnozu, na stranu mobing i sexualno zlostavljanje svakodnevno
Neoprane ruke mogu i oprostit, ali krađa od bolesnih ljudi koji se nemogu sami branit od lopova, a došli su da im se pomogne, znači da vidim da gore, nebi pljunula u njihovom smjeru da uzasim vatru. Dan danas kad god prođem kraj tog kompleksa, treba mi 15 min da dođem na sebe.
Ali sve u svemu, kliše, ali proć će i to, završit će na jedan ili drugi način ali će završit. Znam kako je kad se zareda, ali moj savjet je da ne čekaš da dođeš do točke pucanja, jer se jako teško vratit u "normalan" život nakon što potpuno izgoriš psihički, ne tjednima, nego godinama. Ako su lijekovi ili razgovor, ili jedno i drugo, počasti se ako pomaže.
Edit: da dodam još, ugl poanta je da će bit sranja i još većeg sranja, i bit će ok perioda i super perioda. Ok je ne bit ok. Okruženi smo sa tom nekom forsiranom pozitivom od svih da se osjećamo krivim kada se osjećamo usrano. Nitko ne priča o ničemu jer dobiješ stigmu luđaka ili slabe osobe.
Samo ti piši i olakšaj se, ako nemaš kome, pusti u svemir, ili piši tu koliko te volja, znaš da će te uvjek netko tu saslušat.
Nažalost, javno zdravstvo vjerojatno može samo ići iz goreg u lošije i u smjeru većih davanja za bilo što. To nije negativno razmišljanje, to je realnost našeg zdravstvenog sistema ukoliko ne bude nekih značajnijih reformi, uz već poznat deficit liječnika i ostalih zdravstvenih radnika koji ide uz sve to.
Što se smrti bližnjih tiče, smatram da većinu ništa na to ne može u dovoljnoj mjeri pripremiti. Krug bliskih obiteljskih i prijateljskih osoba, sređen život i samostalnost puno pomažu, ali da će biti patnje - bit će. Budite zahvalni na vremenu koje imate s najbližima, kako starimo sve smo više svjesni od kolikog su značaja.
Ne žalim se često, ali me ova kiša živcira, imam dojam da zadnjih par mjeseci češće pada nego ne pada, a vidim da će je još biti u sljedećih 10 dana. Pa kad će više normalno proljeće?
