Da "kratko" napišem svoje dojmove o ovoj igri, kad je već tako popularna. Pogled na save kaže da sam potrošio oko 40 sati na igru i mogu reći da mi je u prva dva, do tri poglavlja ista ostavila većinom pozitivan dojam. Nastavak je puno veći od jedinice no, kako to uglavnom biva, pumpanjem kilometraže i fokusiranjem na loot, izgubio se onaj neki šarm koji je imao original.
Lokacija ima više, no nisu baš upečatljive i nakon toliko provedenih sati, teško mi je razlikovati jednu od druge. Ni vizualno me igra nije nešto impresionirala, vidljiv je mali pomak u odnosu na prethodnika, no borbe su na puno većoj skali i relativno dobro se vrte. Što se, svima dragog, loota tiče uveden je sustav skupljanja oružja i opreme koja pada ovisno o levelu igrača, kao i gemova kojima se opremi poboljšavaju određene sposobnosti. Od gemova su mi se najkorisnijima pokazali oni kojima se podiže postotak stečenoga iskustva i level dominiranog orka kapetana (bijeli), no samo oružje i oprema mi nikada nisu predstavljali neku presudnu ulogu u igri, tako da sam se uspješno borio s lvl50 kapetanima koristeći opremu puno nižeg levela. Sposobnosti su zapravo najbitnije i otključavanje onih vezanih uz drain i dominaciju su se pokazale najkorisnijima jer tajna preživljavanja kasnijih kaotičnih sukoba leži u sposobnostima koji regeneriraju zdravlje i stvaraju saveznike od neprijatelja. Težina je dobro pogođena i jači orci kapetani vas sa svega par udaraca mogu baciti na koljena, a k tome često znaju napraviti zasjedu pa se rutinska misija pretvori u napetu borbu ili čak nemoguću iz koje na kraju morate pobjeći kako bi se spasili. Što se samih misija tiče, one vezane uz glavnu priču su mi daleko najbolje, bez obzira što priča nije vrijedna spomena, jer ipak uključuju neke spektakularne scene, a k tome su povezane odličnim animacijama. Sporedne misije, ne uključujući Carnan side questove, su mi bile većinom zaboravljive no poslužile su za skupljanje dodatnog XP-a.
Bez dvojbe, glavna zvijezda igre su nemesis sustav i orci, čijih varijacija ima zavidan broj, i sigurno svaki od njih ima više karaktera od ispraznog glavnog lika. Posvećena im je velika pažnja i često zna biti impresivan njihov dolazak u misijama pri kojemu im ostali orci skandiraju njihovo, naizgled nasumično, ime. Skupljanje oraka, njihovo treniranje kroz fight pitove i formiranje vojske, predstavljalo mi je najadiktivniji dio igre na koji sam potrošio poveći dio vremena. Sve u svemu, radi se o solidnoj igri koja je nešto "duše" izgubila zbog većeg usmjeravanja u "loot" pravcu i kojoj bih bez dvoumljenja dao ocjenu od 7/10… da sam igru ugasio nakon kraja trećeg poglavlja.
Zašto? E pa zato što je četvrto poglavlje "nasilno" ubačeno da bi se igrače natjeralo na trošenje novca na mikrotransakcije, kako bi uspješno došli do posljednje animacije i završili igru (a za kojima do tog trenutka i nije bilo neke potrebe). Najgore je što je to napravljeno tako loše i neprirodno da nije teško zaključiti kako je taj dio dodan naknadno. Igra čiji se napredak radnje kroz tri poglavlja odvijao kroz misije i animacije, odjednom postaje "hoard mode" podijeljen na deset valova u kojima branite svoje dvorce s dominiranim orcima. Tih deset valova uključuje 25 (DVADESET I PET!) misija obrane, između kojih nema nikakvih animacija, monologa, dijaloga ili sporednih misija, ništa osim natpisa Stage complete po završetku vala. Najgore je što leveli oraka koji vas napadaju toliko brzo rastu iz vala u val da će vas zagarantirano prestići nakon 5-6 misija, ako prethodno niste koristili XP boostere,
koji se mogu dobiti (rijetko) kroz loot kutije ili pak izravnom kupnjom za 100 zlatnika (valutom koja se kupuje pravim novcem). No ajde, zlatnici se mogu dobiti i kroz dnevne izazove koji daju 50 komada, ali XP boosteri vrijede 2 "prava" sata pa ih treba koristiti samo kad znate da ćete duže igrati igru. Tijekom kampanje sam iskoristio tri XP boostera, završio sve dodatne questove, potrošio brdo vremena na misijama oko oraka i opet me većina napadačkih oraka prestigla levelom u desetom napadu! Viši level ne znači nužno da su isti teži za pobijediti, nego ih tada ne možete dominirati i njima pojačati vojsku, što opet znači da će vam vojska zakržljati i brže će padati. Dodatni XP uvijek možete zaraditi putem misija vezanih uz orke, koje se stalno generiraju protekom vremena, no one daju vrlo mali broj XP-a, tako da je potrebno dosta grindanja ako želite doći do idućeg levela.
Unatoč tome, igrajući kao Talion imate pun kufer sposobnosti koje vas čine polubogom i većinu borbi možete (i morat ćete) rješavati vlastitim angažmanom jer će vaši orci samo izdržavati dok im ne pomognete. Međutim, tu se ukazala još jedna mana koja me strašno iziritirala. Kao i u prvom dijelu, prilikom ulaska u dvoboj sa orcima kapetanima, igra ima nepreskočivu sekvencu gdje se "pauzira" dok oni izrecitiraju koju rečenicu kako bi si malo dodali karaktera i podigli naboj borbe koja slijedi, a to je tolerantno i podnošljivo tijekom ostatka igre kad ih se rijetko sreće. No, budući da je tijekom obrane cilj poraziti šest warchiefova koji često sa sobom imaju više tjelohranitelja, upravo tu taj njihov "intro" posebno dolazi do izražaja i čupa živce.
Da opišem kako je to u praksi. Tijekom jedanaeste misije obrane, dok se rješavam opsadnih zvijeri ispred dvorca, primijetim da mi je na točki B teško ranjen legendarni Uruk 52-og levela (u daljnjem tekstu Perica) i krenem prema njemu da ne iskrvari (radnja koju ćete često raditi). Dok jurim prema tamo naletim na orka kapetana sa jednim tjelohraniteljom koji mi već pri prolasku krenu recitirati svoje introe, a po završetku istih ponovno krenem prema Perici, ostavljajući ih na brigu svojim kapetanima. Trk mi prekine usporeni prikaz mog kapetana na točci C kako ubija nekog low-level tjelohranitelja (koji, kao i sve ostale sekvence, se ne može preskočiti), dok to gledam pomislim si kako od njih ima bar neke koristi, ponovno se usmjerim prema točki B i nastavim trčati. Dojurim do Perice, ignorirajući sve oko sebe, te ga krenem oživljavati no taman prije nego uspijem ukažu se dva legendarna kapetana sa tri tjelohranitelja i svi redom krenu pjevati svoje sonete. Odem do pekare po kruh i mlijeko, vratim se i taman treći tjelohranitelj završava svoj stih. Kako se nakon svakog "introa" i prekida Talionova kamera usmjerava prema orku koji ga je imao ili razlogu prekida, vrteći kameru pokušavam se orijentirati i pronaći Pericu, no nastane prevelika gužva od neprijateljskih trupa i ne uspijevam ga naciljati s obzirom da mi igra svaki put pokušava dominirati obližnjeg orka. Potrošim malo vremena na čišćenje oraka koji su bili u blizini, jedva nekako uspijem nanišaniti Pericu i započnem ga oživljavati, no baš tada mi probiju zid dvorca na točci A, a kamera prikazuje sekvencu tog probijanja i "intro" warchiefa koji lagano ušetava unutra. Ponovno mi se vrati kontrola i žurno krenem vrtiti kameru, ali vrtnju mi prekine usporeni prikaz brutalne smrti mog kapetana na točci C. Povratkom kontrole, već isfrustriran, okrećem se prema Perici no tada me protivnički warchief udara s leđa neobranjivom serijom udaraca i padam na koljena u last stand, a pri tome jadni Ivica izdahne metar od mene. Znajući da me čeka još 14 misija sa ovakvim scenarijima, izlazim iz igre, brišem je, vraćam u library i na youtubeu pogledam trominutni završetak.
Same misije obrane i napada nisu loše, dapače, u malim količinama raspoređenim po kampanji, bile su mi čak zabavne. No forsiranjem istih misija jednu za drugom, kao i zbog nemogućnosti preskakanja opisanih sekvenci, brzo postaju naporne, a za one koji samo žele projuriti kroz njih do kraja, postaju izvor bezbroj frustracija. Što se Perice tiče, legendarni kapetani nisu prerijetki i mogu se pronaći samim igranjem (skupio sam ih oko osam) no najlakše ih je regrutirati putem loot crateova i upravo je to poanta cijelog rata u četvrtom poglavlju. Te misije nisu ubačene kako bi se obogatila igra već samo da bi služile kao prepreka i motivirale one manje uporne igrače na preskakanje te prepreke mikrotransakcijama. Obzirom da Monolith i WB nisu baš iskusni s loot crateovima kao kolege iz EA-a, napravili su propust i omogućili kupovanje lošijih crateova s Mirianom, srebrnom valutom koju zarađujete igranjem igre i rastavljanjem opreme, a koja je vezana za vaš save. To znači da možete napraviti backup sejva, spiskati svu lovu na loot crateove (koji se potom dodjeljuju online profilu) te ponovno presnimiti sejv i ponavljati postupak dok im ne srušite servere ili vas ne banaju. Nisam pokušavao, tek kasnije sam saznao za explojt, no isti ne mijenja situaciju.
Mišljenja sam da loot crateovi nemaju šta raditi u igrama pune cijene, a pogotovo im se ne smije dopustiti integracija u single player igre, već kad su kozmetički crateovi postali norma u mp-u. Sam pokušaj da se na ovakav način izmuze nešto dodatne love od igrača mi je drastično pokvario dojam, inače solidne igre. Zbog toga je moja krajnja ocjena 5/10, te preporučam da igru uzmu samo oni kojima se svidio prvi dio i to kad se nađe na akciji za kojih 10-ak dolara.
