5 dana kasnije

Nabavija igru na njuskalu za 200 kn, odigra 10tak sati i uživan. Zasad ne vidin aposlutno nikakav pomak od prvog nastavka, jedino kazu da je igra veća, više opcija za izgradnju lika, customatizacija opreme itd itd. Standardna ubisoftova igra, pusti collectiblesi, nebitni fetch questovi koji se pojavljuju svako malo. Al eto men setting paše, dobra i fluidna(i prelagana) borba i masa masa različitih uruka izgledon i traitovima (znaci u 10 sati nisan naisa na niti jednog da se ponavlja osin oni koji su izbjegli smrt ... ). I dalje san na Act 1 čini mi se nsan jos ni domination otkljuca, valjda ce kasnije bit jos zabavnije kad bude otkljucava betrayal misije i tako.

Kud si je prije za 200 kn nasao ? Igra izasla prije par dana

Na njuskalu... i sinoc sam vidija za 250 na face grupi

6 dana kasnije

Eo odigra cilu igru, šteta šta igra ne broji sate al san ih utuka više od očekivanog, a platinu još nisan uvatija jer mi je ostalo par lucky based trofeja pa ću to sa vrimenon ulagano.

Sve dobro šta je bilo u originalu ostalo je dobro i tu, sad imamo još više rašireniji skill tree i više gear setova pa se mogu radit različiti buildovi (i 6 legendary gear setova). Dobili smo i ringwraith abilitye tako da nije više sve šema sa bright lordon nego kako igra napreduje prelazimo na tamnu stranu tj prsten koji nosimo nas vuće(nisu spoileri sve je viđeno dosad kroz trailere i slično i ne utječe na priču).

Ovaj put tu imamo i puno rašireniji nemesis sistem, tj nemesis sistem je osta neprominjen al ima puno više različitih misija i followeri nisu više bezlični ko u originalu nego svak ima svoje posebne osobine, skillove (normal, advanced, epic i legendary) mountove, gangove i slično. Isto tako dobili smo mogučnost customatizacije svojih orca sa treningon tako in dodajemo posebne traitove. Imena orca se ponavljaju kad dođeš do 4 acta al u 50tak sati još nisan naiša na niti jednog istog orca sa istin skillovima i traitovima a i modela orca ima na stotine.
Isto tako sad postoji mogućnost da te tvoj omiljeni orc izda iz nekog razloga (kojeg oni objasne al koga briga) i onda naglo ojača i više nemate mogučnost dominirat ga jer dobije skill iron will.

Jedan posebno zanimljiv skill je worse than death shame , kad posramite orca da skroz pukne na psihu u večinu slučajeva mu se lvl spusti za 10 ili čak više ali se može dogodit da postane Joker , maniac koji ne mari za ništa i onda mu se lvl digne i dobije sve žive i nežive skillove (zadnje mi je Shaka Dark Assassin posta Shaka the Maniac lvl 65 sa beast proof, froost proof, poison proof i execution immunitiyma  mora san pola svojih bodyguarda poslat da ga sredi).

Još jedan zanimljiv skill je rise from death koji je zapravo end game skill i mogoućava ti da digneš preminule orce(bilo hostile ili followere, čak i svoje kapetane) i prisvojis kontroliraš ih kao utvare.

Nova mehanika u igri su Seige missije, odnosno dizanje vlastitih fortressa i obrana istih, isto tako napad istih bilo online ili offline. Stvarno zanimljivo može bit jer ti igra daje mogućnost da sam biraš na koji način ćeš se branit (sa drakeovima, ologima, defendersima, archersima itd itd , kakve ćeš zidove imat itd) i na koji ćeš način napadat (kakve češ siege weaponea imat , kakve graugove itd) a opet večina toga ovisi o snazi tvojih warchefa koji sve to vode na čelu sa tobon.

Sad imamo 5 velikih područja za istraživat iI ode će fanovi bit zadovoljni jer stvarno imaš osječaj da hodaš između Mordora i Gondora, iz lave u snig, pa na lagane livadice i proplanke točno kako je opisano u knjigama.Oko 60-70 collectiblesa za nać koje će te vjerojatno nać bez da ih tražite tako da nije niti muka, niti naporno a svaki collectibles ima svoju priču i znaju bit vrlo zanimljivi(miljardu easter eggova iz Lotr trilogije).

Neću sad spoilat previše al pojavljuje se dosta poznatih beštija iz lotr trilogije i to u vrlo zanimljvin ulogama, fanovi će bit zadovoljni.

Eh da i final boss borba je napokon dobro napravljena sauron pada

Ajmo malo o manama, a to je priča, main story je smeće, veliko debelo smrdljivo smeće koje se triba zaboravit i radit sve osin toga. Side misije su men i više nego dobre, Calebrimbor i Shelob memory misije su mi vrhunske i napokon se osječa povezanost Taliona i njegovog suputnika...


Jebene mikrotransakcije, igra ti čak kroz misije objašnjava kako kupovat sa real money currency kroz igru mislin koji k, sve treninge za orcove, opremu i slično moraš kupovat sa in game ili real money currencyma kroz market koji vodi neki jebeno iritantan orc a drop rate epic i legendary stvari je nikakav.


Još jedan minus i posljednji minus je šta igra zna postat repetativna sa vrimenon.


Sve u svemu ja san uživa od početka do skoro kraja kad me jebeni Az-galg ghul tamer moj omiljeni orc lvl 60 izda jer san mu ubija blood brothera. Pustija san suzu i ugasija igru. Al uvatit ću platinu kad tad.


Konačno 8/10

mjesec kasnije

Da "kratko" napišem svoje dojmove o ovoj igri, kad je već tako popularna. Pogled na save kaže da sam potrošio oko 40 sati na igru i mogu reći da mi je u prva dva, do tri poglavlja ista ostavila većinom pozitivan dojam. Nastavak je puno veći od jedinice no, kako to uglavnom biva, pumpanjem kilometraže i fokusiranjem na loot, izgubio se onaj neki šarm koji je imao original.

Lokacija ima više, no nisu baš upečatljive i nakon toliko provedenih sati, teško mi je razlikovati jednu od druge. Ni vizualno me igra nije nešto impresionirala, vidljiv je mali pomak u odnosu na prethodnika, no borbe su na puno većoj skali i relativno dobro se vrte. Što se, svima dragog, loota tiče uveden je sustav skupljanja oružja i opreme koja pada ovisno o levelu igrača, kao i gemova kojima se opremi poboljšavaju određene sposobnosti. Od gemova su mi se najkorisnijima pokazali oni kojima se podiže postotak stečenoga iskustva i level dominiranog orka kapetana (bijeli), no samo oružje i oprema mi nikada nisu predstavljali neku presudnu ulogu u igri, tako da sam se uspješno borio s lvl50 kapetanima koristeći opremu puno nižeg levela. Sposobnosti su zapravo najbitnije i otključavanje onih vezanih uz drain i dominaciju su se pokazale najkorisnijima jer tajna preživljavanja kasnijih kaotičnih sukoba leži u sposobnostima koji regeneriraju zdravlje i stvaraju saveznike od neprijatelja. Težina je dobro pogođena i jači orci kapetani vas sa svega par udaraca mogu baciti na koljena, a k tome često znaju napraviti zasjedu pa se rutinska misija pretvori u napetu borbu ili čak nemoguću iz koje na kraju morate pobjeći kako bi se spasili. Što se samih misija tiče, one vezane uz glavnu priču su mi daleko najbolje, bez obzira što priča nije vrijedna spomena, jer ipak uključuju neke spektakularne scene, a k tome su povezane odličnim animacijama. Sporedne misije, ne uključujući Carnan side questove, su mi bile većinom zaboravljive no poslužile su za skupljanje dodatnog XP-a.

Bez dvojbe, glavna zvijezda igre su nemesis sustav i orci, čijih varijacija ima zavidan broj, i sigurno svaki od njih ima više karaktera od ispraznog glavnog lika. Posvećena im je velika pažnja i često zna biti impresivan njihov dolazak u misijama pri kojemu im ostali orci skandiraju njihovo, naizgled nasumično, ime. Skupljanje oraka, njihovo treniranje kroz fight pitove i formiranje vojske, predstavljalo mi je najadiktivniji dio igre na koji sam potrošio poveći dio vremena. Sve u svemu, radi se o solidnoj igri koja je nešto "duše" izgubila zbog većeg usmjeravanja u "loot" pravcu i kojoj bih bez dvoumljenja dao ocjenu od 7/10… da sam igru ugasio nakon kraja trećeg poglavlja.

Zašto? E pa zato što je četvrto poglavlje "nasilno" ubačeno da bi se igrače natjeralo na trošenje novca na mikrotransakcije, kako bi uspješno došli do posljednje animacije i završili igru (a za kojima do tog trenutka i nije bilo neke potrebe). Najgore je što je to napravljeno tako loše i neprirodno da nije teško zaključiti kako je taj dio dodan naknadno. Igra čiji se napredak radnje kroz tri poglavlja odvijao kroz misije i animacije, odjednom postaje "hoard mode" podijeljen na deset valova u kojima branite svoje dvorce s dominiranim orcima. Tih deset valova uključuje 25 (DVADESET I PET!) misija obrane, između kojih nema nikakvih animacija, monologa, dijaloga ili sporednih misija, ništa osim natpisa Stage complete po završetku vala. Najgore je što leveli oraka koji vas napadaju toliko brzo rastu iz vala u val da će vas zagarantirano prestići nakon 5-6 misija, ako prethodno niste koristili XP boostere,
koji se mogu dobiti (rijetko) kroz loot kutije ili pak izravnom kupnjom za 100 zlatnika (valutom koja se kupuje pravim novcem). No ajde, zlatnici se mogu dobiti i kroz dnevne izazove koji daju 50 komada, ali XP boosteri vrijede 2 "prava" sata pa ih treba koristiti samo kad znate da ćete duže igrati igru. Tijekom kampanje sam iskoristio tri XP boostera, završio sve dodatne questove, potrošio brdo vremena na misijama oko oraka i opet me većina napadačkih oraka prestigla levelom u desetom napadu! Viši level ne znači nužno da su isti teži za pobijediti, nego ih tada ne možete dominirati i njima pojačati vojsku, što opet znači da će vam vojska zakržljati i brže će padati. Dodatni XP uvijek možete zaraditi putem misija vezanih uz orke, koje se stalno generiraju protekom vremena, no one daju vrlo mali broj XP-a, tako da je potrebno dosta grindanja ako želite doći do idućeg levela.

Unatoč tome, igrajući kao Talion imate pun kufer sposobnosti koje vas čine polubogom i većinu borbi možete (i morat ćete) rješavati vlastitim angažmanom jer će vaši orci samo izdržavati dok im ne pomognete. Međutim, tu se ukazala još jedna mana koja me strašno iziritirala. Kao i u prvom dijelu, prilikom ulaska u dvoboj sa orcima kapetanima, igra ima nepreskočivu sekvencu gdje se "pauzira" dok oni izrecitiraju koju rečenicu kako bi si malo dodali karaktera i podigli naboj borbe koja slijedi, a to je tolerantno i podnošljivo tijekom ostatka igre kad ih se rijetko sreće. No, budući da je tijekom obrane cilj poraziti šest warchiefova koji često sa sobom imaju više tjelohranitelja, upravo tu taj njihov "intro" posebno dolazi do izražaja i čupa živce.

Da opišem kako je to u praksi. Tijekom jedanaeste misije obrane, dok se rješavam opsadnih zvijeri ispred dvorca, primijetim da mi je na točki B teško ranjen legendarni Uruk 52-og levela (u daljnjem tekstu Perica) i krenem prema njemu da ne iskrvari (radnja koju ćete često raditi). Dok jurim prema tamo naletim na orka kapetana sa jednim tjelohraniteljom koji mi već pri prolasku krenu recitirati svoje introe, a po završetku istih ponovno krenem prema Perici, ostavljajući ih na brigu svojim kapetanima. Trk mi prekine usporeni prikaz mog kapetana na točci C kako ubija nekog low-level tjelohranitelja (koji, kao i sve ostale sekvence, se ne može preskočiti), dok to gledam pomislim si kako od njih ima bar neke koristi, ponovno se usmjerim prema točki B i nastavim trčati. Dojurim do Perice, ignorirajući sve oko sebe, te ga krenem oživljavati no taman prije nego uspijem ukažu se dva legendarna kapetana sa tri tjelohranitelja i svi redom krenu pjevati svoje sonete. Odem do pekare po kruh i mlijeko, vratim se i taman treći tjelohranitelj završava svoj stih. Kako se nakon svakog "introa" i prekida Talionova kamera usmjerava prema orku koji ga je imao ili razlogu prekida, vrteći kameru pokušavam se orijentirati i pronaći Pericu, no nastane prevelika gužva od neprijateljskih trupa i ne uspijevam ga naciljati s obzirom da mi igra svaki put pokušava dominirati obližnjeg orka. Potrošim malo vremena na čišćenje oraka koji su bili u blizini, jedva nekako uspijem nanišaniti Pericu i započnem ga oživljavati, no baš tada mi probiju zid dvorca na točci A, a kamera prikazuje sekvencu tog probijanja i "intro" warchiefa koji lagano ušetava unutra. Ponovno mi se vrati kontrola i žurno krenem vrtiti kameru, ali vrtnju mi prekine usporeni prikaz brutalne smrti mog kapetana na točci C. Povratkom kontrole, već isfrustriran, okrećem se prema Perici no tada me protivnički warchief udara s leđa neobranjivom serijom udaraca i padam na koljena u last stand, a pri tome jadni Ivica izdahne metar od mene. Znajući da me čeka još 14 misija sa ovakvim scenarijima, izlazim iz igre, brišem je, vraćam u library i na youtubeu pogledam trominutni završetak.

Same misije obrane i napada nisu loše, dapače, u malim količinama raspoređenim po kampanji, bile su mi čak zabavne. No forsiranjem istih misija jednu za drugom, kao i zbog nemogućnosti preskakanja opisanih sekvenci, brzo postaju naporne, a za one koji samo žele projuriti kroz njih do kraja, postaju izvor bezbroj frustracija. Što se Perice tiče, legendarni kapetani nisu prerijetki i mogu se pronaći samim igranjem (skupio sam ih oko osam) no najlakše ih je regrutirati putem loot crateova i upravo je to poanta cijelog rata u četvrtom poglavlju. Te misije nisu ubačene kako bi se obogatila igra već samo da bi služile kao prepreka i motivirale one manje uporne igrače na preskakanje te prepreke mikrotransakcijama. Obzirom da Monolith i WB nisu baš iskusni s loot crateovima kao kolege iz EA-a, napravili su propust i omogućili kupovanje lošijih crateova s Mirianom, srebrnom valutom koju zarađujete igranjem igre i rastavljanjem opreme, a koja je vezana za vaš save. To znači da možete napraviti backup sejva, spiskati svu lovu na loot crateove (koji se potom dodjeljuju online profilu) te ponovno presnimiti sejv i ponavljati postupak dok im ne srušite servere ili vas ne banaju. Nisam pokušavao, tek kasnije sam saznao za explojt, no isti ne mijenja situaciju.

Mišljenja sam da loot crateovi nemaju šta raditi u igrama pune cijene, a pogotovo im se ne smije dopustiti integracija u single player igre, već kad su kozmetički crateovi postali norma u mp-u. Sam pokušaj da se na ovakav način izmuze nešto dodatne love od igrača mi je drastično pokvario dojam, inače solidne igre. Zbog toga je moja krajnja ocjena 5/10, te preporučam da igru uzmu samo oni kojima se svidio prvi dio i to kad se nađe na akciji za kojih 10-ak dolara.

4 mjeseci kasnije
2 godine kasnije
7 mjeseci kasnije


dok se raspakira jedno 120 giga. ma opusteno 😃

dok se skine ovo taman zavrsim Horizon ^^

Heat to samo tebi moze biti manji kad ga raspakiras 😃 ja kad ga izvadim uvijek bude veći.

    @Heat bRATE! ako ga stavim u pumpicu onda ga režem poslije na komade od 23 cm. Znači još sat vremena da se skine ovo

    ja sam debil odmah stavio najveću težinu jednom dva put dobiješ po njonji i mrtav si 😃

    5 dana kasnije

    1 / 2

    Isuse toliko sam ga šejmao da je lik postao deranged dok je došao level 1 😃 sad ću ga regrutirati i pretvoriti u warchiefa 😃

    5 godine kasnije

    *Shadow of War nastavlja priču tamo gdje je Shadow of Mordor stao. Glavni junak, Talion, još uvijek je povezan s duhom vilenjačkog gospodara Celebrimbora. Zajedno kuju novi Prsten moći – bez utjecaja Saurona – s ciljem da se odupru njegovoj sili.

    Njihova misija ih vodi duboko u srce Mordora, gdje okupljaju vojsku kako bi se suprotstavili Mračnom gospodaru. Prsten daje Talionu moć da kontrolira umove orkova i grade vlastitu vojsku unutar neprijateljskih redova, što postaje ključni element u igri i priči. No, dok pokušavaju srušiti Sauronovo carstvo iznutra, pukotine se počinju pojavljivati i u njihovom savezu. Talion se sve više sukobljava s Celebrimborovim metodama i ambicijama, što vodi do mračne dileme – boriti se za slobodu naroda ili prepustiti se sili koja obećava pobjedu, ali po cijenu čovječnosti. Priča se odvija kroz epske sukobe, izdajstva i moralne odluke, sve do dirljivog i tragičnog kraja koji postavlja temelje za događaje koje poznajemo iz Tolkienovih priča – pred sami uspon Froda i Prstena u Gospodaru prstenova.

    *

    Prošlo je dosta vremena otkako sam prvi put završio Shadow of Mordor, a iako sam odmah bio znatiželjan kamo će priča dalje voditi, Shadow of War sam iz nekog razloga dugo odgađao. Možda zbog vremena, možda zbog drugih igara koje su se u međuvremenu natiskale, ali sada, godinama kasnije, odlučio sam napokon zaroniti u ovaj nastavak. I mogu reći – unatoč golemim razmjerima igre koji su me u trenucima znali i preplaviti, nimalo ne žalim što sam se vratio u Mordor. Shadow of War je moćna i ambiciozna avantura koja podiže sve aspekte originala na višu razinu. Prvo što me osvojilo bila je poznata, ali unaprijeđena borba – oštra, tečna i zadovoljavajuće brutalna. Stealth pristupi i mehanike eliminacije podsjećaju na zlatne trenutke Arkham serijala, ali s dodatnim slojevima oružja, vještina i taktičkih mogućnosti koje donosi orkovska hijerarhija. Sustav nadogradnji i razgranat skill tree otvaraju mnoštvo stilova igranja, pa sam se često zatekao kako mijenjam taktike ovisno o neprijateljima i teritoriju. Naravno, Nemesis sustav ponovno je apsolutni dragulj igre. Uvijek je uzbudljivo susresti nekog starog neprijatelja koji te pamti – možda ti se ruga zbog prošlog poraza, možda te izdao, a možda ti je sada vjerni saveznik. Dinamika unutar tog sustava daje svakom igraču osobno, neponovljivo iskustvo. Mogućnost da okrećem Orke i Urukse pod svoju komandu i gradim vlastitu vojsku – od običnih kapetana pa sve do war chiefova – učinila je svaku bitku, posebno opsade tvrđava, napetima i uzbudljivima.

    I dok gameplay briljira, priča me emotivno zaokupila. Talion kao protagonist funkcionira savršeno – rastrgan između borbe protiv Saurona i unutarnjih demona, njegova putanja je i herojska i tragična. Povezanost s Celebrimborom, savezništvo s Eltariel, te bitke protiv Nazgûla i samog Saurona – sve to čini narativ dostojan Tolkienove mitologije. Likovi su izvrsno profilirani, odnosi uvjerljivi, a atmosfera... taman mračna i opasna kako i priliči svijetu Mordora. Vizuali, iako igra nije nova, i danas izgledaju impresivno. Pogotovo u trenucima velikih bitaka ili tijekom zadivljujućih cinematic sekvenci, gdje se sav trud studija Monolith osjeti u svakom kadru. Mape su raznolike, a svaki regija nudi svoje specifične izazove i nagrade. Izuzetno sam uživao u opcionalnim aktivnostima poput traženja Ilithid fragmenata i misterija koji šire mitologiju, kao i u dodatnim misijama koje pružaju uvid u prošlost i budućnost Međuzemlja.

    Nakon više od 40 sati provedenih u kampanji i brojnim side questovima, osjećam kako sam jedva zagrebao površinu onoga što igra nudi. DLC sadržaji još čekaju, iako nisam siguran kad ću se baciti na njih, ali znam da hoću – jer svijet i sustavi igre me ne puštaju. Istovremeno, moram priznati da me ponekad zamorila njezina veličina i osjećaj da nema kraja. Možda je tome doprinio i vremenski odmak od izlaska, ali balans između količine sadržaja i fokusa priče znao se u trenutke razbiti. Ipak, Shadow of War je igra vrijedna svakog trenutka provedenog u njoj. Bilo da okupljaš vojsku, režeš kroz redove neprijatelja, suočavaš se s osobnim gubicima ili se gubiš u mračnim hodnicima tvrđava Mordora, iskustvo je snažno, emotivno i vizualno raskošno. Velika hvala Monolithu što su nam pružili ovako bogatu, slojevitu avanturu. Kada zaokružim sve, i DLC i preostale misterije – bit će to iskustvo koje zaslužuje posebno mjesto u mojoj kolekciji.