TITANXIS
Pa tu već pričamo o tome kako ko doživljava igre općenito, ja imam drukčiji pristup od tebe. Također, ovo je linearna priča i isto nemamo utjecaj na slijed događaja izuzev toga da prestanemo igrat. Ali tu slobodu imam i s filmovima, ako mi ne paše ugasim kad god poželim.
Kod stvarno dobrih igara se mogu uživit do te mjere da na momente postanem taj protagonist. Ali ne u smislu RPG-a di ga ja krojim prema sebi, nego na način da doživljavam iste emocije ka i on, a njegova prošlost ne odmaže tome. Baš suprotno, to ga samo čini uvjerljivijim i povećava mi imerziju jer onda ne djeluje ka samo figura koja se ne miče i ne postoji bez mene, već uspješno stvara iluziju stvarne osobe.
