TITANXIS
Mislim da si propustija par stvari o Joelu. U jedinici nakon one "oh he ain't even hurt" zasjede, kaže Ellie da je zna šta ih čeka jer je bija na obje strane, insinuira se da je i on ubija nevine ljude. Posli kad sretne Tommya spominje kako se godinama brinija o obojici, a ovaj odgovara da nije bilo vridno i ima samo noćne more iz tog doba. Da se zaključit da je Joel radija neka gadna sranja.
O izboru s kraja prve igre se može raspravljat do vječnosti. Jel u redu žrtvovat jedan život za šansu za spas čovječanstva? Kažem šansu jer nema garancije da bi uspilo. Čak i da naprave lijek, svit je već toliko otiša kvragu da možda nema nazad. I jesu li ljudi zaslužili spas nakon svega šta su napravili? Ali Joel je isto tako svjestan da se Ellie spremna žrtvovat, zato joj i laže o tome. Svejedno je spašava zbog ljubavi prema njoj. Sebične ljubavi? A Abbyn otac, šta je s njim? I on je spreman ubit nevinu djevojčicu. Ne pada mu to lako, ali i dalje to radi. Važe jedan život u turobnom svitu naspram budućnosti čitave ljudske rase, uključujući svoj kćer.
Mislim to su nemoguće odluke i ne bi moga nikoga u fikciji ni stvarnosti osuđivat u takvim situacijama, jer ne znam niti želim znat šta bi ja napravija. Ali neporecivo je da svi u ovoj priči imaju za nešto plaćat i nitko nije nevin. Napisa sam i u Joelovoj temi, on iz prve igre vjerojatno ne bi pokušava spasit Abby i ironija je u tome šta je izgubija glavu baš zbog toga jer je uz Ellie i Jackson posta bolja osoba.
I to se tebi ne sviđa i to ja totalno razumim. Filmovi, knjige, igre su svojevrsni eskapizam i tu ne žele svi gledat ružnu stvarnost i tragediju. Ne dijelim stav, ali prihvaćam. Mene osobno ako priča natira da zaplačem, bilo od tuge ili radosti, to mi nikad nije minus nego ogroman plus i uspjeh.
