Kod visokih vrucina i napora organizma nije preporucljivo postiti, ako želiš ljetni post tada ne jedi nista iza rucka sve do slijedeceg break-fasta ili dorucka, to je nekih 16-18 sati ne jedenja i sasvim dovoljno za zdrave dobrobiti bez da iscrpiš organizam, elektroliti i dosta tekucine su bitni tokom postova.
Fasting
Nisam nikad postao, fastao i sve ovo što vidim da je postalo popularno jer sam u komunikaciji s ljudima iz struke shvatio kako to može biti i potencijalno opasno. Pogotovo po ljeti kad se tijelo više znoji i umara gdje treba nadoknaditi minerale, pogotovo elektrolite. Nedostatak elektrolita i soli kod znojenja može biti opasan za srce i to se nikako ne preporuča. Tako da preporučam da se kod ovakvih izleta s fastanjem i postom konzultirate sa svojim doktorom i nekim nutricionistom te da to ne radite na svoju ruku.
Ako je svrha posta gubitak kila (a ne čišćenje organizma), uz dobrog nutricionistu ćete jesti normalno, a gubit ćete kile jedino što će prehrana biti znatno drugačija od one koju ste imali do sad.
Picek meni osobno treba psiholog, a ne nutricionist. Ali dobro, to je neka druga priča. Osobno sam se konzultirao s više doktora i nema tu zajedničke točke, neki preporučuju, neki navode posljedice koje navodiš i ti. Radio sam nekoliko krvnih slika nakon dugih water fastinga, rezultati uvijek savršeni. I ekg. Ali zapravo se znanost tek treba s tim konkretno zabaviti.
Čisto za usporedbu dualnosti bilo kakve aktivnosti, puno doktora bi tebi moglo reći da trčanje nije zdravo, pogotovo trčanje 10-ak km dnevno
Fenix obično je problem debljine povezan sa psihom tako da se slažem s tobom, dobro je krenuti od glave jer će se time riješiti puno drugih problema tako da podržavam navedeni način razmišljanja.
Što se tiče trčanja, kažu kardiolozi da postoji rizik no obavio sam prošle godine MRI srca i neke druge pretrage te je sve OK. No ono što je bitno, razgovarao sam s doktorima, upoznat sam s rizicima i s načinima kako se s rizicima nositi, odnosno kako smanjiti vjerojatnost njihovog ostvarenja. A tu svakako spada unos minerala i elektrolita po ljeti te nikakav post i fasting, pogovoto po pitanju unosa soli.
Ne kažem da sam potpuno protiv posta ili fastinga (iako ih sam nisam nikad prakticirao ni ne bih) već kažem da je u takvim situacijama potrebno konzultiranje s doktorom i nutricionistom. A onda neka oni daju svoje mišljenje ovisno o određenim parametrima (prethodno napraviti krvnu sliku i urin, a onda vidjeti dalje ako je nešto potrebno) da li su post ili fasting OK te koji su potencijalni rizici (naravno, i prednosti) ukoliko se to prakticira. I na temelju toga neka osoba donese odluku kako postupiti i kakve rizike će preuzeti.
Raditi post od 48h, pogotovo 72h bez ikakvog unosa soli i minerala usred ljeta po ovim nesnosnim vrućinama je vrlo nepromišljeno i opasno.
Picek sve si dobro napisao, svakako se treba konzultirati i to kažem svima s kojima pričam na ovu temu. Isto kao i uzimanje osnovnih suplemenata.
A što se tiče trčanja, više mislim na ovisnost koja se stvara kemijskim promjenama u mozgu zbog koje brojni ignoriraju znakove koje im daje tijelo, idu kroz bol ili se ranije vraćaju iz ozljeda. Pa s 50 godina ostanu bez koljena. I ti si nedavno bio ozlijeđen.
Ono što želim reći je da ništa nije idealno i sve je podložno različitim interpretacijama i različitim profilima ljudi. Postoje stotine fizičkih aktivnosti zdravijih i korisnijih od trčanja, isto kao što postoji isto toliko zdravijih načina mršavljenja i prehrane.
- Uređivano
Fenix svaka fizička aktivnost je zdrava ako si u njoj umjeren, tako i trčanje. Isto vrijedi i za prehranu. Slažem se da trčanjem maratona izlažeš tijelo riziku kao i postu. No primjera radi nisam želio trčati maraton dok ne obavim sve zdravstvene preglede (najprije srce, a onda sve ostalo) da dobijem zeleno svijetlo da mogu trčati maraton. Istu stvar mislim i za post ili fasting kao što sam napisao.
Što se tiče ozljeda koje si spomenuo, one su kod većine sportaša (prvenstveno mislim na rekreativce, čak i amatere) posljedica neznanja, a tek nakon toga svjesnog forsiranja. Zadnju ozljedu sam imao prije dvije godine no onda nisam trčao udaljenosti koje trčim sad. A ozljeda se pojavila jer nisam dovoljno ojačao gornji dio nogu i gluteus kako bih rasteretio tetivu koja ide iz gluteusa do koljena i samim time spriječio njenu upalu (ITB sindrom). Nakon te zadnje ozljede sam nabavio bicikl, u godinu i 9-10 mjeseci napravio preko 3.500km s biciklima (uz trčanje), išao u teretanu i ozljeda se nakon toga više nije pojavila, a trčim po 30+km. A prva ozljeda (isto ITB sindrom) mi se pojavila kad sam se tek počeo baviti trčanjem nakon cca 3km trčanja.
Također, kad uđeš u neke godine treba suplementima nadoknaditi stvari koje tijelo gubi - kod trčanja je npr. vrlo bitan kolagen koji, uz glukozamin, služi kao podmazivać zglobova i kostiju, a nakon 25.godine života pada proizvodnja kolagena u tijelu za cca 1% godišnje. Zatim tu su magnezij, kalcij i cink. I da sad ne idem u detalje previše 
Picek kao i kod puno drugih stvari uzor si kako pristupati nečemu, svaka čast na upornosti. Nadam se da ćeš iz svega izaći s dobrim koljenima. Čisto sumnjam da 9/10 trkača rekreativaca ide toliko daleko da razmišlja o kolagenu i podmazivanju zglobova, a pogotovo sumnjam da toliko ljudi ima tu upornost da sjedne 3500 kilometara na bicikl samo da "popravi" mišić kako bi moglo nastavit dalje
- Uređivano
Fenix hvala Al bicikl nije kao trčanje, netko tko je u lošijoj kondiciji može nabiti na biciklu kilometre. Dapače, bicikl je jako dobra stvar za stjecanje kondicije i gubljenje kila, a nakon toga krenuti s trčanjem. Općenito su bicikl i trčanje dosta komplementarni što se tiče jačanja različitih skupina mišića i smanjenja rizika od ozljeda kada govorimo o kardiu.
- Uređivano
foggy doći će brzo novi meet da obnovimo uspomene
Kaj se tiče koljena, može biti u pitanju hrpa stvari s obzirom da je koljeno najkompleksniji zglob. Ovo kaj sam ja imao je jedna od blažih stvari iako dosta neugodna te oporavak može biti dugotrajan. No ITBS neki čak niti ne smatraju ozljedom već stanjem. Kad krenu jebavat ligamenti, to može biti veselo.
Evo ja danas na postu nisam niš u kljun stavil. samo vodu ločem. Rekord mog posta bio mi je nešto više od tjedan dana bez hrane prije nekih 8 g. u ljetnim mjesecima. Samo na vodi bio. Nisam uopće osjećao glad.
To sam napravio ne da smršavim ili izbacim otrove već jer sam imao neki problem sa gutanjem i pobojao sam se da to neće potrajat dulje a ja ne hranim se ničim ali ajd bilo oko 8 dana možda dan, dva više.
Imao sam konstantno osjećaj kao da u jednjaku imam neku dlaku ko Alf kad jeo mačke ili čak riblja kost ali ništa od toga. Kod gutanja krute hrane osjećaj se pojačavao i odlučio da ništa ne jedem i taman krepal od gladi. Neka hrana mi je valjda oštetila dio jednjaka.
Moja familija se već zabrinula da nisam pošandrcal kad ne želim jesti ništa i baš sam tad i šutio ni riječi od mene, samo im velim da ne brinu jer momentalno imam problem sa jednjakom. Bio sam bezvoljan i zabrinut zbog toga. Prošlo je i to.
U tih 9,10 dana nisam se razbolio što nisam jeo, već sam neplanirano fino smršavil i reko vauu, dobro mi to došlo.
Gladovanje, post i sl. popularizirali su redovnici kojima je najveći fizički napor molitva . Brijem da nije baš primjenjivo na ljude koji se fizički troše.
TITANXIS Evo ja danas na postu nisam niš u kljun stavil. samo vodu ločem. Rekord mog posta bio mi je nešto više od tjedan dana bez hrane prije nekih 8 g. u ljetnim mjesecima. Samo na vodi bio. Nisam uopće osjećao glad.
Post se vježba postepeno da se navikne organizam, prvo se krene sa preskakanjem jedenja iza rucka do slijedeceg dorucka ili rucka (16-20) sati, ljeti treba izbjegavati post i ako se želi mršaviti samo se smanji unos kalorija, izbaci vecera i jede se laganija hrana. Post iznad 24 sata nema puno smisla, korekcija vrste hrane i kolicina su puno bitniji za održavanje normalne tjelesne težine i zdravlja.
Slažem se i ne bih nikom preporučil da gladuje toliko dugo koliko sam ja ni u koje vremensko razdoblje.
Ja to nisam radio da smršavim ili da se očistim od toksina. Meni je hrana stvarala nelagodu i malenu bol u grlu i jednjaku kod jedenja i naprosto mi se ogadila trenutno da sam odlučio da ne jedem neko vrijeme barem dok mi to ne prođe. Pio sam tekučine tih dana puno i nalio se ko žabac.
