Aplikacija pokazuje ukupno sedamnaesti dan water fasta ovaj mj. 7 + 3 + 5 + 1 + 2/5 (idem do konačnih 5 do petka).
Placebo ili ne, ali dugo se nisam ovako dobro osjećao. U izostanku prezderavanja imam vecu motivaciju kretat se i vježbat, svaki dan trcanje ili pentranje po Sljemenu. Produktivniji sam, manje živčan… U brojkama, blago se povećala mišićna masa i izgubio 9kg. Zasad nastavljam barem još neko vrijeme 5+2
Upravo sam završio svoj prvi post. Plan je bio 48-72 sati ali stao sam na 44.
Za prvi put sam zadovoljan i sigurno sljedeći idem na minimalno 48 a probati ću potegnuti do 72 sata jer vidim da mogu.
Zadnji obrok mi je bio u ponedjeljak navečer u 20.00
Prvih 24 sata mi je bilo dosta lagano. Čak sam nakon posla otišao na trening i dobro sam ga odradio iako mi je to bio drugi u dva dana.
Kasnije navečer sam zaspao kao mala beba. Nije me lomila glad ali sam bio malo umoran.
Ujutro u 6 kada sam ustao je bilo 36 sati od početka i već sam osjetio veći umor.
Kroz dan na poslu sam dobro podnosio glad ali sam bio jako iscrpljen.
S obzirom da sam prvi put postio nisam siguran dali je tako velika iscrpljenost rezultat posta, dva treninga u dva dana, nenormalnih temperatura ili od svega zajedno.
Očekivao sam da ću dobiti onaj nalet energije kada tijelo počne koristiti tjelesne masti za energiju ali to se nije dogodilo.
Kada kolega vozi na posao iskrca me na rivi a ja imam nešto manje od 100 metara strmog uspona do kuće.
Jedva sam se uspeo koliko sam bio iscrpljen.
Vjerujem da bih vratio nešto energije da sam odmarao do sutra i tako bih post produžio i vjerojatno stigao do 72 sata ali…
Sutra je na poslu dan isporuke (ludnica) a kasnije sam pozvan na roštilj koji ne smijem i ne želim propustiti pa sam odlučio zaključiti post nakon 44 sata.
Definitivno ću opet postiti i planiram do uvesti kao nešto redovno više puta na godinu pa čak i jednom mjesečno.
Jednom tjedno dobar dio života treba prakticirat post. Dakle 1 dan je dovoljan i na dugoročno će doć rezultati. Za vrijeme tog posta samo voda ili neka druga tekućina i niš drugo.
Kod visokih vrucina i napora organizma nije preporucljivo postiti, ako želiš ljetni post tada ne jedi nista iza rucka sve do slijedeceg break-fasta ili dorucka, to je nekih 16-18 sati ne jedenja i sasvim dovoljno za zdrave dobrobiti bez da iscrpiš organizam, elektroliti i dosta tekucine su bitni tokom postova.
Nisam nikad postao, fastao i sve ovo što vidim da je postalo popularno jer sam u komunikaciji s ljudima iz struke shvatio kako to može biti i potencijalno opasno. Pogotovo po ljeti kad se tijelo više znoji i umara gdje treba nadoknaditi minerale, pogotovo elektrolite. Nedostatak elektrolita i soli kod znojenja može biti opasan za srce i to se nikako ne preporuča. Tako da preporučam da se kod ovakvih izleta s fastanjem i postom konzultirate sa svojim doktorom i nekim nutricionistom te da to ne radite na svoju ruku.
Ako je svrha posta gubitak kila (a ne čišćenje organizma), uz dobrog nutricionistu ćete jesti normalno, a gubit ćete kile jedino što će prehrana biti znatno drugačija od one koju ste imali do sad.
Picek meni osobno treba psiholog, a ne nutricionist. Ali dobro, to je neka druga priča. Osobno sam se konzultirao s više doktora i nema tu zajedničke točke, neki preporučuju, neki navode posljedice koje navodiš i ti. Radio sam nekoliko krvnih slika nakon dugih water fastinga, rezultati uvijek savršeni. I ekg. Ali zapravo se znanost tek treba s tim konkretno zabaviti.
Čisto za usporedbu dualnosti bilo kakve aktivnosti, puno doktora bi tebi moglo reći da trčanje nije zdravo, pogotovo trčanje 10-ak km dnevno
Fenix obično je problem debljine povezan sa psihom tako da se slažem s tobom, dobro je krenuti od glave jer će se time riješiti puno drugih problema tako da podržavam navedeni način razmišljanja.
Što se tiče trčanja, kažu kardiolozi da postoji rizik no obavio sam prošle godine MRI srca i neke druge pretrage te je sve OK. No ono što je bitno, razgovarao sam s doktorima, upoznat sam s rizicima i s načinima kako se s rizicima nositi, odnosno kako smanjiti vjerojatnost njihovog ostvarenja. A tu svakako spada unos minerala i elektrolita po ljeti te nikakav post i fasting, pogovoto po pitanju unosa soli.
Ne kažem da sam potpuno protiv posta ili fastinga (iako ih sam nisam nikad prakticirao ni ne bih) već kažem da je u takvim situacijama potrebno konzultiranje s doktorom i nutricionistom. A onda neka oni daju svoje mišljenje ovisno o određenim parametrima (prethodno napraviti krvnu sliku i urin, a onda vidjeti dalje ako je nešto potrebno) da li su post ili fasting OK te koji su potencijalni rizici (naravno, i prednosti) ukoliko se to prakticira. I na temelju toga neka osoba donese odluku kako postupiti i kakve rizike će preuzeti.
Raditi post od 48h, pogotovo 72h bez ikakvog unosa soli i minerala usred ljeta po ovim nesnosnim vrućinama je vrlo nepromišljeno i opasno.
Picek sve si dobro napisao, svakako se treba konzultirati i to kažem svima s kojima pričam na ovu temu. Isto kao i uzimanje osnovnih suplemenata.
A što se tiče trčanja, više mislim na ovisnost koja se stvara kemijskim promjenama u mozgu zbog koje brojni ignoriraju znakove koje im daje tijelo, idu kroz bol ili se ranije vraćaju iz ozljeda. Pa s 50 godina ostanu bez koljena. I ti si nedavno bio ozlijeđen.
Ono što želim reći je da ništa nije idealno i sve je podložno različitim interpretacijama i različitim profilima ljudi. Postoje stotine fizičkih aktivnosti zdravijih i korisnijih od trčanja, isto kao što postoji isto toliko zdravijih načina mršavljenja i prehrane.
Fenix svaka fizička aktivnost je zdrava ako si u njoj umjeren, tako i trčanje. Isto vrijedi i za prehranu. Slažem se da trčanjem maratona izlažeš tijelo riziku kao i postu. No primjera radi nisam želio trčati maraton dok ne obavim sve zdravstvene preglede (najprije srce, a onda sve ostalo) da dobijem zeleno svijetlo da mogu trčati maraton. Istu stvar mislim i za post ili fasting kao što sam napisao.
Što se tiče ozljeda koje si spomenuo, one su kod većine sportaša (prvenstveno mislim na rekreativce, čak i amatere) posljedica neznanja, a tek nakon toga svjesnog forsiranja. Zadnju ozljedu sam imao prije dvije godine no onda nisam trčao udaljenosti koje trčim sad. A ozljeda se pojavila jer nisam dovoljno ojačao gornji dio nogu i gluteus kako bih rasteretio tetivu koja ide iz gluteusa do koljena i samim time spriječio njenu upalu (ITB sindrom). Nakon te zadnje ozljede sam nabavio bicikl, u godinu i 9-10 mjeseci napravio preko 3.500km s biciklima (uz trčanje), išao u teretanu i ozljeda se nakon toga više nije pojavila, a trčim po 30+km. A prva ozljeda (isto ITB sindrom) mi se pojavila kad sam se tek počeo baviti trčanjem nakon cca 3km trčanja.
Također, kad uđeš u neke godine treba suplementima nadoknaditi stvari koje tijelo gubi - kod trčanja je npr. vrlo bitan kolagen koji, uz glukozamin, služi kao podmazivać zglobova i kostiju, a nakon 25.godine života pada proizvodnja kolagena u tijelu za cca 1% godišnje. Zatim tu su magnezij, kalcij i cink. I da sad ne idem u detalje previše 
Picek kao i kod puno drugih stvari uzor si kako pristupati nečemu, svaka čast na upornosti. Nadam se da ćeš iz svega izaći s dobrim koljenima. Čisto sumnjam da 9/10 trkača rekreativaca ide toliko daleko da razmišlja o kolagenu i podmazivanju zglobova, a pogotovo sumnjam da toliko ljudi ima tu upornost da sjedne 3500 kilometara na bicikl samo da "popravi" mišić kako bi moglo nastavit dalje
Fenix hvala Al bicikl nije kao trčanje, netko tko je u lošijoj kondiciji može nabiti na biciklu kilometre. Dapače, bicikl je jako dobra stvar za stjecanje kondicije i gubljenje kila, a nakon toga krenuti s trčanjem. Općenito su bicikl i trčanje dosta komplementarni što se tiče jačanja različitih skupina mišića i smanjenja rizika od ozljeda kada govorimo o kardiu.
foggy doći će brzo novi meet da obnovimo uspomene
Kaj se tiče koljena, može biti u pitanju hrpa stvari s obzirom da je koljeno najkompleksniji zglob. Ovo kaj sam ja imao je jedna od blažih stvari iako dosta neugodna te oporavak može biti dugotrajan. No ITBS neki čak niti ne smatraju ozljedom već stanjem. Kad krenu jebavat ligamenti, to može biti veselo.
