maverick ok ima ljudi koji vole gledat kako drugi igraju ja to npr. nebi nikad mogao( osim neke mp igre za pokupit mozda neki savjet), ali mislim da je on u pravu kad kaze da nemas ni 50% dozivljaja kao kad igras igru!Zato mi streameni nikad nisu bili jasni ,kako ces se „uvuc” u pricu/lika/atmosferu (sta je taman tlou pravi primjer za to) ako neigras sam u tisini sam bez da iko ista komentira ili izvodi oko tebe!

      Ovo je sad više rasprava za gaming općenito ili za blebetaonicu, ne ovdje.

      Ali da, i moje mišljenje je da gledanje igre nikako nije isto kao igranje. Pa čak i kad se radi o filmičnim igrama, je igre ipak imaju tu dozu interaktivnosti. Npr. mene više ni jedan horror film ne može prestrašiti, ali igra bome može.

      Kužim gledanje streamera za ove natjecateljske igre, da naučiš strategiju bolje ili nešto, ali sjest i gledat kak neko igra Mass Effect umjesto da ga sam zaigraš je maltene bogohuljenje. Stvarno bi usporedio s idejom da rađe gledam pornić nego da si pozovem nekog s Tindera.

      TITANXIS Giphy - spiderman GIF

      Citam te neke tvoje postove i ne kuzim kaj brijes, sve nepovezano

        escoban Gledo sam video bez komentara za tlou1 2015 kao horor seriju a gaming streamere ne volim nit ja pogotovo još kad uključe donacije. Takvo gledanje neke igre i meni je glupo. jer komentiraju igru pa čiataju komentare od drugih itd. Ja sam tlou 1 toliko zavolio samo gledajući i onda zar je to toliko bezvezno kada jednu igru zavoliš preko videa da tu igru posle ideš igrati 3 puta. Drugaćiji je naravno doživljaj ali ne mora znaćit i bolji jer pitam te da li ćeš ti neku igru ići igrati 3 puta kao ja koji sam ju prvo odgledao? Fenomenalna mi igra na sve moguće načine, gledanje videa, igranje. TLOU serijal nije od onih igara gdje je igrivost na prvom mjestu. Slažem se sa mnogima kad kažu da je repetativna itd. ali tu je taj story vrlo snažan i emocionalan koji drži igru i da je u mnogim slučajevima bolje se zavuć na toplo i gledat. Ja nisam tvrdio da prvo treba odgledati a tek onda igrati igre, to nije točno. Za igre koje ne namjeravaš nikad igrat bila bi prava šteta ne barem ne odgledati tlou 1.


        [unknown] Pročitao si jedan post sigurno kojeg nisi shvatio ali kaj ti ja tu mogu?

            TITANXIS ovo si ti napisal

            “ Kod ovakvih igara zbilja je bolje gledati jer naglasak je na story modu, tad nesmetano uživaš u cijeloj atmosferi. Tako sam uradil sa TLOU 1. Prvo sam odgledal tuđi prohod pa tek onda sam zaigral ”

            a poslije si nadodal drugu pricu, budi konzistentan onda pa te ne bu niko zekal 😉

                renda Pa igre sa pričom je možda bolje gledat da. Uživao sam gledajući možda više nego ti igrajući ako si igrao jer nisam bio opterećen time hoće li me koji zaražen zaskočit ili skupljat tražit resurse. Na samu priču sam se bazirao, na njihove dijaloge. Vi ne shvaćate takve igre koje su više filmične sa udjelom vaše interakcije. I u tome kaj sam napisal da sam prvo odgledal pa tek onda igral i to je kao moj stav da treba prvo gledati pa tek onda igrati misleći na sve igre?

                  "Vi ne shvaćate takve igre koje su više filmične sa udjelom vaše interakcije."

                  HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH

                  Sreća pa si nam ti rekao i pokazao nam pravi put -- da gledamo igre!

                  Daj se prestani blamirat

                  Ja pošto nemam PS4 i sa TLOU i RDR2 sam se prvenstveno upozna i zaljubija gledajući na YT i to uvik navodim ka svoje najveće gaming greške. Jer da, bilo je gušt i samo gledat jer im priče mogu i tako funkcionirat, ali brate nije to isto ka i kad ti to sam igraš i upijaš svit i naprosto se izgubiš u njemu.

                  Jer da, dio priče ide priko cutscenea, ali dio je priko gameplaya. I tu ne govorim o dijalozima dok šetam ili jašem okolo, govorim o samom gameplayu, o osjećaju težine tvog lika, o osjećaju napucavanja ili načinu rješavanja jednostavnijih i složenijih prepreka...to je sve zamišljeno i dizajnirano s određenim tonom i željenim efektom koji pomaže pričat cilu priču i stvarat atmosferu. Idi TITANXIS samo pogledat The Making of TLOU npr i koliko samo govore o idejama iza same borbe i njene brutalnosti, responzivnosti, svega.

                  Znam da odlazim malo predaleko sa sljedećom usporedbom, ali reć da je bolje gledat igru nego igrat je otprilike ka da rečeš da je bolje pročitat scenarij filma nego ga pogledat. Ili ga gledat bez zvuka, recimo. Većinom možeš i dalje dobit cilu priču, bar sve njene ključne elemente, ali to nije potpuni doživljaj.

                  Daj ostavite čovjeka na miru.
                  Ak je njemu bolje gledat, nek gleda.

                  Ja se slažem da doživljaj nije isti.
                  Pogotovo u horror igrama gdje uz priču moraš osjetiti tu napetost, suspense i borbu za život.

                  Al ono, sad da ću ić nekom tvrdit da nije u pravu oko toga neću.
                  Sve dok mi ne pisat recenziju na temelju gledanja.

                    wooddiebone bravo woodie.

                    escoban i meni je bitnije igrati jer ja sam taj koji uvjek stavlja gp na prvo mjesto, ali boli me kesa tko igra ili gleda, a trebalo bi i vas. medjutim da budem iskren tesko mi se skoncentrirati dok arthur jase i ja upravljam konjem npr, a dutch i ekipa melju te ne pohvatam pola dijaloga, a slicno je bilo kad Dina i Ellie izmjenjuju dijaloge tako da mogu razumiti decka ako ima poriv odigrati jednom i jednom odgledati iako ja nemam vremena niti volje za takve podhvate.

                        Pogotovo su tu krive igre koje ne čekaju da završi dijalog unutar gameplaya da ti spawnaju neprijatelje ili neš glasno kaj ti odvuče pozornost.

                        Jebali majku sve bi im oprostio da

                        mi nisu ubili Joel-a

                        Inače, produkcija svega i gluma je iznad svega što sam do sada vidio. Možda su tu negdje RDR 2.

                          prayer to u spoileru je i mene mucilo veci dio igre, ali s vremenom te pusti i skuzis da je tak moralo biti

                            Meni je to frend slucajno spojlao na kavi, jer je mislio da sam vidjeo negdje online.
                            Onda je po mom izrazu lica skuzio sto je napravio, pa mu je bilo zao. Em ga je bilo strah da cu ga zadaviti na licu mjesta.
                            Uglavnom da, smisao cijele radnje TLOU 2 je oko tog dogadaja. Bio bi mi jos jaci efekt da mi frend nije spojlao 😤

                            Jel ti spoilao samo KAJ se dogodi ili je opisao i KAK se dogodi?

                            Ja ovo drugo tumačim ko veći spoiler.

                            Spojlao je KAJ se dogodi i onda sam cekao u svakoj sceni s tom osobom da se to dogodi.

                            Ona dionica s bolnicom i traženjem med.opreme. Uf, kakvo građenje napetosti uz dugotrajni mrak i tišinu, kakav setting. Stravični zapisi osoba koje su doživjele prve dane zaraze su samo "šlag na vrhu torte". I onda još ona abominacija na kraju. Nije mi bilo svejedno, taj dio po razini inteziteta je čisti Alien Isolation, za mene sinonim za vrhunski horor. Čini mu se da je TLOU2 odmakao i korak dalje u ovom segmentu u odnosu na prethodnika.

                            Btw, kad smo kod zvukova, jel netko primjetio da u nekim dijelovima igre lagano u pozadini cujes nekakvo bubanje, ne znam kako bi to objasnio. Mozda mi je naslicnije onom bubanju iz ove scene u Breaking Badu:

                            Bas pridonosi atmosferi i ludilu igre. Ja sam se poceo znojit samo od tog zvuka jer sam ocekivao da ce uskoro biti nekih sranja.

                            Par dana nakon završavanja igre i dalje razmišljam što uopće napisati ovdje. Kako sažeti nešto što sam pretraživajući svaki detalj igrao u prvom (ne i jedinom) prelasku preko 40h (i naravno, opet sam uspio fulati neke kolektibelse, ali ne zamarajte se tim, odmah sam krenuo s drugim prelaskom i došao i do tog svetog grala PS igrača - platine). Dan nakon završetka igre opet sam se probudio suznih očiju nastojeći shvatiti što sam zapravo prošao u sada, mogu to slobodno reći, svojoj dosad najkontroverznijoj i jednoj od emocionalno najprovocirajućih igri.

                            Na samom završetku dočekao sam i razrješenje, tugu, nevjericu, šok, a tek potom i zadovoljstvo. Da, ova igra mi je ponovno pokazala da jesmo i da ćemo i u postapokalipsi ostati samo to - ljudi, sa svim svojim vrlinama i životno mijenjajućim manama. U ovoj igri ne mogu kriviti nikoga za ono što se dogodi i za njihove postupke, nemam i nisam imao omiljenog lika, bio sam svjedok događaja i bio sam ujedno svi glavni likovi, onoliko koliko sam to mogao biti. Ne mogu se ne upitati samo jedno vrlo bitno pitanje "koliko bih bio spreman ići daleko za najdražu ili najdraže osobe u svom životu kad bi mi se čitava civilizacija i svijet okrenuo naopačke?". Koliko god se trudio biti racionalan, dobro znam da pravi odgovor ne bih imao dok se i sam ne bih našao u istoj situaciji. I zbog toga mogu samo biti zahvalan, zahvalan na tome što sam možda to sve i iskusio na jedan od, ako ne i najimpresivniji način u videoigrama ikad, ujedno i siguran te distanciran (osim po moje trenutno psihološko stanje). Oni manje obazrivi reći će da igra ima i druge motive i planove s prikazom i načinom prikaza priče.

                            Da, istina je, TLOU2 se trudi mnogo toga prikazati, mnogo toga i uspijeva prilično uvjerljivo podastrijeti igraču koji želi vidjeti i čuti, često na šokantan i mučan način. Centralna tema je ljudska priroda i u svijetu gdje je propao način života kakvim su ga likovi znali, ujedno je došlo i do regresije društva u cjelini. Vidjeli smo mnogo, od nasilja i ubojstava, od prikaza različitosti do rata i vjerskog ludila, pa i ropstva. Imali smo prilike vidjeti cijelu "slagalicu" i ono preostalo od čovječanstva što nastoji živjeti i dalje normalnim životom. Nije najdepresivniji dio priče što u svijetu TLOU to vjerojatno neće biti nikad moguće, depresivna je samo spoznaja da je ovo Part 2 i da smo tek sad, na iznimno teški i uznemirujući način, dobili jednu dojmljivu i upečatljivu cjelinu. Cjelinu koja se vjerojatno više neće ponoviti u postapokaliptičnim igrama. I zbog toga, hvala vam ND.