- Uređivano
wooddiebone Slažem se ja sa tobom do neke mjere što se realizma tiče (volim realistične igre bilo koje tematike) i sve stoji i TLOU2 ima solidnu priču da se ne zavaravamo ako zanemarimo postojanje TLOU1. TLOU 2 super funkcionira kao zasebna igra. Svatko ima pravo na život pa i ti npc-ovi ali radi se ipak o videoigri i npc su obični npc nebitni, to je videoigra i drugačije priče se pišu za filmove, serije a drugačije za videoigru za koje sam igrač u ovom slučaju ne odlučuje već linearnost igre da bi mogao dalje napredovati u igri. To što si spomenuo da Joel je radio sranja za koja treba platiti, tada bi onda trebalo kazniti sve glavne likove u igrama slične tematike. Za mene bi to bio apsurd da se tako radi u videoigrama. Meni bi ipak veći efekt imala priča osvete da je netko od Marlenine ekipe, odnosno rodbine htio osvetiti njenu smrt koja je bila ipak lik sa imenom i vođa Krijesnica koje su glavni dio serijala. Neil je muku mučio kako nastaviti igru, kojim smjerom treba ići i priča o osveti je izvrstan motiv za nastavak ali opet onaj ali. Smiješno mi je da se izgradi priča od likova koji su poput interaktivnih inventara u igri, eto to želim reći. Videoigra ipak ne bi se trebala realnošću približiti toliko filmovima jer onda se gubi smisao videoigre. Ako ćemo realno onda bi mala vjerojatnost bila u stvarnom životu da Joel uspije sa maloljetnom djevojkom preživjeti tolike nedaće ili da cordyceps gljiva nekako uđe u živćani sustav, mozak čovjeka i tako njime ovlada što je nemoguće ali radi se o umjetnosti. Ako je umjetnost da se u svakoj novoj TLOU igri izmjenjuju glavni likovi da se ne stignemo poistovjetiti sa ni jednim likom onda se slažem, samo za to treba legitimno opravdanje da se to radi u videoigrama.