foggy Ubio sam ga bez da sam skuzio kak mu se radi damage
Pa bome svaka čast, ja ne bih imao živaca biti toliko ustrajan. Da, njega zvizneš kad se podigne prema gore, sjećam se jednog sa početka igre, tamo u Vence, pa mi nije bio problem. Mechteria neprijatelji su općenito najnaporniji i uvijek treba duže da ih se ubije.
Naživcira me igra brutalno, ali ima nešto zarazno u sebi da je jednostavno ne mogu pustiti. Jako je hardcore, kao turn based Dark Souls 
Uopće ne vjerujem da takvo nešto i igram jer inače lako odustanem ako je baš jako teško.
Danas je "boss rush" bio puno bolji i uspješniji i čak sam zadovoljan koliko sam ih počistio. Još koji level i bome se bacam u koštac sa Eternal Holy (taj mi je još uvijek najgori). Trenutno sam lv58 i ide nešto lakše kad si desetak levela iznad svega što ti stane na put, ipak ne toliko da se možeš opustiti. Slaganje opreme je najključnije od svega.
Baš daje osjećaj satisfakcije kad sve posložiš kak treba i onda borba samo klizi, a opet moraš ostati dovoljno oprezan jer će te te u protivnom smlaviti ako.
foggy najviše me gimmick ždere u fajtu
E tu sam dosta podijeljen. Gimmick daje neku posebnu čar i još dodaje jednu razinu taktiziranja ali samo ako je dobro izvedeno. Ono kamenje koje lebdi oko neprijatelja i blokira tvoje udarce ako ne paziš kad udariš mi je super bilo. Ima i nekih potpuno glupih, kao one male biljkice koje boss "posadi" a eksplodiraju ako ih ubiješ, taj mi je baš išao na živce. Imao sam auto counter pa sam 3 puta umro jer mi se nije brisao Growth Tree. Pao je odmah čim sam maknuo counter.
Ali priča! Kako je dobro raspoređena po side questovima, tako da imaš osjećaj da ništa što ti igra baci nije opcionalno. Posvuda ima neki detaljčić, neka priča, NEŠTO. Ma milina.
