zontra Znam da sam krenuo na Hard

Kako ćeš plakat u Cenote zbog ovog 😃

      zontra
      Vidjet ćeš kad budeš u drugom prelasku to igrao. Evo ti moj dojam iz teme o trofejima 😃

      Icek Međutim drugi prelazak, na Deadly Obsession težini...osobu koja je to osmislila treba živu zapaliti. Iako težina i nije toliko teška, svaka pogibija vraća u kamp pa se često ponavljaju dionice od pola sata i više. A kako je kod platformskih dijelova kamera i grab detection teška banana, prečesto sam pogibao, jer igra ne bi detektirala da sam opalio hook ili bi u trenutku skoka se kamera zarotirala, a Lara skočila u tri pm. No ono što me je ubilo u pojam su abnormalno duga učitavanja, potrošio sam jedno 5 sati života blejući u loading screen. Također, apsolutni retardluk na na new game + nema opcije skipanja svih filmića, već samo nekih. Koliko sam vremena izgubio gledajući jedno-te-iste filmiće koje sam vidio em u prethodnom prelasku, em ponavljajući određene dionice po milijardu puta.
      Cenote je bio pišanje krvi i tu je malo falilo da porazbijam pola sobe od bijesa i frustracije. Loading od dve minute, klipsanje 15 minuta do one sobe i onda pogibija u 15 sekundi. I onda opet, iznova, again, and again. Ne sjećam se koja mi je igra nabila toliku količinu bijesa i frustracije, eventualno prvi Black Ops na veteran u onoj dionici na prokletom brdu.

          zontra
          Slažem se, također sam uvijek za izazov.
          No ono što sam gore citirao nije izazov, već kretenoidne gameplay mehanike koje su implementirane kako bi umjetno "podigle težinu" i stvorile nepotrebnu frustraciju. Izazov bi bio one-shot smrt od neprijatelja pa kroz puno prakse i strpljenja riješiš, kao recimo Wolfenstein. Ovo u Lari je cheap-as-fuck clusterfuck nepotrebnih elemenata koji ubijaju gušt i volju za igranjem.

            Zato prvi prelazak uzivam u igri i ne zamaram se trofejima, a kasnije cemo razmisljati o trofejima.

              zontra
              A gle, izvedivo je, samo zavisi koliko imaš živaca. Nije teško, uz malo prakse sve se rješava zaista brzo. No ubija ogroman loading, nemogućnost preskakanja filmića i ogromno ponavljanje dijelova zbog glupih grešaka kada igra ne detektira skok ili grab. Takve stvari ubijaju u pojam, ne težina protivnika.
              Ako te takve stvari ne živciraju i ne pizdiš zbog toga (svaka čast onda, podući me tome molim te 😃 ) onda će ti ovo biti easy peasy platina.

                  Ja sam razmišljao o tome da idem na 100% Shadowa, no međutim od valjda nekih 400 kolektibelsa ostalo mi je par desetaka razasutih po skoro cijeloj mapi i sad nema tog boga da se natjeram to rješavati. Riješio sam tombove i skillove, skoro sve ostalo osim drugog prelaska i to je to od mene. Možda se natjeram u nekoj budućnosti ili na PS5, ali pomalo sumnjam.

                  Torla Želiš igrati u full squadu sa svojima, s kojima si odigrao 500+ mečeva, jer si misliš sve znate na pamet, ovo ono... i zaredate 10+ poraza za redom... hehehe.
                  Drugi put, odeš u solo que, ne pričaš s nikim, i zareda ti se 10+ pobjeda....

                  Bome ja sam se naučio ne ići u solo queue više. Ikada. 🤣 Već dulje vrijeme mora biti nas minimalno troje tako da je većina squada u konstantnoj komunikaciji i zna kako tko igra. Tada već to funkcionira bolje.

                  Torla Jučer se skupili nakon najmanje mjesec dana da nitko od nas nije igrao. I nakon 5-6 mečeva se desi da jedan od nas ace-a rundu....

                  I svi smo toliko sretni zbog njega, ekstaza, baš nas briga kako će meč završiti.

                  I to je ljepota ove igre.

                  Puno toga je do stava ekipe s kojom se igra i to Siege zna jako lijepo iskoristiti. Nekad je dobro nakon 4-5 groznih mečeva uzeti pauzu od tjedan dana, vratiti se kasnije i krenuti opet. Smireno. Opušteno. I s voljom. I uvijek bude nešto što te uvuče.

                  Meni nema draže nego kad u rankedu i dalje netko nasjedne na Frost zamke na Outbacku.

                      Ljudi...
                      Napokon pala platina na Destiny 2!!

                      Giphy - destiny 2 news GIF

                      Icek

                      Evo sad sam bas presao Cenote dio i vratio se u Hidden City. Taj dio si mi opisao tako da sam cijelo vrijeme bio pod ogromnim stresom. A nisu ni pomogla ona prokleta cudovista koja su me podsjetila na BioShock tako da sam dosta oprezno (da ne kazem strasljivo 😃 ) rijesavao cijeli dio. No uspio sam ga preci bez smrti. Pomogao je dosta onaj Focus napitak za usporavanje vremena.
                      Koji uopce dio Cenotea bi trebao biti najtezi/najkompliciraniji?

                          Promini li se značajno gameplay u MGSV kroz upgradeove i napredak kroz igru? Jer zasad je masu repetitivno, a lagano, tako da nemam potrebe za nekim alatima i taktikama. Samo propucam put iz svake situacije. Već sam zaboravija jel se uopće mogla birat težina i može li se minjat kroz igru.

                          I je li cilo vrime ova "open world" šema? Jer zasad isto ka i Death Stranding, intro sam više gleda nego igra i onda odjednom bačen u otvorenu mapu i samo gameplay.

                          U biti me zanima je li ovo jedna od onih igara di triba vrimena da se stvari zagriju ili me više-manje isto čeka cilo vrime? Ako je drugo, isplati li se bar radi priče nastavit? Moram priznat da mi dijalozi dosad ne ulivaju puno nade. Ali sad bar znam odakle onaj "Why are we still here? Just to suffer?" meme dolazi.

                            zontra

                            Nijedan.

                            Ja sam nedavno platinirao Shadowa (doduše na PS5) i nisam imao nikakvih problema sa Cenote dijelom niti s ostalim dijelovima. Prelazak na NG+ je naporan samo u non-skippable cutscenama, ostalo je macji kasalj ako si prije toga na prvom prelasku rijesio sve kaj treba i dolazis max upgrejdan.

                                Icek
                                Aha, to je ona prva borba protiv njih. Pa eto, kao što sam rekao, koristio sam Focus i uopće nije bio problem ih rešetat sa Shotgunom. A i sam si rekao da je Very Hard možda mrvicu teži od Hard, samo treba biti oprezan jer se smrt jako kažnjava. A i ohrabrujuće je ovo što someone kaže, tako da se neću previše zamarati.

                                Btw, što se same igre tiče, rekao bih da sam na nešto više od pola. Iskreno mi se sviđa što igra više nije toliko akcijski orijentirana i ima puno više istraživanja i težih zagonetki nego Rise of The Tomb Raider. Makar mi je priča i općenito kvaliteta cinematica bila bolja u dvici. No svejedno, super igra mi je i dalje.

                                      zontra
                                      Moguće je da je meni bilo ultra hard jer sam oba puta u taj uletio sa valjda bolt action sašmaricom koja je bila toliko spora da bi me ovi žrtvovali mjesecu i suncu dok bi ja reloadao 😃

                                        odigrao dontnodovu xbox ekskluzivu tell me why. po mom skromnom misljenju jako dobra igra, steta sto je potpuno prosla ispod radara. ako imate gamepass i volite igre poput life is strange nema razloga da ju ne isprobate. ok, eventualno vam treba malo otvoreniji svjetonazor ali inace prica je stvarno dobra a i likovi koji su cesto najveca mana takvih igara su ovdje ok.

                                        Shooter Promini li se značajno gameplay u MGSV kroz upgradeove i napredak kroz igru?

                                        Shooter I je li cilo vrime ova "open world" šema?

                                        Shooter U biti me zanima je li ovo jedna od onih igara di triba vrimena da se stvari zagriju ili me više-manje isto čeka cilo vrime? Ako je drugo, isplati li se bar radi priče nastavit?

                                        Ja bi i dalje ovo volija znat.

                                                Shooter Cijelo je vrijeme open world. Iako nije klasičan MGS, prilično zabavna igra gdje se uvijek ima šta za raditi.