- Uređivano
Ipak ću staviti u spoiler jer… možda mu daš šansu pa da ti ne bude žao.
Long story short, ne može spasiti mamu. Smisao cijele priče je prihvaćanje smrti kao takve i nošenje sa istom, sa svime onime što ona donosi i što oduzima. Oliverovo cijelo putovanje krenulo je kao nešto naivno dječje, lišeno bilo kakve ozbiljne logike i razmišljanja, mogli bismo reći čak i fool's errand. No na tom putovanju Oliver shvaća da razlog tog putovanja a zatim i krajnji cilj istoga uopće nije bitan, nego ono što je na tom putu doživio, svjedočio i osjetio. Prijateljstva koja je stvorio, živote koje je spasio ili barem dodirnuo.
Možda sam otišao u neke veće, poetične širine sa ovim postom ali obožavam takve emotivne, jednostavne a opet višeslojne priče.
foggy kad se sjetim igre odma mi dolazi ona prva šuma
Kao da sam ja pisao. Šuma i oni monsteri u njoj, pa daj.. PS2 all over again. Ona mistična glazba koja kao da šuška u pozadini, predivni art i to otisnuće u nepoznato… baš prava avanturica.
Nemojmo zaboraviti i world map. Pa u nesvijest sam skoro pao.