American Sniper [2014]
“American Sniper” mi je ostao kao film kojeg je Bradley Cooper gotovo sam spasio svojom impresivnom transformacijom, hvatajući unutarnju težinu Chrisa Kylea, ali kako vrijeme prolazi, sve više vidim da ga Eastwoodova režija sputava. Minimalizam koji je znao biti njegova snaga ovdje djeluje hladno i nedorečeno, akcija nema taktičku dubinu konkurentskih ratnih filmova, a emocionalni luk ostaje plitak, kao da se film boji zagrebati dublje ispod mitologije koju gradi. Glorificiranje Kylea djeluje pompozno, forsirano i kao da ignorira kontroverze stvarnog čovjeka, dok istodobno pojednostavljuje moralne i psihološke nijanse rata. Na prvo gledanje možda me nosila aura ozbiljnog biografskog filma, ali sada, s odmakom i bogatijim iskustvom žanra, dojam se istopio—solidno, ali ne dodiruje ni srce ni želudac kako bi ratna drama trebala, a konkurencija je već odavno pokazala kako to treba izgledati kada autentičnost, režija i emocija rade u istoj liniji.
