Platina #88
Street Fighter 4
Tezina 10/10
Fun 9/10
Unbeatable fist. 88 platina, nije jubilarna 100 ali zapamtit cu taj broj zauvijek. Nakon 249 sati i 37 minuta ili prema PSNProfiles 2 mjeseca 3 tjedna i 17 sati igranja samo SF4 ( uz pokoje pauze koje sam uzimao da ohladim glavu od trialsa ) pala je definitivno najteza platina odkad lovim trofeje. Tko bi rekao da igra u kojem je daleko najtezi trofej "samo" pritiskanje tipaka u odredenom timingu toliko problema moze zadati. Jako puno truda je ulozeno jer sam sve prosao samo sa joy i bez ikakvih exploiteva. Uz duzno postovanje SMB, Trackmaniji, Wolfensteinu, MK vs DC i ostalim slicnim igrama ovo je bilo definitivno najteze za skinit. Ova igra me je skoro natirala da odustanem od nje ili da pocnem koristit exploiteve jer trialsi su nesto za sto trebaju celicni zivci, osim naravno ako niste veteran Street Fightera, onda u startu znate i imate osjecaj. Igra je stara, zastarjela grafika i sve ali ima mi neku draz i stvarno sam gustao igrat online kada bi me trialsi izivcirali, taj online me vracao nazad da skupim snage i nastavim dalje. Online community je jos prilicno aktivan, ali to nije ni cudo buduci da je fan base SF ogroman i na samoj friend listi imam poprilican broj ljudi ( pogotovo na PS4 ) sto igraju SF. Zamjerka su rage quittersi jer to umanjuje gust igranja, i naravno trialsi koji nakon nekog vremena postanu kalvarija jer su stvarno ultra teski za pocetnike SF serijala.
Igra ima sve, od online grinda ( 506 pobjeda ), do skupljanja svih 432 titles i 240 icons, do prolaska time attack na normal i hard i survival na normal i hard ALI sa zlatnim medaljama sto je dosta tesko na nekim stagevima gdje se nemoze koristit spammanje Zangiefovog poznatog udarca zvanog Lariat. A tamo i gdje se moze postoji par levela gdje ce te pisat krv jer ako ne ostvarite perfect na nekima mozete se pozdravit sa zlatom, a da ne govorim tamo gdje neznate kad protivnik ima ultru niti vidite njegov ili vas health bar. A zatim secer na kraju trialsi o kojima necu trosit rijeci jer bi za svakog lika mogao napisat ponesto, a za one najteze bi mogao i jednu kratku knjigu napisat kako pritiskat tipke i kojim redom u tako kratkom vremenu. Sve u svemu mislim da necu odbacit ovu igru nego da cu odigrat tu i tamo online, a u onu opciju challenge mode necu vise da ulazim nikad. Po meni svatko ko zarko zeli ovo proc moze cak i uz koristenje samo joysticka, ali treba imat konjsku volju. Na prvu dosta od tih trialsa izgleda nemoguce, neki cak i nakon 2 tjedna probavanja i dalje izgledaju ko da nikad neces skinit, ali vjerujte mi sve se skine kad tad. Mislim da necu zaigrat nista teze osim ako jednog dana ne pocnem Necrodancera. A ko zna sta se moze sve desit do tad 🙂.
