- Uređivano
A kako da objasnim storytelling bez spoliera? Ajmo to ovako sloziti, prica u rdr2 nije klasicna prica, nesto sto ce zaintrigirati igraca poput onoga u ME, vec sluzi kao jedan building block za izradu atmosfere i pripreme terena za veliki obrat. Sto je lose, jer je twist uzasan.
Prica sluzi da se prikaze naivnost i odanost glavnog lika, jer budimo realni, Arthur je prost covjek, koji se mijenja kroz gameplay i propitkuje svoje postupke, zivot i sve sto je "ulozio" u jedinu obitelj koju ima i koju je nazalost pojelo vrijeme i drustvo.
Prica sluzi da se prikaze promjena odnosno da se prikaze ono sto Dutch zapravo je cijeli svoj zivot i sto je izaslo na vidjelo kada covjeka stisnu godine, promjena u drustvu i nezadovoljstvo onim sto duboko svatko od nas nosi i smatra ostavstinom iza svog kratkog i mizernog zivota koji imamo. Tesko je napustiti zivotne snove zbog vremena, vrijeme ne staje, a ono iza nas ostaje nepopravljivo.
Gdje nastaje problem? Upravo u storytellingu. RDR2 pati od sporog tempa i to znamo, medutim tok price i pojedine scene su lose. Da bilo tko od nas napravi sumu gdje grupa ljudi slijedi tipa koji ih seljaka i sere kako im fali novca ne bi pogrijesio. Jer ovo je zaista glavna prica. Sve ono izmedu, sve one sitne misije i radnja u njima su podredeni ovome! Svaki razgovor i svako jadikovanje ukljucuje nabavku novca i prestanak razbojnistva. Ako to toliko puta naglasis i ubacis kao glavni problem likova, onda moras odraditi vrhunski kraj da bi igra uspjela u ovom polju. Sto je rdr2 postigao? Ubacio sasvim trecu stvar, stvorio jos jedan mini konflikt, fokusirao apsolutno sve na to i pogubio se. Epilog necu ni komentirati.
Te zanima jos nesto od igrinih elemenata? Ovo je samo moje misljenje o prici, a igra nije ni RPG, dakle ne bi smjeli progledat kroz prste zbog side questova.