Interesantan je ovaj sub kulturni fenomen, woke-anti-woke. Ali koliko sam vidio baš se nije ovdje duboko zašlo u otkud, zašto i kako.
Ja bih rekao da je sve krenulo(u ovom obimu) sa jednim threadom na NeoGAFu prije 10ak godina. (Why do woman criticise sexualisation in video games). Nakon podjele NeoGAFa na Reseteru i NeoGAF taj se topic preselio na Reseteru.
Okidač je bio, naravno, Kojima. Sa MGS V i Quiet. Sa svojom čuvenom izjavom nakon reakcija na izgled Quiet:
"You will be ashamed of your words and deeds".
Na što je naravno internet(taj dio interneta) poludio.(Ovog sam se malo dotaknuo u svojoj analizi MGS V u dijelu "Quiet, please".
Paralelno s tim se događala Anita Sarkessian sa svojim analizama tretiranja žena u video igrama, Gamergate i TotalBiscuit koji je ukazao na korupciju kod reviewa igara, spregu između izdavača i reviewera.
Desetak godina nakon imamo rezultate:
S jedne strane imamo ljude koji su napadali autore prije 10 godina i htjeli nametnuti kriterije po kojima bi se video igre trebale praviti. Neki britansko-američki hibrid puritanizma i tzv. inkluzivnosti uguranog u kondom progresivizma.
S druge strane imamo reakcionarnu publiku koja je došla do tolikog brainrota da čim ugledaju ženu kojoj ne jiggieaju sise na povjetarcu ili ne-daj-bože nekog ne-bijelca odma u transu viču Woke i DEI. Idu do tolikih extrema da su proglasili i Elden Ring, Witchera, Cyberpunk itd. woke garbageom.
Dakako, ako je išta woke onda je to Cyberpunk, ili Baldurs Gate 3.
I? Who gives a fuck? Nikome ne smeta. (Skoro nikome, dakako)
Očito je stvar u tome zato što u tim igrama igrač ima opciju izbora. Što je ključna stvar u RPGima. Hoćeš izgledati kao ultra cyberpunk kuraba(lol), crnac od 150kg mišića ili lik u gaćama sa loncem na glavi(I can solo her). Možeš. I treba da možeš.
S druge strane imamo tip igara poput Stellar Blade, The Last of Us, Black Myth Wukong ili MGS, Death Stranding gdje je igrač tu da ga se vozi kroz fiksnu priču sa fiksnim likovima. I tu bi 1000 od 1000 puta izabrao da odigram priču kako je autor zamislio, nego da autori slušaju debile sa Twittera i subreddita i mijenjaju likove ili priču po dnevno-političkoj situaciji.
To obje strane imaju zajedničko: oni bi određivali kakve će gaće nositi Quiet, je li ponižavajuće za sve žene što Eve u Stellar Blade ima sisu i guzicu , odnosno hoće li Ellie biti lezbijka i hoće li biti crnaca i žena u Space Marine.
Ukratko, entitlement je ključna riječ. Određeni ljudi bi htjeli da serije, filmovi i video igre odražavaju njihov (trenutni) pogled na svijet umjesto da uživaju u ponuđenom, odnosno preskoče ako im se ne sviđa.
