Gaming i životna dob

buz čekaj, doći ćeš i ti .

Koliko ti imaš, nisi ni ti daleko ziher . Kad smo igrali KZ2 prije 15 god imao si ziher preko 18

somethingwrong Imao sam 20, sad imam 34.

buz ti shvacas da si ti gen Zeeeju star ko biblija, a ja sam valjda pisao bibliju . Ugl igram kvalitetnije sad nego ikad, manje ali bolje.

ali moram napomenuti nesto, svaku generaciju je bila (bar) jedna igra koja koja me uhvatila i gdje bih rekao: ovo je najbolje ikad! Ovo je bolje od filma! CD! 2 CDa! Internet! Multiplayer! DVD! Gljive na kontroleru! GT2 auti izgledaju kao pravi! There is no cake!!! WTF tko je jebeni Raiden??!! War has Changed! ISA Scum! Matane, Matane!! RendeZouk! BluRay! No Gods or Kings! Niko Belich!

Nakon ovoliko godina sam skuzio da je to toliko subjektivno i trazi maste koliko i zelje za igranjem. (trigger mi je bila scena u TLOU2 di se Ellie astronautira) . Sve dok ima tog neceg, da se mozes igrati i mastati zabava ne prestaje, bar na momente.

Moze to biti i Contra ili Ghosts and Goblins.

Ili Metal Gear AC!D kojeg je odigralo valjda 5 ljudi na svijetu, ili Patapon kojeg sam redovito igrao na trajektu(strashno)

Pisao sam o gaming počecima pa ću taj dio preskočiti.

Nedavno sam nakon dugo vremena bio u partyju s dobrim prijateljem koji se preselio u Švicarsku.

Rekao mi je da me jako rijetko vidi online i pitao me zašto tako malo igram.

Odgovorio sam mu: "Kada PS10 izađe ja ću ga imati. Ja to moram imati.

Volim igrati, uživam u tome, zabavlja me i opušta ali više ne želim sve svoje slobodno vrijeme trošiti na gaming."

S godinama sam postao jako izbirljiv što se igara tiče. Ne želim svoje vrijeme trošiti na nešto osrednje ili na žanr koji mi se ne sviđa.

Igra čak može biti dobra ali ako nema ono nešto da me ne vuče na igranje brišem je. Jedno vrijeme me mučilo to što mi se skupilo puno backloga i mislio sam da ću propustiti nešto ako to nikada ne odigram ali više me nije briga.

Jednostavno su me počele zanimati mnoge druge stvari.

Evo večeras sam slobodan. Sutra ne radim. Na hardu Hogwarts Legacy, Outer Worlds, Resident Evil 3 Remake i Yakuza 3.

Sve igre koje su mi dobre. Sve ću ih odigrati. Ali ne večeras. Neda mi se.

Izvadio sam si onu kupljenu trash pizzu iz pećnice, otvorio kolu iz limenke i odo gledati Netflix.

Brijac toliko mi fali u toku dana barem 30-60min vremena da se mogu opustiti bez ikakve brige i upaliti PS5 ili neki film/seriju.

Ovo je neko moje razmišljanje… poprilično sam sebičan što se tiče mog slobodnog vremena, i volim ga provodit na način koji meni odgovara. Vjerojatno bi se prioriteti promjenili da imam dijete, al ovo gore napisano je nešto što bi me možda kočilo da sam u vezi i da razmišljamo o tome. Ne znam kak bih se prilagodil tome.

Opet, vjerojatno i bih, jer, u zadnjoj vezi (nisam baš konstanto Suhy ) smo stvarno znali uskladiti i posal i zajedničko vrijeme, a i vrijeme za sebe, vjerujem da bi se sve dalo iskombinirati. Samo, eto… trenutno imam osjećaj da bi mi to nekak teško palo. A opet, dosta ekipe se pooženilo, dobilo djecu, i ulovim sam sebe kak i nisam baš tolko čangrizav oko klinaca, mali od bratića ima 2 godine i kad sam kod njih, igram se sa njim i pravim majmuna od sebe da malom bude zabavno… bokte…

StarFox_N ali više ne želim sve svoje slobodno vrijeme trošiti na gaming."

I sa tim se slažem. Na gaming vjerojatno trošim najviše vremena, pogotovo kad se zaigra nešto što je toliko kvalitetno da jebeno ne možeš ugasit, al isto tak mogu bez problema potrošit sat - dva na čitanje knjiga (znalo se to odužiti i do 3-4 u noći, jbni Martin i Abercrombie ) ili na gledanje filmova / serija. Još se sjećam kako se Banshee i Casa de Papel gledalo po par epizoda u komadu do kasno u noć.

I kam uopće ugurat sve to uz jbni posal, standardno od 08-16h (nerijetko i duže jer ovo sa tim reklamacijama više nije normalno) i uz to da godine lagano idu i nemam više baš toliko energije kao nekad. Pokušavam opet smršavit pa se lagano pokrenul sa vježbanjem, al jebeš mu mater, sad i to pojede po sat vremena svaki drugi dan.

StarFox_N Kada PS10 izađe ja ću ga imati. Ja to moram imati.

Upravo to… mislim da bi me jedino bolest mogla udaljit od igranja, to je jednostavno previše u krvi. Previše je strasti i emocija kod gaminga i ja sam uvjeren da ću bit u tome dok ne umrem.

Već vidim kak si za 30 godina stavljam nick Old Tuhy na Psn-u

Tuhy Da imaš dijete, ne bi ti bilo važno što nemaš vremena za gaming. Jer nema ničeg bitnijeg od tog.

Ja kako dođem s posla dosta ranije doma od žene pa sam s malom duže, žena kad dođe mi veli odi gore u sobu slobodno i upali PS, no ja svaki put ostanem s njima u dnevnoj i to je to. Ionako će odrasti prebrzo i neće me više trebati i biti će samostalnija pa ću opet u budućnosti imati vremena, jednostavno ako si normalan roditelj ne želiš propustiti te trenutke.

Citam malo zadnje postove i kod mene je totalno suprotno. Ne gledam serije, filmove i tv. Cekam vecinom vikend, kada svi zaspu, otvorim pivu, uzmem grickalice, upalim PC i zaigram ono sto mi se svida. Ma koliko bio umoran, pospan, to je moje vrijeme da se iskljucim iz ovog svijeta. Sve sto me mucilo, razocaralo kroz dan, tjedan, nestaje i utonem u interaktivnu zabavu i opustanje. Serije i filmovi su me razocarali, i one koje volim, igre nisu.

Picek pa jel trudna od ustaše ili partizana!

On topic, friški tata, jedna mala 2 godine, druga mjesec dana. Igra se puno manje jer treba i pelene mijenjati.

Kaj se žanrova tiče, više ne igram multiplayer skoro opće, prije COD i battlefield dosta sad nemam vremena kad svako malo netko bljuca okolo mlijeko. Ali i dalje igram soulslikeove, rts ove i slično. Evo igrao starcraft i heroes 3 opet baš nedavno

Čak i youtube videje radim koliko stignem.

Al da čim sam stariji tim me manje impresioniraju stvari, tipa AI u igrama nije nikad nadmašio FEAR 1 i half life, grafika stagnira već jako dugo jer crysis 1 i dalje rapea većinu toga na tržištu. A ove kvazi inovacije koje nam danas prodaju nisu ni do koljena 90-2010 tima kad je industrija bila puno više eksperimentalna.

49 god i igram sve više. Ps5, xbox one x i pc. Jedina promjena je da sve više igram sa djecom. Uživamo skupa igrati i to mi je sada najljepše provedeno vrijeme. Forza horizon, Knack 1 i 2, Cat quest (2 dio se može u dvoje) i Sackboy a big advanture (co-op 4 players) i slične igre. Uz to i vježbamo skupa i trudimo se što više vremena provoditi zajedno. Za nas je gejmanje veselje i najdraže porodično okupljanje

Vidim da tu ima dosta gerijatrije i bas mi je drago zbog toga! Ja, evo, jos mjesec dana do 49 a igram se punih 40 godina od prvog ZX Spectruma, preko C64 do PCa i hrpe konzola.

Sto se tice zanrova to se lagano mijenjalo godinama, prije sam igrao sve do cega sam mogao doci s tim da sam jako volio auto i avio simulacije (legendarni Chuck Yeager's Air Combat) sto me vise skoro opce ne zanima. Vise nemam vremena kao prije pa se i igram manje ali i dalje mi je to gust.

Meni su s godinama žanrovske preferencije ostale relativno slične (doduše, za MMO-ove i strategije nemam više toliko vremena koliko bi im htio posvetiti), samo se dosta smanjila satnica koju tjedno potrošim na igranje jer ono, život. Malo dijete, supruga, razvoj vlastitog biznisa, dobri odnosi s nekolicinom prijatelja s kojima volim provesti večer uz dobru pivu… Jednostavno su mi važniji. No ono najvažnije, strast za igranjem je ostala kakva je bila od prvih dana dok sam još bio klinac. Imam sada PS5 i solidan PC koje kombiniram ovisno o tome želim li nakon dugačkog dana u uredu večer provesti u ležećem položaju guštajući uz GT7 ili ću vikend rano ujutro dok svi spavaju potrošiti uz Battlefield na PC-u gdje ću odigrati 2-3 meča u komadu.

Nekada jesam malo ljubomoran na vas koji možete stignete ulupati u jednu igru par stotina sati te još odigrati sve bitno što izađe kroz par mjeseci, no uz sve obaveze koje imam, mislim da još dosta dobro uspijevam popratiti sve aktualno na sceni. U zadnje vrijeme sve se manje zamaram time jesam li završio započetu igru, a sve više se jednostavno prepustim guštu koji me u nekom trenutku ulovi za nekom igrom. Super je danas što gaming kao takav nikada nije bio pristupačniji i što ću moći malom prepričavati kako je to "bilo nekad" dok će on prvo iskustvo valjda imati s PS6 na 8K televiziji.