The Thing Remastered
Carpenterovo remek-djelo iz 1982 je po mom mišljenju uz Aliena najbolji SF horor film svih vremena. Film je debelo podbacio na kino blagajnama i kritički ubijen od strane prodavača magle koji su film smatrali prestrašnim i gnjusnim, pogotovo jer je izašao u isto vrijeme kad i E.T. Svi su pohrlili u kino dvorane gledati simpatičnog vanzemaljca koji je samo htio telefonirati kući, a ne antarktički masakr bacačem plamena.
Kao što inače biva s većinom kvalitetnih filmova, tek godinama kasnije je The Thing dobio kultni status i priznanje kakvo zaslužuje. Carpenter dan danas priznaje kako mu je podbačaj Stvora najteže pao u čitavoj karijeri i kako godinama nije mogao dobiti ulaganja i ugovor za neki drugi visokobudžetni film.
S porašću statusa film, rasla je i želja fanova za nečim novim iz svijeta The Thinga. Tako je 2002. došlo do videoigre koja se nastavlja na završetak filma, a ukoliko želite odigrati igru bilo bi zaista poželjno prvo baciti oko na Carpenterov uradak. Čak i ako ne mislite odigrati svejedno preporučam da pogledate Stvora.
Kao što sam spomenuo, radnja igre direktno se nastavlja na završetak filma i neću pretjerano pričati o njoj da nešto ne spojlam. Spomenut ću da su okoliš, zgrade, objekti i predmeti vješto prenešeni s ekrana i osjećat ćete se kao da ste doista tamo. Riječ je o preko 20 godina staroj igri pa ne očekujte vrhunsku grafiku, ali remastered je dobro odrađen i ima podosta grafičkog pomaka u odnosu na original. Nije riječ o običnom portu na koji se zalijepio sufiks remastered.
U suštini je igra squad based TPS gdje ćete osim napucavanja beštija morati brinuti i o svojim kompanjonima. Iako igra stavlja svojevrsni lažni imperativ na brigu oko vaše ekipe, prolaskom kroz levele shvatit ćete kako ta briga nije toliko bitna jer niti jednog člana nećete imati duže od 15min. Redom će se mijenjati kao žestice ispred vas u Diversu na meetingu i služit će vam kao alat za prolazak kroz level. Volio bih da su se ipak malo više fokusirali na važnost ekipe i tko je od njih zaražen. Ovako kad otkrijete tko je zaražen ubit ćete ga i par soba nakon naći novog člana.
Pomalo atipično za taj svijet, ima puno previše metaka, granati i svega ostalog. Doslovno ćete biti prenakrcani itemima, a akcije ima na svakom koraku. Od malih hodajućih glava, pretvorenih ljudi do pravih nabrijanih vojnika, većinu vremena ćete se napucavati, a ne paničariti što bi u neku ruku trebao biti glavni fokus svega. Panika, horor, tjeskoba su stavljeni u treći ili neki deseti plan. To nije nužno veliki minus, jer od samog starta igra vam sugerira o čemu ustvari ovdje riječ.
Ipak najveći nedostatak je zvuk. Koliko sam shvatio developeri koji su radili na reizdanju su odlučili pustiti originalni zvuk kako bi dočarali novim igračima originalno iskustvo. To je ok, ali zvuk u originalu je bio nedovoljno dobar, a audiopodloga kriminalno slabo iskorištena. Glazbu za film su radili sam John Carpenter (koji je skladao većinu skladbi za svoje filmove) i legendarni Ennio Morricone. Nije mi jasno zbog čega gotovo čitavu igru provedemo u tišinu uz zvuk hodanja po snijegu ili glasanja beštija. Ubacivanje glavne glazbene teme (koja se ponekad čuje na par sekundi) dok hodamo bespućima snijega savršeno bi se uklopila u igru.
Da ne duljim, a bože dragi jesam ga izduljio, The Thing je obavezno štivo za ljubitelje filma i igrače kojima fale squad based TPS-ovi. Na trenutke me igra podsjetila na Freedom Fighterse i ima tu neku čar old school napucavanja iz PS2 ere. Bez obzira na mane pojeo sam ju u dva dana i vjerojetno ću je odigrati još jednom da malo podrobnije istražim Outpost 31 i Norvešku stanicu.