Postoji jedan dio jednog dungeona u Ys Memoire: Oath in Felghana gdje neko vrijeme provedeš platformirajući i lamatajući mačem u polu-mraku, da ne kažem—mraku. Ponekad nabasaš na nekakvu škrinju i shvatiš da postoje određene stvari koje želiš skupiti, ali je cijela situacija pomalo frustrirajuća, jer se jednostavno—slabo vidi.
Ali postoji razlog za to. U Falcomu se samo mačka slučajno okoti.
Kad se poslije vratiš u grad (koji je i igrin svojevrsni centralni hub), . . . u jednoj od kuća, jedna će te starija osoba, koja te u nekoliko navrata prije čangrizavo ignorirala i doslovno tjerala od sebe (zapravo potaknuta jednom vlastitom tragedijom), opskrbiti jednim itemom kojim ćeš osvijetliti isti taj dungeon i u koji ćeš se s guštom vratiti po te stare, slatke JRPG škrinje za koje u Falcomu znaju da ih volimo.
Jer Ys Memoire: Oath in Felghana je elegantno dizajnirana igra koja s malo radi jako puno. U pravom Falcom stilu.
Ali nisam ovdje da bih vam pričao o tome kako dobro Falcom gradi i dizajnira svoje igre. To znate.
Pišem ovaj osvrt, jer zapravo od ovih 4-5 YS igara koje sam dosad igrao/odigrao—Oath in Felghana je (trenutno) moja najdraža igra u serijalu.
OiF se puno češće nego rjeđe igra kao intenzivno pulsirajući JRPG, zabijen poput pomno dizajnirane kugle u otvor topa; kugle koja ti se onda ispaljuje u prsa. Dizajniran gotovo kao racing igra (!!)—OiH je adrenalinska injekcija zabodena u kofeinom pogonjenu vjevericu s elegancijom borbenog aviona koji radi nosedive. Kad nekad čujete ili pročitate da je neka igra "punchy" ili da ima određeni "punchiness"—Oath in Felghana je reprezentativni primjer.
Cijela priča je zapravo jedna od prvih Adolovih avantura kronološki gledano. Posjećujete mjesto rođenja (iz naslova igre) svog vjernog kompanjona Dogija koje proživljava neko turbulentno razdoblje. Grad je sladak. Dungeoni su breezy, lako se žvaču (a istovremeno su raznovrsni i isplati ih se istraživati (ako želite)). Likovi su slatki. Shopkeeper cura ima jedne od najboljih JRPG sisa među JRPG sisama, itd.
Ono što me stvarno izvrtilo po kauču je combat koji je čisto kinetičko blaženstvo. Ni ne čudi što igre u ovom serijalu često imaju svoje rush modove, jer cijela brija ima tako dobar flow, da, ono . . . jeben đir. Bossevi su manijakalni. I veliki su gušt. Na hardu su . . . hard (ali i ogromna satisfakcija kod prolaska (osim kad ti prodrifta analog, jer dodgeas ko manijak na zadnjem bossu . . .)).
Udaraj sve dok se ne prestane micati. Jednostavno? Da. Zabavno? Apsolutno.
Ys Memoire: Oath in Felghana je akcijski JRPG stila ranih devedesetih luksuzno elegantnog i adiktivnog dizajna; igra koja ti nikad ne trati vrijeme, koju završiš za desetak sati s izrazitim guštom, i poželiš da imaš petnaest godina da je odigraš još pet puta, da odradiš sve challenge i rusheve, osvojiš sve ilustracije . . .