Što se trenutno igra i što se zadnje odigralo?
Kako sam završio Wukong, Pro skuplja prasinu.
Metaphor i Fantasian su mi u dolasku ali igrajuci intenzivnije demoe navedenih igara odlucio sam odbaciti Metaforu.
Izbacio sam i Pro iz Oled sobe a stavio Series X, uzeo GPult te skinuo NG2B i Eiyuden Ch: HH.
Dakle trenutno se igra NG2B (original sam igrao na X360)
Postoji jedan dio jednog dungeona u Ys Memoire: Oath in Felghana gdje neko vrijeme provedeš platformirajući i lamatajući mačem u polu-mraku, da ne kažem—mraku. Ponekad nabasaš na nekakvu škrinju i shvatiš da postoje određene stvari koje želiš skupiti, ali je cijela situacija pomalo frustrirajuća, jer se jednostavno—slabo vidi.
Ali postoji razlog za to. U Falcomu se samo mačka slučajno okoti.
Kad se poslije vratiš u grad (koji je i igrin svojevrsni centralni hub), . . . u jednoj od kuća, jedna će te starija osoba, koja te u nekoliko navrata prije čangrizavo ignorirala i doslovno tjerala od sebe (zapravo potaknuta jednom vlastitom tragedijom), opskrbiti jednim itemom kojim ćeš osvijetliti isti taj dungeon i u koji ćeš se s guštom vratiti po te stare, slatke JRPG škrinje za koje u Falcomu znaju da ih volimo.
Jer Ys Memoire: Oath in Felghana je elegantno dizajnirana igra koja s malo radi jako puno. U pravom Falcom stilu.
Ali nisam ovdje da bih vam pričao o tome kako dobro Falcom gradi i dizajnira svoje igre. To znate.
Pišem ovaj osvrt, jer zapravo od ovih 4-5 YS igara koje sam dosad igrao/odigrao—Oath in Felghana je (trenutno) moja najdraža igra u serijalu.
OiF se puno češće nego rjeđe igra kao intenzivno pulsirajući JRPG, zabijen poput pomno dizajnirane kugle u otvor topa; kugle koja ti se onda ispaljuje u prsa. Dizajniran gotovo kao racing igra (!!)—OiH je adrenalinska injekcija zabodena u kofeinom pogonjenu vjevericu s elegancijom borbenog aviona koji radi nosedive. Kad nekad čujete ili pročitate da je neka igra "punchy" ili da ima određeni "punchiness"—Oath in Felghana je reprezentativni primjer.
Cijela priča je zapravo jedna od prvih Adolovih avantura kronološki gledano. Posjećujete mjesto rođenja (iz naslova igre) svog vjernog kompanjona Dogija koje proživljava neko turbulentno razdoblje. Grad je sladak. Dungeoni su breezy, lako se žvaču (a istovremeno su raznovrsni i isplati ih se istraživati (ako želite)). Likovi su slatki. Shopkeeper cura ima jedne od najboljih JRPG sisa među JRPG sisama, itd.
Ono što me stvarno izvrtilo po kauču je combat koji je čisto kinetičko blaženstvo. Ni ne čudi što igre u ovom serijalu često imaju svoje rush modove, jer cijela brija ima tako dobar flow, da, ono . . . jeben đir. Bossevi su manijakalni. I veliki su gušt. Na hardu su . . . hard (ali i ogromna satisfakcija kod prolaska (osim kad ti prodrifta analog, jer dodgeas ko manijak na zadnjem bossu . . .)).
Udaraj sve dok se ne prestane micati. Jednostavno? Da. Zabavno? Apsolutno.
Ys Memoire: Oath in Felghana je akcijski JRPG stila ranih devedesetih luksuzno elegantnog i adiktivnog dizajna; igra koja ti nikad ne trati vrijeme, koju završiš za desetak sati s izrazitim guštom, i poželiš da imaš petnaest godina da je odigraš još pet puta, da odradiš sve challenge i rusheve, osvojiš sve ilustracije . . .
The Dark Pictures Anthology: The Devil in Me - jedina iz horror serijala koju nisam odigrao, pa je vrijeme da to ispravim
densetsu taj i Little Hope su meni najlosiji, oba 6/10.
Završio sam The Outer Worlds.
Sada krećem s Alan Wake 2.
I redovno se igra CP2077 po drugi put.
Igrao Crown trick, studio Team 17 stoji iza igre, rouguelike turn based RPG .
Sasvim jedna nova premisa i baš je fora igrat kad se navikneš. Guštao sam negdje do pol igre kad mi je dosadilo, ubio me RNG element jer (kao u Hadesu) možeš dobit loše relice i loš weapon tokom cijelog run-a i ispišaš krv i ne da ti se, a opet te nekad može pogodit da je igra šetnja po livadi u proljeće. RNG sucks!
Počeo Nobody wants to die, zanimljiv Noir istraživački krimić, sviđa mi se što možeš pit stalno, pa kad se navikne onda automatski vadi pljosku i BAM!
Uzeo Commandos 2 (da ona stara PC igra) remaster. Navikavam se ali je gušt vidjeti stvari koje si vidio prije skoro 30 godina. Vidjet ćemo…
Metaphor: ReFantazio - Dok se čeka nova Persona, Atlus nam je dao još jedan fantastičan rpg u sličnom stilu. Igra nema puno inovacija, skoro sve je već viđeno u njihovim prijašnjim naslovima, ali svi elementi su dobro odrađeni i igra je gušt za proć.
Song of Horror - Horor igra koja se na prvi pogled čini slična klasičnim survival horoima, ali ne sadrži nikakav obik borbe. Umjesto toga svaki level se započinje sa nekoliko igrivih likova koji će poginuti zbog svake greške koju igrač napravi, bilo da je to neoprezno otvaranje vrata, promašen quick time event ili nepromišljno istraživanje ukletog predmeta. U slučaju da svi likovi umru, slijedi game over i ponavljanje levela ispočetka. To istovremeno stvara ogromne frustracije kada nakon sat istaživanja pogineš i moraš cijeli level ponoviti, ali isto tako i nevjerojatan osjećaj napetosti, koji za mene ni jedan drugi horor nije uspio postić, kad ostaneš na zadnjem liku i pokušavaš izvuć živu glavu iz levela. Osim te atmosfere koja proizlazi iz samog dizajna igre za pohvalit su i zagonetke za koje se je često trebalo zaustavit i pošteno razmislit da bi prošle. Rijetkost u današnjim igrama.
Stellar Blade - Skoro svaki kometar koji vidim o ovoj igri je o izgledu glavnog lika i imam dojam da je većina ljudi više vremena provela u photo modu nego igrajuć. Ispod toga, igra je solidan hack and slash sa dobrom borbom, ok pričom i ponešto istraživanja. Korenci sa svakom igrom dokazuju da znaju kako napravit nešto zabavno i igrivo. Nadam se skorom nastavku sa raznolikijim lokacijama i većim brojem oružja i naravno kostima.
AI: The Somnium Files - Murder mystery u kojem igrač preuzima ulogu detektiva koji ima sposobnost ulaska u snove osumnjičenika i na taj način pronlazi dokaze koji će mu pomoći u rješavanu slučaja. Igra je čudan spoj ozbiljne sf detektivske priče i blesavog humora o kojem će i ovisit da li će se nekom svidjet ili će ga potpuno odbit. Za mene je bila solidna i planiram jednom odigrat nastavak.
Trenutno se igra:
Unicorn Overlord - najnovija igra od Vanillawarea, koja kao i njihove ostale igre ima predivan art stil i zanimljive ideje, a istovremeno i gameplay koji brzo dosadi i postane naporan daleko prije kraja igre. Priča mi u ovom slučaju isto nije zanimljiva kao kod 13 Sentinels ili Odin Sphera, a to mi je obično bila glavna motivacija da ih završim. Tek igram nekih desetak sat i to se još stigne promijenit do kraja. Za sada nisam baš oduševljen.
Trenutno igram:
The Legend of Heroes: Trails of Cold Steel (PS4) i Infinite Undiscovery (X360)
- Uređivano
sanzo AI: The Somnium Files - Murder mystery u kojem igrač preuzima ulogu detektiva koji ima sposobnost ulaska u snove osumnjičenika i na taj način pronlazi dokaze koji će mu pomoći u rješavanu slučaja. Igra je čudan spoj ozbiljne sf detektivske priče i blesavog humora o kojem će i ovisit da li će se nekom svidjet ili će ga potpuno odbit. Za mene je bila solidna i planiram jednom odigrat nastavak.
Boldano je definitivno najveći zalogaj za prožvakat u ovoj igri. Uchikoshi uvik žonglira tim narativnim tonovima ka cirkusant. U jednom trenu imaš egzistencijalne "istine" i identitete svijesti, a u sljedećem se svađaš sa svojim AI partnerom o porno magazinima lmao. Meni paše, . . . jer sam i sam cirkusant. A i uvik sam volia tu "troubled past--troubling future" detektivsku briju. Još Date vozi stari Ford Falcon.
Blade Runner Ace Attorney. Al istovremeno i filozofija na način stand-up komedije.
btw. nesvjesno si me sad napalia na nastavak (kojeg ni ja nisam započea!!) :3
E, i uberi:
Uchikoshi je pisa obe ove igre. Izać će za malo više od misec dana.
P.S.
Imaš Switch? Ako ti se igra (tebi ili bilo kome . . .) neki kvalitetni murder mystery . . . imam jednu veliku izjavu:
Emio -- The Smiling Man: Famicom Detective Club. System seller (ako si ja lol).
P.P.S.
Prvi put čujem mlake dojmove za Unicorn Overlord. Još od tebe!!
Dvojku već imam jer je cura odigrala, doć će na rad prije ili kasnije, vidiš da skačem po žanrovima stalno
Date i AIba su super. Engleski voice actor za Datea me je isto ugodno iznenadio, podsjeća me na Snakea.
Ever 17 sam igrao i nisam nikad dovršio, sjećam se da je radnja bila užasno spora nakon početka. Ne znam da li bi mi se dalo ponovo.
Imam Switch. Već sam dobio preporuke za Smiling man i još veće za Paranormasight i House of Fata Morgana. Doć će jednom sve to na red, samo moram bit raspoložen za igru koja je ustvari knjiga. Obično radije čitam na kindlu, a igram na konzoli
Unicorn je za sad još u zraku. To su samo dojmovi nakon desetak sati, stigne se popravit. Odin Sphere i 13 Sentinels su mi jako drage igre i ovo za sad stvarno nije na razini. Dosta generic fantasy priča.
sanzo Ever 17 sam igrao
Oh. Wow. Nice. Ja nisam ni čua za igru do nedavno. Izgleda mi ko neki izgubljeni anime relikt. Veselim se tim pizdarijama u zadnje vrijeme.
sanzo Već sam dobio preporuke za Smiling man i još veće za Paranormasight
Samo da primijetim da se krećeš u elitnim krugovima. Ovako retrospektivno . . . Paranormasight: The Seven Mysteries of Honjo -- osobni top5 2023-e. Prilično cool za vidit da SqEnix i dalje ima srca za uložit nešto para u takav projekt.
Isprobal The First Berserker: Khazan i mogu reć da mi se sviđa.
Nisam htjel dugo igrat jer mi je odmah leglo. Soulslike, i to dobar.
Igra mi i ulogu što me glavni lik jako vuče na Logena iz First Law knjiga. A i grafički stil mi je baš nekak poseban. Ne znam uopće kak bih ga opisal. Svijet mi izgleda kao mix realnog i cartoonish, dok je glavni lik anime / cartoonish. Ko neki mix Borderlandsa i Souls igara, al ovaj Borderlands dio je na steroidima.
Ovo je od "djeluje zanimljivo, pratim" postalo "mogo bih uzet day 1" bez jebemti.
Sad kad sam završio zadnju iz prve sezone DPA, moj poredak bi bio vako: House of Ashes>The Devil In Me>Little Hope>Man of Medan.
S obzirom da mi se igra nešto starije, izbor je pao na Dark Chronicle, drugu igru u opusu studija Level-5. Ovo je PS2 port (sa dodanim trofejima), a igra je bila prilično hvaljena u svoje vrijeme.
densetsu House of Ashes>The Devil In Me>Little Hope>Man of Medan
Meni je: Medan > House > Devil > Hope
- Dark Cloud 2 (Chronicles) je bila preeedobra igra u PS2 vrijeme.