Što se trenutno igra i što se zadnje odigralo?

The Stanley Parable Ultra Deluxe - prvi "prolaz" trajao oko 20 minuta, a onda ponovio ispočetka još nekoliko puta. Neobično, ali i dovoljno zanimljivo da igram dalje jer ima još puteva kojima nisam prošao, pa me baš zanima što se još skriva.

DarkPunisher ma ples bas kao i Genichiro/Isshin u Sekiru.

Nažalost radi ovoga necu igrati.

Probaj Afterimage upravo platinirao jebacka igra i duga dosta preko 30h mi trebalo

Miro Moram onda to i Last Faith rjesit

I am bread. Samo cu rec najmutavija igra što sam igro u životu.

Sutra krecemo sa novom Metroidvanijom

Bas sam u tom điru

Miro

To je nastavak Ender Lilies koji mi je bio super, cijelo ljetovanje na moru ću pamtiti po toj igri

Kikiller

Je nastavak je a posto mi je prvi dio top a ovaj da je u svemu bolji nema se puno razmisljati

Upalim i Spiderman remake tu i tamo. Kad sam navečer umoran, da ne zajebem lv 15 mape. Tek počeo shvaćati igru kako treba na 170 sati negdje. Imam novi Diablo 2. Sad sam miran sljedećih 10 godina

renda

Vile san gleda videa i sve i nesvida mi se a ovaj Devil vidin da ima trial pa cu probati.

Trenutno se ovo igra/završava. Elitna razina elegancije jednog akcijskog JRPG-a. Vratit ću se s više kad završim, ali . . . imam oko 12 sati igre i u zadnjem sam dungeonu!! (Sanjao sam ovakve dane i ovakav JRPG pace; "We're SO back", etc. etc.)

Kako sam završio Wukong, Pro skuplja prasinu.

Metaphor i Fantasian su mi u dolasku ali igrajuci intenzivnije demoe navedenih igara odlucio sam odbaciti Metaforu.

Izbacio sam i Pro iz Oled sobe a stavio Series X, uzeo GPult te skinuo NG2B i Eiyuden Ch: HH.

Dakle trenutno se igra NG2B (original sam igrao na X360)

k

Postoji jedan dio jednog dungeona u Ys Memoire: Oath in Felghana gdje neko vrijeme provedeš platformirajući i lamatajući mačem u polu-mraku, da ne kažem—mraku. Ponekad nabasaš na nekakvu škrinju i shvatiš da postoje određene stvari koje želiš skupiti, ali je cijela situacija pomalo frustrirajuća, jer se jednostavno—slabo vidi. 

Ali postoji razlog za to. U Falcomu se samo mačka slučajno okoti. 

Kad se poslije vratiš u grad (koji je i igrin svojevrsni centralni hub), . . . u jednoj od kuća, jedna će te starija osoba, koja te u nekoliko navrata prije čangrizavo ignorirala i doslovno tjerala od sebe (zapravo potaknuta jednom vlastitom tragedijom), opskrbiti jednim itemom kojim ćeš osvijetliti isti taj dungeon i u koji ćeš se s guštom vratiti po te stare, slatke JRPG škrinje za koje u Falcomu znaju da ih volimo. 

Jer Ys Memoire: Oath in Felghana je elegantno dizajnirana igra koja s malo radi jako puno. U pravom Falcom stilu.

Ali nisam ovdje da bih vam pričao o tome kako dobro Falcom gradi i dizajnira svoje igre. To znate.

Pišem ovaj osvrt, jer zapravo od ovih 4-5 YS igara koje sam dosad igrao/odigrao—Oath in Felghana je (trenutno) moja najdraža igra u serijalu.

OiF se puno češće nego rjeđe igra kao intenzivno pulsirajući JRPG, zabijen poput pomno dizajnirane kugle u otvor topa; kugle koja ti se onda ispaljuje u prsa. Dizajniran gotovo kao racing igra (!!)—OiH je adrenalinska injekcija zabodena u kofeinom pogonjenu vjevericu s elegancijom borbenog aviona koji radi nosedive. Kad nekad čujete ili pročitate da je neka igra "punchy" ili da ima određeni "punchiness"—Oath in Felghana je reprezentativni primjer. 

Cijela priča je zapravo jedna od prvih Adolovih avantura kronološki gledano. Posjećujete mjesto rođenja (iz naslova igre) svog vjernog kompanjona Dogija koje proživljava neko turbulentno razdoblje. Grad je sladak. Dungeoni su breezy, lako se žvaču (a istovremeno su raznovrsni i isplati ih se istraživati (ako želite)). Likovi su slatki. Shopkeeper cura ima jedne od najboljih JRPG sisa među JRPG sisama, itd. 

Ono što me stvarno izvrtilo po kauču je combat koji je čisto kinetičko blaženstvo. Ni ne čudi što igre u ovom serijalu često imaju svoje rush modove, jer cijela brija ima tako dobar flow, da, ono . . . jeben đir. Bossevi su manijakalni. I veliki su gušt. Na hardu su . . . hard (ali i ogromna satisfakcija kod prolaska (osim kad ti prodrifta analog, jer dodgeas ko manijak na zadnjem bossu . . .)).

Udaraj sve dok se ne prestane micati. Jednostavno? Da. Zabavno? Apsolutno. 

Ys Memoire: Oath in Felghana je akcijski JRPG stila ranih devedesetih luksuzno elegantnog i adiktivnog dizajna; igra koja ti nikad ne trati vrijeme, koju završiš za desetak sati s izrazitim guštom, i poželiš da imaš petnaest godina da je odigraš još pet puta, da odradiš sve challenge i rusheve, osvojiš sve ilustracije . . . 

The Dark Pictures Anthology: The Devil in Me - jedina iz horror serijala koju nisam odigrao, pa je vrijeme da to ispravim

densetsu taj i Little Hope su meni najlosiji, oba 6/10.

Završio sam The Outer Worlds.

Sada krećem s Alan Wake 2.

I redovno se igra CP2077 po drugi put.

Za neupućene (sram vas bilo):

The Legend of Heroes: Kai no Kiseki Farewell O Zemuria

Igrao Crown trick, studio Team 17 stoji iza igre, rouguelike turn based RPG .

Sasvim jedna nova premisa i baš je fora igrat kad se navikneš. Guštao sam negdje do pol igre kad mi je dosadilo, ubio me RNG element jer (kao u Hadesu) možeš dobit loše relice i loš weapon tokom cijelog run-a i ispišaš krv i ne da ti se, a opet te nekad može pogodit da je igra šetnja po livadi u proljeće. RNG sucks!

Počeo Nobody wants to die, zanimljiv Noir istraživački krimić, sviđa mi se što možeš pit stalno, pa kad se navikne onda automatski vadi pljosku i BAM!

Uzeo Commandos 2 (da ona stara PC igra) remaster. Navikavam se ali je gušt vidjeti stvari koje si vidio prije skoro 30 godina. Vidjet ćemo…