Završeno

️ Započeto

Lords of the Fallen (2023, 1.7 patch) | PS5 Pro

Znači došlo je vrijeme recenziranja igara po verzijama. Ja ne znam što je bilo s igrom na Day 1, ali ovaj patch 1.7 izgleda da je fixao hrpu stvari. Meni je igra baš ugodno iznenađenje i razmišljam još jedan run odraditi, baš mi je dobro sjela.

Review:

https://foggyproductions.com/reviews/fullreview/lords-of-the-fallen-2023-

I skopiram conclusion iz rece:

Lords of the Fallen delivers a solid Souls-like experience with its standout Umbral world mechanic, exceptional worldbuilding, and satisfying exploration. The game’s atmosphere and level design shine, even if its storytelling and character depth fall short. Combat is enjoyable, offering a variety of weapons, moves, and customization options, though some mechanics—like the lock-on system and jump mechanics—can be frustrating.

The abundance of hidden secrets and missable quests makes exploration rewarding but also overwhelming, especially without proper tracking tools. For veterans of the genre, this challenge might feel familiar, but newcomers may find it daunting. With multiple endings, including a challenging secret one, and stable performance on modern consoles, Lords of the Fallen is a flawed yet engaging adventure worth diving into—especially for those craving a Souls-like fix.

I'm happy, I'm satisfied. But people weren't at Day 1! With patch 1.7, this is probably the game that we all deserve. Before that? Solid 7/10 I guess. Hooray for patches, eh?

The Stanley Parable Ultra Deluxe - prvi "prolaz" trajao oko 20 minuta, a onda ponovio ispočetka još nekoliko puta. Neobično, ali i dovoljno zanimljivo da igram dalje jer ima još puteva kojima nisam prošao, pa me baš zanima što se još skriva.

DarkPunisher ma ples bas kao i Genichiro/Isshin u Sekiru.

Nažalost radi ovoga necu igrati.

Probaj Afterimage upravo platinirao jebacka igra i duga dosta preko 30h mi trebalo

Miro Moram onda to i Last Faith rjesit

I am bread. Samo cu rec najmutavija igra što sam igro u životu.

Sutra krecemo sa novom Metroidvanijom

Bas sam u tom điru

Kikiller

Je nastavak je a posto mi je prvi dio top a ovaj da je u svemu bolji nema se puno razmisljati

Upalim i Spiderman remake tu i tamo. Kad sam navečer umoran, da ne zajebem lv 15 mape. Tek počeo shvaćati igru kako treba na 170 sati negdje. Imam novi Diablo 2. Sad sam miran sljedećih 10 godina

Miro ako si u djiru metroidvania kao i ja trenutno, probaj The Devil Within: Satgat, ja bas neki dan zavrsil i wow, jebena igra i Venture to the Vile je isto jako dobra metroidvania.

renda

Vile san gleda videa i sve i nesvida mi se a ovaj Devil vidin da ima trial pa cu probati.

Trenutno se ovo igra/završava. Elitna razina elegancije jednog akcijskog JRPG-a. Vratit ću se s više kad završim, ali . . . imam oko 12 sati igre i u zadnjem sam dungeonu!! (Sanjao sam ovakve dane i ovakav JRPG pace; "We're SO back", etc. etc.)

Kako sam završio Wukong, Pro skuplja prasinu.

Metaphor i Fantasian su mi u dolasku ali igrajuci intenzivnije demoe navedenih igara odlucio sam odbaciti Metaforu.

Izbacio sam i Pro iz Oled sobe a stavio Series X, uzeo GPult te skinuo NG2B i Eiyuden Ch: HH.

Dakle trenutno se igra NG2B (original sam igrao na X360)

k

Postoji jedan dio jednog dungeona u Ys Memoire: Oath in Felghana gdje neko vrijeme provedeš platformirajući i lamatajući mačem u polu-mraku, da ne kažem—mraku. Ponekad nabasaš na nekakvu škrinju i shvatiš da postoje određene stvari koje želiš skupiti, ali je cijela situacija pomalo frustrirajuća, jer se jednostavno—slabo vidi. 

Ali postoji razlog za to. U Falcomu se samo mačka slučajno okoti. 

Kad se poslije vratiš u grad (koji je i igrin svojevrsni centralni hub), . . . u jednoj od kuća, jedna će te starija osoba, koja te u nekoliko navrata prije čangrizavo ignorirala i doslovno tjerala od sebe (zapravo potaknuta jednom vlastitom tragedijom), opskrbiti jednim itemom kojim ćeš osvijetliti isti taj dungeon i u koji ćeš se s guštom vratiti po te stare, slatke JRPG škrinje za koje u Falcomu znaju da ih volimo. 

Jer Ys Memoire: Oath in Felghana je elegantno dizajnirana igra koja s malo radi jako puno. U pravom Falcom stilu.

Ali nisam ovdje da bih vam pričao o tome kako dobro Falcom gradi i dizajnira svoje igre. To znate.

Pišem ovaj osvrt, jer zapravo od ovih 4-5 YS igara koje sam dosad igrao/odigrao—Oath in Felghana je (trenutno) moja najdraža igra u serijalu.

OiF se puno češće nego rjeđe igra kao intenzivno pulsirajući JRPG, zabijen poput pomno dizajnirane kugle u otvor topa; kugle koja ti se onda ispaljuje u prsa. Dizajniran gotovo kao racing igra (!!)—OiH je adrenalinska injekcija zabodena u kofeinom pogonjenu vjevericu s elegancijom borbenog aviona koji radi nosedive. Kad nekad čujete ili pročitate da je neka igra "punchy" ili da ima određeni "punchiness"—Oath in Felghana je reprezentativni primjer. 

Cijela priča je zapravo jedna od prvih Adolovih avantura kronološki gledano. Posjećujete mjesto rođenja (iz naslova igre) svog vjernog kompanjona Dogija koje proživljava neko turbulentno razdoblje. Grad je sladak. Dungeoni su breezy, lako se žvaču (a istovremeno su raznovrsni i isplati ih se istraživati (ako želite)). Likovi su slatki. Shopkeeper cura ima jedne od najboljih JRPG sisa među JRPG sisama, itd. 

Ono što me stvarno izvrtilo po kauču je combat koji je čisto kinetičko blaženstvo. Ni ne čudi što igre u ovom serijalu često imaju svoje rush modove, jer cijela brija ima tako dobar flow, da, ono . . . jeben đir. Bossevi su manijakalni. I veliki su gušt. Na hardu su . . . hard (ali i ogromna satisfakcija kod prolaska (osim kad ti prodrifta analog, jer dodgeas ko manijak na zadnjem bossu . . .)).

Udaraj sve dok se ne prestane micati. Jednostavno? Da. Zabavno? Apsolutno. 

Ys Memoire: Oath in Felghana je akcijski JRPG stila ranih devedesetih luksuzno elegantnog i adiktivnog dizajna; igra koja ti nikad ne trati vrijeme, koju završiš za desetak sati s izrazitim guštom, i poželiš da imaš petnaest godina da je odigraš još pet puta, da odradiš sve challenge i rusheve, osvojiš sve ilustracije . . . 

The Dark Pictures Anthology: The Devil in Me - jedina iz horror serijala koju nisam odigrao, pa je vrijeme da to ispravim

densetsu taj i Little Hope su meni najlosiji, oba 6/10.