- Uređivano
kauboj Postoji jako puno konkurencije po kojoj se može uspoređivati. Naravno, prvo se gleda sam budžet, je li riječ o AAA, AA ili indie naslovu i onda se gleda kako sjeda na dva mjesta, u svom žanru i općenito u industriji. Audiovizualne tehnikalije su najjednostavniji dio za procjenu. Gleda se izgleda li igra lijepo, kako se vrti, ima li tearinga i općenito nekih grafičkih nedostataka, kakav je bitrate zvuka, ima li zvukova okoline, je li zvuk raznolik, koliko je prisutan, je li dobar mix da ne bi bilo pretihog dijaloga u usporedbi s glazbom itd.
Gameplay je uvijek zeznut, ali generalno se u svakoj igri jasno može vidjeti određena petlja. U Falloutu je to izmjenjivanje istraživanja, akcije i razvoja lika po RPG elementima. U The Last of Us je izmjenjivanje ekspozicije u tihim trenucima i akcije u napetijim trenucima, bila ona stealth ili ne. Poanta je da ta petlja čim dulje ostane svježa i drži pažnju igrača.
Priča se isto da procijeniti. Gleda se koliko su likovi konzistentni u karakterima, ako odudaraju da odudaraju zbog nekih opravdanih razloga, dijalozi moraju biti tečni i smisleni, world-building mora pažljivo plesati na granici pretjerane i potrebne ekspozicije, radnja mora biti predstavljena ne samo putem likova, već i putem svijeta. Tu u igru dolazi i kritika grafičkog dizajna koji može utjecati ne samo na radnju, već i na dugovječnost igre.
Na kraju se svodi na nekoliko jednostavnih principa koji se nekima neće svidjeti. Prvi je taj da puno više ljudi ne može odvojiti subjektivno od objektivnog i po tom pitanju izjednačavaju ono što im se sviđa s onime što im se ne sviđa. Drugi je taj da, koliko god neki odbijaju prihvatiti, postoji dobar i loš ukus. Netko tko smatra da je The Room kvalitetan film, a Kum nije, jednostavno ima loš ukus.
Sterlok Umjetnost ili recimo doživljaj nije matematika.
Doživljaj nije nešto što diktira kvalitetu, to je nešto posve subjektivno. Međutim, igre nisu samo umjetnost. One su nastale upravo na temelju matematike. Ta matematika omogućava da igra bude dobro optimizirana. Sve u što gledaš u toj igri je hrpetina nula i jedinica koje su pretvorene u nezamislivo kompleksne algoritme da bi igru izveli ili dobro ili loše. Postoji doživljaj, a postoje i vrlo jasni elementi igara koji se mogu kvantificirati i pretvoriti u nešto mjerljivo, nešto što se može rangirati i kritizirati.
Pa nije recezent mjerilo igre nego samo još jedno mišljenje, napisano opširnije.
Kvalitetan recenzent je upoznat s puno više od same igre i zna odvojiti vlastiti doživljaj od onoga što vidi pred sobom. Subjektivni dojam neke igre su one nijanse između 80 i 85. Objektivni sud je razlika između 10 i 100.