Objektivnost recenzija i subjektivnost dojmova

Kako ne postoji objektivnost? Pogotovo kod recenzija. Svaki pristojan recenzent mora pokušat maksimalno izbaciti svoju pristranost, svoj ukus ili po novom političke stavove.

A ako ne može, onda ne bi ni smio recenzirati taj žanr koji ne voli.

Ja npr ne bi smio nikad recenzirati Fifu jer ju ko prvo ne poznam dovoljno, a ko drugo, nije moj cup of tea.

Mislim da treba razlikovati "loša je igra" od "nije mi sjela" ili "ne volim takve igre". To je krucijalna razlika.

I ne govorim o sterilnim, suhoparnim recenzijama. Govorim o sposobnosti koju recenzent mora imati, a to je da i za igru koja mu ne sjeda, prizna da je dobra. Ako meni ne sjeda Dark Souls, ne znači da je to loša igra. I ja ko recenzent to moram bit u stanju priznat.

A onda na forumu, ko forumaš reć, jebote što ne volim Dark Souls, koji kurac vidite u tome? (Primjer samo)

Ispravno je ovo što @Tzereen kaže. Kad god su ljudi u pitanju, ne postoji 100% objektivnost.

Možemo mi njoj težiti i lagati si da smo objektivni, ali naš osobni sud proizlazi iz naših iskustava i nekih predrasuda, stavova i razmišljanja. Sve su to subjektivne stvari tako da neko mišljenje ne može biti objektivno.

kauboj Postoji jako puno konkurencije po kojoj se može uspoređivati. Naravno, prvo se gleda sam budžet, je li riječ o AAA, AA ili indie naslovu i onda se gleda kako sjeda na dva mjesta, u svom žanru i općenito u industriji. Audiovizualne tehnikalije su najjednostavniji dio za procjenu. Gleda se izgleda li igra lijepo, kako se vrti, ima li tearinga i općenito nekih grafičkih nedostataka, kakav je bitrate zvuka, ima li zvukova okoline, je li zvuk raznolik, koliko je prisutan, je li dobar mix da ne bi bilo pretihog dijaloga u usporedbi s glazbom itd.

Gameplay je uvijek zeznut, ali generalno se u svakoj igri jasno može vidjeti određena petlja. U Falloutu je to izmjenjivanje istraživanja, akcije i razvoja lika po RPG elementima. U The Last of Us je izmjenjivanje ekspozicije u tihim trenucima i akcije u napetijim trenucima, bila ona stealth ili ne. Poanta je da ta petlja čim dulje ostane svježa i drži pažnju igrača.

Priča se isto da procijeniti. Gleda se koliko su likovi konzistentni u karakterima, ako odudaraju da odudaraju zbog nekih opravdanih razloga, dijalozi moraju biti tečni i smisleni, world-building mora pažljivo plesati na granici pretjerane i potrebne ekspozicije, radnja mora biti predstavljena ne samo putem likova, već i putem svijeta. Tu u igru dolazi i kritika grafičkog dizajna koji može utjecati ne samo na radnju, već i na dugovječnost igre.

Na kraju se svodi na nekoliko jednostavnih principa koji se nekima neće svidjeti. Prvi je taj da puno više ljudi ne može odvojiti subjektivno od objektivnog i po tom pitanju izjednačavaju ono što im se sviđa s onime što im se ne sviđa. Drugi je taj da, koliko god neki odbijaju prihvatiti, postoji dobar i loš ukus. Netko tko smatra da je The Room kvalitetan film, a Kum nije, jednostavno ima loš ukus.

Sterlok Umjetnost ili recimo doživljaj nije matematika.

Doživljaj nije nešto što diktira kvalitetu, to je nešto posve subjektivno. Međutim, igre nisu samo umjetnost. One su nastale upravo na temelju matematike. Ta matematika omogućava da igra bude dobro optimizirana. Sve u što gledaš u toj igri je hrpetina nula i jedinica koje su pretvorene u nezamislivo kompleksne algoritme da bi igru izveli ili dobro ili loše. Postoji doživljaj, a postoje i vrlo jasni elementi igara koji se mogu kvantificirati i pretvoriti u nešto mjerljivo, nešto što se može rangirati i kritizirati.

Pa nije recezent mjerilo igre nego samo još jedno mišljenje, napisano opširnije.

Kvalitetan recenzent je upoznat s puno više od same igre i zna odvojiti vlastiti doživljaj od onoga što vidi pred sobom. Subjektivni dojam neke igre su one nijanse između 80 i 85. Objektivni sud je razlika između 10 i 100.

Netko može potpuno legitimno tvrditi da je igra loša, jer se njemu ne sviđa. Isto tako mene može potpuno legitimno bolit pimpek za njegovo mišljenje. Da sam slušao druge, ne bih nikad uživao koliko jesam u, recimo, Days Gone ili štajaznam, GT7.

Tzereen ne, recenzent ne bi trebao biti samo mišljenje. To smo mi forumaši. Recenzent ne.

recezent je samo još jedno mišljenje…mogu prihvatiti da je nešto više ako iza sebe ima bitnija djela. Npr. kad Tarantino da mišljenje ili čak recenziju filma doživim to daleko drugačije nego kad to napravi Štef.

za mene, recenzije su samo mišljenje tog tipa i njegov ukus. Nešto mjerljivo je ak napravi test igre i napiše u kliko fpsa radi na određenom stroju, koliko sati ima igranja, koliko ej velika mapa i sl. To da li je igra doba ili loša, za mene je samo još jedno mišljenje a ne vrijednost te igre za moj pojam. I više cijenim subjektivne recenzije nego pokušaje objektivnosti koje se drže nekih šablona.