weky radim u IT-u. Otišao na drugi posao zbog bolje plaće (veći razlog) i boljih uvjeta (manji), ali i da si unesem promjenu u život nakon nekoliko godina. Ali izgleda da nije sve u plaći, pa mi nedostaje staro radno mjesto i to okruženje. Sad sam u pregovorima da se vratim na staro uz barem približno sadašnja primanja. I u dosluhu sam s drugom firmom gdje bih radio nešto totalno drugo, nešto što dosad nisam radio u svojoj profesionalnoj karijeri, ali što me vuče i možda bih radio s više srca.

Uglavnom, promijenio zbog plaće u zadnjih godinu dana, a u narednih godinu dana bih eventualno promijenio zbog nekog novog izazova koji bi mi prodrmao život.

weky Ako niste vi, koliko je vaših kolega otišlo, prijatelja, poznanika, obitelji?

Dosta mojih kolega i prijatelja iz IT-a iskorištava situaciju. Ne ide im se nigdje, vole svoj posao i okruženje, ali hodaju uokolo po razgovorima i koriste to kao polugu za traženje bolje plaće i uvjeta. Najbolji prijatelj je nakon 10 godina otišao na svoje drugo radno mjesto u životu na drastično bolju plaću, nevjerojatnu za naše poneblje, ali radi posao koji je financiran izvorom koji bi se jako brzo mogao ispuhati. I što onda? Može jedino na lošije, a najgore je ići na lošije. Općenito smatram da se svi skupa nalazimo u tom jednom velikom balonu koji bi mogao brzo ispuhati udarom neke snažnije krize, stoga i neko moje nastojanje ide u smjeru da pustim korijenje te se na neki način osiguram. Bilo pozicijom u firmi ili privatnim poslom. Pokušavam oboje.

Smatram kako je kod nas drugačija radna kultura da bi se stvorio trend poput ovoga u SAD-u, a ni uvjeti još nisu takvi. Slažem se s Ficom. Da usporedim s prije 10 godina kada sam kretao radit – tada su me poslodavci ucjenjivali pitanjima što ja mogu napravit za njih, radio sam za 2400 nakon faksa i guzilo me se. Danas ja njih pitam što oni mogu napraviti za mene i (karikiram) zahtjevam što hoću, a on se mora pognut. Ni jedno ni drugo mi se ne čini ispravnim, kao što je puklo prije 10 godina, tako mi se čini da će puknuti i sad.

      Fico Sve se više živi od plaće do plaće

      Evo ti situacija na koju mi se požalila poznanica. Živi se od plaće do plaće, ali gomila se dug na kartici jer mora kompletno obnovit garderobu u zari svakih 3 mjeseca. Živi se od plaće do plaće, ali kupila je 3 čistokrvna psa. Živi se od plaće do plaće, ali puši se dvije kutije malbora na dan. Živi se od plaće do plaće, a kupuju se kremice za lice od 600 kuna.
      Živi se od plaće do plaće, ima auto ali kupuje skuter samo da bi se provozala dva put godišnje do mora jer je vidjela da joj susjeda ima skuter.
      Ne kažem da svi tako, ali barem u mojem krugu poznanika kad se netko žali na novce, većinom je to zato jer se troši na nepotrebne stvari bez razmišljanja o trajnim posljedicama kasnije.

          weky Ako niste, kako se firme bore sa zadržavanjem kadrova, ako ikako?

          Na ovo pitanje mogu odgovoriti iz perspektive poslodavca - kontinuiran rast plaće (svakih najmanje 6 mjeseci uz nagrade kada zaposlenik napravi vrlo dobar posao na nekom projektu), što veća fleksibilnost u načinu obavljanja posla, njegovanje kvalitetnih međuljudskih odnosa (ovo je zapravo nešto što nam zaposlenici najviše cijene jer imaju mislim stvarno dobru radnu atmosferu), kontinuirana edukacija na području kojeg zaposlenika zanima i rad na projektima koji su izazovni i u jednu ruku zabavni. Pričao sam dosta s kolegama u branši i neke ankete koje su provodili HR odjeli pokazali su zapravo da je ljudima danas kvaliteta međuljudskih odnosa i fleksbilnost što se tiče načina rada mnogo važnija od same plaće (iako ona naravno nije nevažna, posebice ako npr. mlada osoba odluči osnovati obitelj ili kupiti stan).
          Mogu također i potvrditi da kadra na tržištu ima, ali kvalitetnog jako malo te se poslodavci tuku rukama i nogama za njih čega su takvi zaposlenici itekako svjesni pa se koristi situacija. Da bi u Hrvatskoj IT mogao dalje iću u željenom smjeru rasta, opet iz perspektive poslodavca očekujem da država prestane toliko brutalno oporezivati rad, zato je i između ostalog nastao ovaj cirkus s paušalnim obrtima pa je Porezna na kraju krenula u provjere prikrivenog zapošljavanja (čime će samo najspobnije otjerati u inozemstvo). Drugi problem je općenito prepoznati IT kao stratešku granu i omogućiti što više drugih administrativnih i poreznih rasterećenja da hrvatske tvrtke mogu lakše konkurirati kolegama u inozemstvu. Ne bi vjerovali s koliko se papirologije prosječan direktor mora svakodnevno zajebavati jednom kada počnete zapošljavati xy ljudi. Jebena katastrofa za 21. stoljeće kada bi sve kao trebalo biti digitalizirano s povezanim bazama podataka državnih institucija. Nažalost, iz druge ruke mogu potvrditi da niti u okruženju nije baš nešto puno bolje oko toga.

            Malo više od godinu dana nisam promijenio posao. Za sad niti ne planiram tražiti dalje. Plaća je okej (ništa da padneš na dupe) ali mi je šef super i uvjeti tako da se držim toga.

            Vezano za plaće u Hrvatskoj i svijetu. Mislim da je to uzelo malo maha. Ispada ako nisi u IT firmi ili se ne baviš prodajom nekretnina, plaće su ti takve kakve jesu a mislim da to nikako nije fer. Ne kažem ja da sad jedan senior ne može imati plaću 10-15k kn ili više. Ali drugi poslovi se ne plaćaju ni blizu.

            Primjer jedan. Cura mi je pravnica i dvije godine je radila u IT firmi i imala je plaću oko 7k. Tamo programeri nisu imali plaće kao u drugim firmama ali im je bio teški čil - mrsiš muda skoro kad god hoćeš. I sad cura je odlučila promijeniti job i pokušati baš u odvjetništvu. Znači u prosjeku radi 9h (marenda pola sata) za crkavicu jer eto u početku to morati tako u toj branši. Ima dosta frendica/poznanica koje rade već nekoliko godina za plaće 5-6kn kn a cure se ubijaju od posla. I onda dođe jedan programer (karikiram) i kuka kako mu je teško a postao programer gledajući na yt osnove.
            Jedan poznanik doslovno studirao 10 godina (nekoliko faksa promijenio), zaposlio se u IT firmi. Početna plaća odmah 7k.

            Da ne pričam šta sve doktori ili medicinske sestre prolaze i to za kakve plaće. Od bivšeg kolege žena je doktorica u općoj bolnici i sad zbog korone je znala raditi par dana u komadu.

            😃

              oxi Živi se od plaće do plaće, a uvijek se kupuju igre za koje znam da ih nikad neću stići preći 🙁

                Bravo za temu. Radim trenutno za americku IT kompaniju kao konsultant + privatni biznis. Ogroman je problem na americkom trzistu za radnu snagu, sve vise juniora se ubaciva na pozicije koje su mid-senior jer se nema dovoljan broj ljudi i uprkos boljim uslovim ti isti juniori odlaze nakon godinu, godinu i po.

                Ja sam promjenio posao prije godinu i zbog vece place ali prvenstveno zbog zasicenja jer sam u prethodnoj firmi radio 8 godina. Ne vidim da ce trend stati jer je sve vise startupova koji dobijaju solidne pare za dobar start i privlace razlicite profile ljudi.

                O domacem trzistu ne bih govorio jer je to uglavnom drugi univerzum i dosta sporije se stvari odvijaju.

                  Upozoravam da se držite teme i serious taga.

                  5 godina sam u firmi, imali smo promjenu vlasnika tako da je konstantno burno i čini se da se radi malo do nikako na retenciji zaposlenih i njihovom zadovoljstvu. Neposredni rukovoditelj me predložio za stimulaciju jer sam u nedostatku radne snage preuzeo dodatna zaduženja, no direktor je odbio, vlasnici su zabranili stimulacije. Samo se gleda kako se riješiti "viška" ljudi.
                  Ne dam se jer sam relativno zadovoljan primanjima, do posla imam 10-ak minuta vožnje i radno vrijeme mi je od 7-15 što znači da imam cijeli dan pred sobom poslije posla.
                  A i iskreno nisam sklon mijenjati stvari koje funkcioniraju. I ne da mi se sada upoznavati nove ljude i strukture u nekoj drugoj firmi. Promijenio bih posao eventualno za 50% veću plaću i mogućnost da neke dane u tjednu radim od doma, ako bi posao bio dalje nego što mi je ovaj trenutni. Ako je približno isto daleko onda mogu i svaki dan na posao dolaziti, to mi nije problem. I to samo da mene netko pozove, nema šanse da mi se da hodočastiti okolo po testiranjima i intervjuima.

                  Zanimaju me baš brojke i odnosi u zadnjih par godina. Postoji li neki graf koji prikazuje to na svjetskoj razini, SAD-u i EU?

                  resident_evil Jedan poznanik doslovno studirao 10 godina (nekoliko faksa promijenio), zaposlio se u IT firmi. Početna plaća odmah 7k.

                  Gle, to je prosječna početna plaća i nalazi se u takvoj situaciji da takvo što može tražiti. To nije ni 1000€. Jednostavno smo po standardima niski.

                  Međutim, na kratko bih se samo osvrnuo na ovaj dio oko 10 godina studiranja. I sam studiram te paralelno radim takoreći puno radno vrijeme već dvije i pol godine. Upoznao sam ljude koji su sve u roku završili, a ne bih im dao ni da komp upale. Isto tako sam upoznao ljude koji studiraju čitavu mladost, a na poslu su najvredniji članovi tima. Osobno sam jednu godinu prokockao i nije mi nimalo žao jer me puno toga naučila. Kako o pristupu tome da si u nečemu bitnom bio neuspješan pa tako i u tome da si posložiš glavu, složiš novi plan i kreneš se prilagođavati. Moraš sjebati da nešto naučiš. Kada pričamo o IT-u, faks je često samo alat koji te tjera da redovito radiš i time pohvataš neke stvari. Pomaže razumijevanju i generalno sam dojma da brže dobiješ kvalitetnog radnika nego da je samouk od nule, ali postoji jako velika razlika između akademske teorije i onoga što se radi praktično. Do te mjere da nakon prve dvije godine faksa krećeš već raditi jer nema smisla čekati.

                  Zbog toga se i vidi jako puno studenata po firmama, samo onda dolazimo do problema koji je @voltriz spomenuo, a odnosi se i na naše područje kao i, kako on kaže, američko, a to je da juniori odmah dobivaju čak i više obaveza nego što bi trebali jer nedostaje mid/senior kadra. Prednost je što oni koji si stvarno daju truda, dobiju već jako puno iskustva do onda kada krenu u puni radni odnos, a time i imaju ubrzo nakon veliku fleksibilnost na tržištu rada.

                    deathwish Ja sam poceo davno, 2011te i to slucajno kada sam na jednom drugom forumu procitao pricu covjeka koji radi remote i to mi se cinilo kao nemoguca misija. Zapamti da je to 2011, ljudi su smatrali takve stvari nemogucim.

                    Poceo da apliciram na izabrane poslove preko freelance platformi, konkretno tada se platforma zvala elance i mozda nakon dvije aplikacije bio sam sretan da dobijem posao za jedan danski startup. Tu smo poceli od nule a dosli do strasnog rasta za 8 godina dok sam ja bio tu. Prosao sve moguc pozicije u kompaniji, zivio na Tajlandu godinu dana dok su cijene rucka jos bile 3EUR racunajuci i pivu.

                    Kasnije presao da radim za trenutnu americku kompaniju. Sto se tice placanja procedura je jednostavna jer ti otvoris ovdje kompaniju i fakturises iznose mjesecne za usluge koje pruzas. To ti bude jedna faktura mjesecno. Postoji tu i siva zona ali to je vec malo komplikovana procedura.

                    Sada kada je remote postao skoro pa standard, i nije tesko naci posao za ove kompanije vani, ranije je to bilo svega par pozicija mjesecno.

                      resident_evil
                      Jedan od pogodnosti programera je da ti je vrijeme (većinom fleksibilno) i da je apsolutno realno da ne možeš nikako produktivno raditi taj posao 8 sati u komadu, tako da nikad nisi ograničen pauzama kada koliko kako zašto gdje ali naravno da nećeš pretjerati. Međutim, kada rokovi stisnu, radi se itekako i izvan radnog vremena i to prekovremeno, kada bi se dogodilo, nije bilo dodatno plaćeno a tu su još razne gluposti kada se dogodi scena nedjeljom ili tijekom noći pa treba riješavati.
                      I početna u ZG možda je oko 7k, ali iz prve ruke ti mogu reći da je eto npr. u Osijeku početna oko 4500 u dosta firmi a u nekoliko sam dobio ponudu da volontiram mjesec-dva dok se ne ufuram i šef ne odluči da je možda ipak okej da nakon 2 mjeseca čovjek zasluži minimalac 🙂 Eto, moje osobno iskustvo koje mi je još par kolega potvrdilo.

                        Danas plaća od 1000 eura nije ništa.
                        Ne znam kako bi preživio da živim sam sa tolkom plaćom u ovoj ekonomiji bez da imam namješten stan bez ulaganja koji mi netko doslovno samo uruči.

                        1000€ bi trebalo biti danas 1500€ bez pretjerivanja. Za kakav takav život jedne osobe da nije puko preživljavanje.

                        Što se tiče budućnosti, moje djete će samo odlučiti što će biti, ali ako bi ga trebao usmjeriti, definitivno ga ga neću gurati u smjeru programiranja ni u smjeru IT-a općenito. Nemam neke prevelike dodirne točke s istim, ali već sada s 31. u svojoj branši sve teže pratim korak s novim tehnologijama i smjernicama. Potrebno je konstantno učiti i nadograđivat se, tehnologija prebrzo napreduje i smatram da će jedan značajan dio ljudi u posljednjoj trećini karijere gubiti korak u toj profesiji. I tu će nastajati veliki logistički problemi.

                        Fico Big Quit je u americi počeo iz sasvim drugih razloga i nije vezan samo uz IT. Jednostavno je ljudima dopizdilo da sad već moraju tražiti treći posao da bi ostali u nekakvim okvirima srednje klase, odnosno da si mogu priuštiti krov nad glavom, obrazovanje za djecu i zdrastvenu skrb.
                        Taj problem je briljatno opisao Michael Moore u dokumentarcu Where to Invade Next, prije šest-sedam godina. Praktički je predvidio ovaj bubble burst u odličnom prilogu iz Njemačke, gdje odlično žive obitelji ljudi koji u tvornici proizvode olovke, te ne razmišljaju o drugom poslu. Dobro žive, putuju na more, odmaraju, grade, žive. Na sreću, koliko god je naša ekonomija loša, još uvijek isto nismo prisiljeni robovati dvama poslovima.

                        Kao i kod ekonomske krize prije 12 godina, koja je isto došla iz SAD-a, došla je iz sasvim drugih razloga. Tamo je puknuo balon s nelikvidnim kreditima, zatim su puknule banke, zatim ekonomija. Sve se prelilo na EU jer nismo imali kome izvoziti proizvode i usluge. Nama je kriza došla upravo suprotno od onog tamo.

                        Ali to svejedno ne znači da Big Quit nije stigao i da nije tu, iako ima puno drugačije osnove. Neusporedivo je s izvornikom, ali se događa. Uglavnom se osjeti na IT-u, PR-u (u kojem je Deadwalker) i sličnim pro-zapadnjačkim industrijama gdje je i izvozni proizvod i usluga orijentirana na zapad, pa lakše pokupi dobre i loše trendove.

                            Svašta čovjek nauči na ovom forumu, prvi glas za taj big quit. Ameri imaju bolji standard iuređenije društvo i lako se njima zajebavat i kockat sa radnim mjestima.

                              TITANXIS

                              Niti ameri imaju bolji standard, niti je to imalo vezano za ovaj fenomen.
                              Kolko sam ja čuo, The Big Quit je zahvatio i executive sektor gdje vidimo senior vodstvo tvrtki da odlazi. Neki čak i u prijevremenu penziju.

                              Očito je da američka kultura prekovremenih nije održiva.

                                  resident_evil Vezano za plaće u Hrvatskoj i svijetu. Mislim da je to uzelo malo maha. Ispada ako nisi u IT firmi ili se ne baviš prodajom nekretnina, plaće su ti takve kakve jesu a mislim da to nikako nije fer. Ne kažem ja da sad jedan senior ne može imati plaću 10-15k kn ili više. Ali drugi poslovi se ne plaćaju ni blizu.

                                  Ne slažem se. Puno se priča o IT-u kao balonu, ali radi se o visokotehnološkom proizvodu. Jedino gdje je core IT idustrija dosegla plato su razni besmisleni benefiti, poput pikada, stolnog nogometa, orašastih plodova, subvencionirane teretane i team buildinga. Te stvari više ne prolaze.
                                  Čak mislim da će trenutni trend ogromnih migracija u sektoru dodatno povećati plaće i IT više približiti ili izjednačiti s drugim visokoprofitnim industrijama poput farmacije ili energenata.

                                  Ako baš želiš primjer. Zbog ekonomskih migracija u bogatije članice EU, jako je velik nedostatak radne snage na tržištu. Skladištari, punjači polica, ljudi u trgovinama i telesales su ušli u domenu plaća 6-7k. Za te poslove nije potrebno nikakvo iskustvo, niti traže ikakvu odgovornost. Odrade svoju šihtu i odjave se na ulazu. Kako je onda plaća seniora ili team leada, čak i tri puta veća, adekvatna? Omjer potrebnog formalnog i neformalnog obrazovanja, iskustva, specifičnih znanja i drugog se jednostavno ne poklapa. Računica je odavno pogrešna, barem što se mene tiče.