Odlična tema!
Imam sreće što se nalazim u branši (IT) u kojoj ima puno slobode u tome gdje i kada ići. Ne samo što se domaćeg tržišta tiče, već i stranog. U SAD-u navodno postoji problem zasićenja koliko sam vidio, no Europa i dalje ima ogroman deficit. To ujedno i daje puno više samopouzdanja kod poduzimanja poteza poput otkaza ili naglih promjena poslova. I sam sam primijetio da je prije korone nekakav standardan period postao dvije godine provesti u firmi, no to se lagano svelo na godinu dana jer su ljudi shvatili što znači biti tražen i koliku moć ima sam radnik u takvim situacijama. Što se samog IT-a tiče, sumnjam da će se to obiti o glavu. Iz razgovora s dosta seniora i općenito svakodnevnim kontaktom s branšom, dobio sam gotovo univerzalni dojam da je riječ o vrlo deficitarnom području i tu se poslodavac ipak mora više prilagođavati radniku. Da bi stvar bila bolja, ne samo da je riječ o općenitom deficitu, već pogotovo manjku kvalitetnog kadra.
Međutim, ovo što se događa u SAD-u je ipak nešto drukčije. Sve se više živi od plaće do plaće, povišice ne prate stopu inflacije i ljudi postaju prisiljeni raditi i drugi posao kako bi mogli zaraditi dovoljno. To postaje sve češća situacija jer ujedno i raste razlika između sve bogatijih i sve siromašnijih. Nadodajmo na to da čitavom svijetu prijeti ono što se kod nas vjerojatno već i događa, a to je da neće biti ni za mirovine, što će dovesti do toga da ljudi moraju do srednjih 70-ih raditi kako bi imali za kruh, ljudima je jednostavno dopizdilo.
Traže se bolji životni standardi. Stabilnije povišice, minimalne garantirane plaće, manji radni sati. Ljudi su shvatili da žele raditi kako bi živjeli, a ne obrnuto i u tome ih u potpunosti podržavam. Puno njih preuzima rizik i daje otkaz, no ako ta brojka bude rasla, tako će rasti i šanse da se uspješno izbore za bolje uvjete.
Hoće li kod nas doći do toga da ljudima dopizdi ta stagnacija prihoda, a povećanje troškova? Ne znam, teško mi je prognozirati. Rekao bih da da u određenom obliku, no ni približno koliko bi to moglo buknuti u SAD-u ili nekim zapadnim državama jer smo pokazali da smo vrlo pasivan narod.
Nadodao bih kako je korona pokazala koliko je rad od kuće za mnoge branše itekako izvediv, a to stavlja i određene pozicije u velikim firmama pod povećalo. Postavlja se pitanje jesu li uopće potrebne te uloge kada je jedna velika pandemija pokazala da se stvari mogu drukčije.
