Meni je kod kave najfascinatnija geografska opredjeljenost Hrvata. Zbog utjecaja Italije Istrijani piju kratki espresso, dok im je običan espresso baza machiata i capucina. Kod Rijeke espresso postaje već malo duži, a u machiato i capucino ide malo vise kave. Senj je recimo specifičan po tome sto svi piju kavu s ledo šlagom. U Dalmaciji je već produžena kava jako učestala, isto kao i u Slavoniji.
Pravilo je da je baza svih kava espresso + mlijeko za ostale napitke. Problem kod toga je što pravilni machiato dođe jedva do pola šalice, a da konobar donese to gostu ovaj bi ga napao da mu fali pola kave. Tako nešto jedino prolazi u Istri.
Što se tiče najboljih kava, tu nema nekog pravila. Jako puno čimbenika ovisi o finalnom proizvodu. Od održavanja aparata, konobara, mlinca, mlijeka, vode itd. Najkvalitetnija kava može ispasti užas ako su svi ostali uvijeti loši. Isto kao sto nekvalitetna kava može ispasti dobra ako recimo konobar zna dobro zagrijati mlijeko za machiato i ako se aparat redovno servisira i čisti.
Po nekom mom iskustvu, 100% arabica kave iako su najkvalitetnije nikad neće biti jednako dobre u kombinaciji s mlijekom kao recimo 80% arabica 20% robusta kave. Isto kao sto kapsule ili cialde ne mogu biti jednako dobre kao kava u zrnu.
Meni je machiato najdraži i kad ga se napravi baš kako treba stvarno može biti fantastičan.
