buz Zanima me što se točno promijenilo i gdje vidite napredak.
Prvo gdje vidim napredak je izvrsna komunikacija s krajnjim potrošačima. Otkad se dogodio debakl s Watch Dogsom i Unityjem, Ubisoft se okrenuo u smjeru u kojemu sluša feedback igrača te prema tome i kroji promjene, kako u produkciji igre, tako i nakon nje. U to ulažu ogroman trud, do te mjere da je takav odnos prema igračima i lojalnost prema igri omogućila oživljavanje The Divisiona i Siegea.
Odličan primjer slušanja kritika je novi smjer Assassin's Creeda u kojemu su odlučili promijeniti formulu koja je serijal pratila kroz previše nastavaka. Napravili su potpunu preradu gameplaya i otišli u smjeru potpuno drukčijeg žanra. Spremni su napraviti rizike i ovoga puta ne tupe samo po svome, već uče od uspješnica u industriji, kao što je slučaj Originsa i uspjeha Witchera 3.
Vezano na to dolazi i daleko najbolja post-launch podrška u industriji. Igre se redovito ažuriraju potrebnim zakrpama, dodaje se novi, besplatni sadržaj, isto kao i plaćeni koji dolazi u obliku sve većih proširenja. Dobar primjer je posljednja ekspanzija za Odyssey – Fate of Atlantis – koji ima sočnih 30-ak sati materijala.
Takav pristup imaju igrama još od Divisiona te su sa svojih online igara ga prenijeli i na svoje offline igre, tako da takav tretman dobiva apsolutno svaka igra koju izbace.
Njihovi svijetovi napucani su filler sadržajem koji im umjetno produljuje trajnost, a donosi malo.
Narativnom aspektu Ubisoftovih igara treba promjena, prvi sam koji će to reći. Smatram da mogu napisati odlične likove, no nisu sposobni ih iskoristiti jer se u tom polju boje riskirati. Bayek je izvrstan primjer. Odlično odglumljen lik interesantnih motivacija, no nije iskorišten do punog potencijala jer se nije dovoljno riskiralo s radnjom. Međutim, to da donosi malo može samo osoba koja igra procijeniti. Tebi možda donosi malo, no meni bude zabavno i interesantno istraživati drevnu civilizaciju i na interaktivan način učiti o staroj kulturi. Zabavno mi je istraživati geografske lokacije za koje ne znam hoću li ih ikada vidjeti uživo. Zabavno mi je razvijati lika da u nizu kampova koji se mogu počistiti mogu eksperimentirati s različitim pristupima.
Često vidim i primjedbe na dubinu gameplaya Ubisoftovih igara, no rekao bih da to ne stoji. The Division je izvrstan primjer, igra koja ima toliko dubine u izradi buildova da može parirati i najpoznatijim MMO igrama. Ujedno je i igra koja nudi toliko različitih modova za igranje. Želiš li PvE? Imaš. Želiš li PvP? Imaš. Želiš li Battle Royal? Imaš. Želiš li PvPvE? Imaš. Uspjeh u svakom od tih modova će ovisiti o tome koliko igrač dobro razumije mehaniku iza igre, koliko dobro razumije kako graditi buildove i koliko razumije efikasnost kombiniranja.
Isto vrijedi i za Odyssey. Mnogi odbacuju dubinu gameplaya na temelju prvih sat vremena, misleći da je riječ o običnom hack 'n' slashu, no istina leži dalje od toga. Jedan sat Odiseje je kap u moru toga što igra nudi po pitanju razvoja lika, istraživanja Grčke, slobode u pristupu bilo kojoj borbi, izazovima kao što su borbe protiv mitoloških bića. Materijala ima, a hoće li netko naći u njemu zadovoljstvo ovisi isključivo o tome što igrač traži i teško može biti mjerilo kvalitete. Da je tako, onda bi netko tko ne voli priče u igri rekao da je bilo koja Quantic Dreamova igra grozna.
Naveo bih i jednu prednost za PC igrače. Uplay (od nedavno Ubisoft Connect) nagrađuje igrače koji igraju igru. Sve igre imaju određene achievemente koje nagrađuju igrače s Ubisoft novčićima. 100 takvih novčića (igra obično omogućava 150-200 kao zaradu, a dolaze s prirodnim prelaskom igre, primjerice ako pređete početak kampanje, zatim sredinu i onda kraj) se može iskoristiti za kupon koji skida 20% s iduće kupovine igre ili DLC-a. To vrijedi za svaku igru pa tako i najnovije. Primjerice, Valhallu je moguće prednaručiti za 48€, a ne 60€ što je za AAA igre fenomenalna ušteda, pogotovo jer je omogućuje igranje odmah od prvog dana.
Jedna je stvar zajednička kod većine onih koji prigovaraju na Ubisoftov način rada. To je ta da većina njih nije zaigrala Ubisoftovu igru više od pola godine. Tu se ističe to da se prvo prigovara kako nema dovoljno promjena i onda se kritizira zašto su nešto promijenili. Dok kritika, kao i igrači, hvale novi smjer Ubisofta što se pokazuje vrlo dobrim ocjenama i odličnom prodajom, oni koji njihove igre ne igraju su zapeli u vremenu kada je Ubisoft radio velike greške. Danas bilo tko može pohvaliti igru ili ju popljuvati, no mislim da nije u redu prema developerima koji već godinama serviraju vrlo kvalitetne pješčanike koji nude garantiranu zabavu onima koje privlači takav način igranja igara.
Nexus Postane dosadno, zamorno i plitko
Ovo je upravo to što govorim o dubini njihovih igara i o tome kako kritiziraju oni koji nisu njihovu igru već godinama zaigrali. Može ti postati dosadno ako te ne privlači takav tip igre, ali reći da su im mehanike plitke je čista laž nekoga tko je vlastitom voljom neinformiran.
