Van ovih gore navedenih igara, posebno treba istaknuti dva izdavača u ovoj generaciji, Activision i Ubisoft, koji su napravili značajan iskorak iz loših praksi s početka generacije i otvorili put puno boljem next genu. Na početku generacije, sve je bilo krcato DLC-ovima, mikrotransakcijama i lootboxovima.
Ubisoftu treba odati počast jer je uvjerljivo najbolji world builder u igraćoj industriji. Ima puno dobrih open worldova u igrama, ali Ubisoft konsolidiranim studijima radi svjetove brže, bolje i veće od konkurencije. Origins, Odyssey, Valhalla, Far Cry serijal, Division, Watch Dogs. Ubisoft radi barem 2-3 open world mape godišnje, koje su deteljnije, veće i bogatije od kompletne konkurencije na tržištu.
Druga stvar je čudo od post-launch podrške. Division, For Honor, Rainbow Six i druge, igre su u koje se ulaže i godinama nakon izlaska. Čak i ako igra nije napravila masivan uspjeh, poput For Honor, poštuje se community i nastavlja se uvoditi novi besplatni i komercijalni sadržaj. Za usporedbu, EA od igara odustane nakon nekoliko mjeseci. Jesu još uvijek okićeni borovi u Anthemu?
Activision s druge strane je imao poprilično bahat početak generacije. Sjetimo se ribica u Ghostu i bahatosti da MW:R zaključaju iza Premium verzije.
Na polovici generacije, preokret za 180 stupnjeva. Fokusirani, orijentirani na igrača. Sve igre izdaju bez ikakvih DLC-ova. Bez požurivanja devova, potpuna kreativna sloboda, izlazak bez bugova.
Samo pogledati igre poput Sekira, Crash trilogija, Spyro, CTR, Crash 4, CoD: MW, Blops 4... praktički su poklonili Tony Hawka ako se kupi Birdhouse daska. A koliko su se samo ubili da iznova dobiju licence za glazbu, kako bi udovoljili fanovima serijala. Zakon su.
