Blebetaonica 2

Deadwalker Vjerojatno samo loš primjer u svakidašnjem kontekstu, no ajmo ne prikazivati traženje psihološke pomoći kao “zapadni trend” i mjesto gdje se ideš jadati nekome jer ti je predobro u životu. Jako je tužno zapravo da si vrlo malo ljudi kod nas može priuštiti psihološku pomoć uz svu tu stigmu koja ide u paketu. Satnica je u toj struci sada već vjerojatno 40 - 50€ pa si izračunajte koliko je to mjesečno i koliko bi jedna terapija trebala trajati.

Mama mi je psihički bolesna osoba. Ne razumijem gdje si iz mog posta izvukao to što si izvukao.

Da li znaš iz osbnog iskustva kako izgleda prava psihička bolest a kako jadikovke na kavi o svakodnevnim sranjima o kojima sam pričao?

Ne košta ništa, dobiješ uputnicu kao i svaku drugu i ideš kod liječnika na pregled i dobiješ terapiju

Sterlok Kakvu terapiju? Farmakoterapiju koju propisuje isključivo psihijatar, psihoterapiju ili kombinaciju oboje? Nije ništa pogriješio jer se referencirao na tvoju opasku o psiholozima i navikama "zapadnih" ljudi. Odlazak psihologu može uključivati samo razgovor, savjetovanje, testiranje i dr. ne nužno samo primjenu nekog oblika psihoterapije ( koja nije inače uključena u stručno obrazovanje psihologa tijekom studija - poznavanje psihoterapijskih pravaca je uključeno, ali prakticiranje i specijalizacija istog/istih se upisuje naknadno). Da, kod nas je HZZO još uvijek socijalno osjetljiv pa se dosta usluga može dobiti na uputnicu, ali tu ne pričamo o osobnim i životnim problemima koji jesu prvenstveno područje stručnjaka za mentalno zdravlje koji rade privatno.

yakuza_stinger Nekada se nekome i trebaš izjadati. Za to bliske osobe služe. Nekad te život malo sjebe i onda imaš potrebu to podjelit nekom do kog ti je stalo. E sad ako su to neke sitne gluposti koje se ponavljaju svaki tjedan o kojima se non stop priča a lako su rješive, to je drugi par opanaka

Svakako, fino se skuha espresso, doda ćašica domače rakije ili amaro i sl. i saslušam onoga do koga mi je stalo, u privatnosti vlastitog doma, svojeg ili tuđeg. Poznanici, padobranci, radne kolege koje vidim nekad ili nikad, ili vidim svaki dan na poslu i sl. i još da plaćam za kavu, lol, nebi ja to više nikada…zato ne plačem kaj je kava skupa, briga me

Super. Neki ipak vole društveni život. Jebiga.

Najbolje bi bilo da svatko živi onako kako želi i može te da ne osuđuje druge zbog njihovih izbora.

buz Apsolutno. Dokle god taj izbor ne ide na štetu drugih.

buz osim ako voze Peugeot. Takve treba na lomaču.

buz neme potrebe, auto će se sam od sebe zapaliti.

Fico nemoj da te netko čuje, reć će da si luđak. Mentalni problemi ne postoje, samo višak slobodnog vremena.

Na temu mentalnog zdravlja, ako negdje zapne, apsolutno treba potražit pomoć, lijekovi ili razgovor ili oboje. Samo kod nas je problem stigme luđaka koju ćeš dobit ako se usudiš progovorit o tome sa bilo kim tko nije najuža obitelj, a nekada ni uža obitelj nema razumjevanja za takve stvari. Da ne govorim skeptičnost prema svemu tome od većine ljudi koji misle ako popiješ tableticu i odeš na jedan razgovor, da će se sve riješit tad i odmah, ako odmah ne vidiš napredak, da je sve to farsa, a ne da je to zapravo jedan dugi dugiiii jako težak proces konstantnog rada na sebi (često do kraja života) i mjenjanja sebe u nešto s čim možeš normalno živit.

E sad, ako je nekome bitnije što će ljudi reć, ili mogući boljitak zdravlja, svakome svoje. Najčešće je potrebno imat barem jednu osobu u životu koja bezuvjetno navija za tebe i kaže ti stvari kako jesu (bez podjebavanja i pokušavanja da te posrami zbog problema) i gura te dalje bez obzira koliko otpora je prisutno, a puno ljudi nema nekoga tko razumije da je psihičko zdravlje nekad puno bitnije od fizičkog.

Šteta kaj je psihičko zdravlje tabu tema. Da. Sad pod koronom je baš došlo do izražaja koliko je terapija potrebna. Mnogima. I da to nije ništa negativno ili sramotno. Kao što te nije sram otići doktoru kad slomiš nogu, ne treba te biti sram otići na razgovor psihologu kad se slomi nešto u tebi.

S tim da ja prvenstveno preporučam psihologa za početak, a ne psihijatra. Jer rađe bih da se problem barem inicijalno pokuša riješiti razgovorom.

Tzereen Znam, nažalost, puno ljudi koji ne odu ni doktoru kad se osjećaju jako, jako loše. Kao, nema potrebe, proći će. Valjda stvar ponosa, ne znam.

Psihičko stanje čovjeka aka duševno stanje čovjeka. Malo više duhovnosti i manje materijalnog i bit će i više cjelokupnog zdravlja.

Fico Super. Neki ipak vole društveni život. Jebiga.

ma sve pet, ali jebiga kave će onda morati platiti koliko koštaju, to je poanta svega. Kukati zbog cijena kave ili cijena restorana je smiješno.

Sterlok Ne znam zašto bi bilo smiješno. Prigovara se jer nešto nije vrijedno cijene. Nitko ne kaže da kava vani mora koštati kao kava doma. Plaćaš i uslugu. Međutim, postoje neopravdana i apsurdna poskupljenja koja se javno prozivaju. Da nitko ne prigovara nikada, samo bi jeli govna.

Sterlok nažalost znam. Doduše, ja sam se refencirao na terapiju koju radi psiholog, a ne psihijatar. Usluge psihologa su u javnom zdravstvu izuzetno nedostupne, posebice u manjim sredinama. Referencirao sam se iz razloga jer stavljaš u isti koš (barem sam ja to tako shvatio, isprike ako sam krivo) jadikovke i kukanje te terapiju kod psihologa. Upravo tipična stigma kakva je na ovim prostorima. Treba nevjerojatna količina hrabrosti da za početak čovjek sam sebi prizna kako treba pomoć i potraži je. Ljudi koji imaju probleme s mentalnim zdravljem ne kukaju o tome na kavama, nego su obično vrlo ugodno društvo na kavama, a unutra se raspadaju.

Sterlok Meni je smiješna cijela ova debata i kako ste zapeli za tu kavu.

Problem je dat 10-20kn za kavu kod koje dobiješ uslugu iste, jer ti je i netko mora napravit i poslužiti.

Također sjediš u tome zagrijanome prostoru i možeš besplatno pročitat novine koje netko plati.

Još mi je smješnije kako je ta kava po nekima veliki luksuz a kad puknete 500kn na novu igru to kao nije bacanje para. lol