Sterlok Onda ak se furamo na zapad, hebote plati si tjedno par sati psihologa pa mu pričaj o zločestoj mami, tati i zločestom šefu

Vjerojatno samo loš primjer u svakidašnjem kontekstu, no ajmo ne prikazivati traženje psihološke pomoći kao “zapadni trend” i mjesto gdje se ideš jadati nekome jer ti je predobro u životu. Jako je tužno zapravo da si vrlo malo ljudi kod nas može priuštiti psihološku pomoć uz svu tu stigmu koja ide u paketu. Satnica je u toj struci sada već vjerojatno 40 - 50€ pa si izračunajte koliko je to mjesečno i koliko bi jedna terapija trebala trajati.

      Slažem se. Briga o mentalnom zdravlju bi trebala biti kao pregled kod zubara, a ne tabu tema.

        Ja idem po jako lijepim mjestima gdje me jako lijepo tretiraju.

          Deadwalker Vjerojatno samo loš primjer u svakidašnjem kontekstu, no ajmo ne prikazivati traženje psihološke pomoći kao “zapadni trend” i mjesto gdje se ideš jadati nekome jer ti je predobro u životu. Jako je tužno zapravo da si vrlo malo ljudi kod nas može priuštiti psihološku pomoć uz svu tu stigmu koja ide u paketu. Satnica je u toj struci sada već vjerojatno 40 - 50€ pa si izračunajte koliko je to mjesečno i koliko bi jedna terapija trebala trajati.

          Mama mi je psihički bolesna osoba. Ne razumijem gdje si iz mog posta izvukao to što si izvukao.

          Da li znaš iz osbnog iskustva kako izgleda prava psihička bolest a kako jadikovke na kavi o svakodnevnim sranjima o kojima sam pričao?

          Ne košta ništa, dobiješ uputnicu kao i svaku drugu i ideš kod liječnika na pregled i dobiješ terapiju

              Nekada se nekome i trebaš izjadati. Za to bliske osobe služe. Nekad te život malo sjebe i onda imaš potrebu to podjelit nekom do kog ti je stalo. E sad ako su to neke sitne gluposti koje se ponavljaju svaki tjedan o kojima se non stop priča a lako su rješive, to je drugi par opanaka.

                Sterlok Kakvu terapiju? Farmakoterapiju koju propisuje isključivo psihijatar, psihoterapiju ili kombinaciju oboje? Nije ništa pogriješio jer se referencirao na tvoju opasku o psiholozima i navikama "zapadnih" ljudi. Odlazak psihologu može uključivati samo razgovor, savjetovanje, testiranje i dr. ne nužno samo primjenu nekog oblika psihoterapije ( koja nije inače uključena u stručno obrazovanje psihologa tijekom studija - poznavanje psihoterapijskih pravaca je uključeno, ali prakticiranje i specijalizacija istog/istih se upisuje naknadno). Da, kod nas je HZZO još uvijek socijalno osjetljiv pa se dosta usluga može dobiti na uputnicu, ali tu ne pričamo o osobnim i životnim problemima koji jesu prvenstveno područje stručnjaka za mentalno zdravlje koji rade privatno.

                    Zero Odlazak psihologu može uključivati samo razgovor, savjetovanje, testiranje i dr. ne nužno samo primjenu nekog oblika psihoterapije

                    Sve to možeš dobiti kroz uputnicu "besplatno" samo kaj nebude ko u filmovima trajalo dva puta tjedno godinama osim ako nije utvrđen stvarni psihički poremećaj ili bolest.

                    Imam dojam da je mislio kako se ja "sprdam" sa takvim stvarima. Ne sprdam se. Isto tak ne da mi se slušati po kavama dnevne jadikovke, pa povlaćim paralelu ako se ide na imitaciju zapada i redovni odlazak u restoran na večeru kao nešto civilizacijski dosegnuto i pod normalno i očekivano, onda se valjda mogu i takve jadikovke po kavama izbjeći i uložiti u vlastito pshičko zdravlje plaćanjem privatnih seansi, bez upotrebe okoline u tu svrhu…poput zapada.

                      yakuza_stinger Nekada se nekome i trebaš izjadati. Za to bliske osobe služe. Nekad te život malo sjebe i onda imaš potrebu to podjelit nekom do kog ti je stalo. E sad ako su to neke sitne gluposti koje se ponavljaju svaki tjedan o kojima se non stop priča a lako su rješive, to je drugi par opanaka

                      Svakako, fino se skuha espresso, doda ćašica domače rakije ili amaro i sl. i saslušam onoga do koga mi je stalo, u privatnosti vlastitog doma, svojeg ili tuđeg. Poznanici, padobranci, radne kolege koje vidim nekad ili nikad, ili vidim svaki dan na poslu i sl. i još da plaćam za kavu, lol, nebi ja to više nikada…zato ne plačem kaj je kava skupa, briga me 😃

                        Super. Neki ipak vole društveni život. Jebiga.

                          Najbolje bi bilo da svatko živi onako kako želi i može te da ne osuđuje druge zbog njihovih izbora.

                            buz Apsolutno. Dokle god taj izbor ne ide na štetu drugih.

                              buz osim ako voze Peugeot. Takve treba na lomaču. Ha-Ha-Ha

                                  Tzereen Ma to je previše HC. Jednostavno ih treba zaključati u autu, a auto zapaliti. 🔥

                                      buz neme potrebe, auto će se sam od sebe zapaliti.

                                        Fico nemoj da te netko čuje, reć će da si luđak. Mentalni problemi ne postoje, samo višak slobodnog vremena.

                                        Na temu mentalnog zdravlja, ako negdje zapne, apsolutno treba potražit pomoć, lijekovi ili razgovor ili oboje. Samo kod nas je problem stigme luđaka koju ćeš dobit ako se usudiš progovorit o tome sa bilo kim tko nije najuža obitelj, a nekada ni uža obitelj nema razumjevanja za takve stvari. Da ne govorim skeptičnost prema svemu tome od većine ljudi koji misle ako popiješ tableticu i odeš na jedan razgovor, da će se sve riješit tad i odmah, ako odmah ne vidiš napredak, da je sve to farsa, a ne da je to zapravo jedan dugi dugiiii jako težak proces konstantnog rada na sebi (često do kraja života) i mjenjanja sebe u nešto s čim možeš normalno živit.

                                        E sad, ako je nekome bitnije što će ljudi reć, ili mogući boljitak zdravlja, svakome svoje. Najčešće je potrebno imat barem jednu osobu u životu koja bezuvjetno navija za tebe i kaže ti stvari kako jesu (bez podjebavanja i pokušavanja da te posrami zbog problema) i gura te dalje bez obzira koliko otpora je prisutno, a puno ljudi nema nekoga tko razumije da je psihičko zdravlje nekad puno bitnije od fizičkog.

                                          Šteta kaj je psihičko zdravlje tabu tema. Da. Sad pod koronom je baš došlo do izražaja koliko je terapija potrebna. Mnogima. I da to nije ništa negativno ili sramotno. Kao što te nije sram otići doktoru kad slomiš nogu, ne treba te biti sram otići na razgovor psihologu kad se slomi nešto u tebi.

                                          S tim da ja prvenstveno preporučam psihologa za početak, a ne psihijatra. Jer rađe bih da se problem barem inicijalno pokuša riješiti razgovorom.

                                            Tzereen Znam, nažalost, puno ljudi koji ne odu ni doktoru kad se osjećaju jako, jako loše. Kao, nema potrebe, proći će. Valjda stvar ponosa, ne znam.