Nova iteracija najbolje košarkaške simulacije s 20. izdanjem sama je sebi protivnik, konkurent i uzor u svim segmentima.
Pitanje je kako bi danas izgledale košarkaške simulacije da EA Sports od NBA Live serijala napravi nešto više od pokušaja konkurentnosti 2K-ovoj košarkaškoj simulaciji i bi li se NBA 2K toliko glorificirao kao što ga dižemo u nebesa svakom novom igrom.
Svake godine gledamo koliko je aktualan naslov uznapredovao u odnosu na prošlogodišnje izdanje i na temelju toga donosimo uglavnom isti zaključak – napredak je prisutan. No, imamo li 20. godinu za redom razloga posegnuti u novčanik i opet potrošiti novac da bismo igrali evoluciju prošlogodišnje igre s manjim izmjenama? Ili se u slučaju NBA 2K19 ipak radi o proizvodu koji nudi mnogo više od spomenutoga? Odmah da se bacim na ono važno: plaćeni napredak je najveći problem NBA 2K igara. 2K i Visual Concepts ne odustaju od mikrotransakcija, jer bi izbacivanjem istih izgubile hrpetine dobrostojećih fanova koji na prvi dan izlaska igre žele imati lika sa maksimalnim atributima. Naravno da svima ostalima to nikako ne odgovara jer je za napredovanje bez plaćanja potrebno jako mnogo grindanja da biste dobili poštenog igrača.
My Court iliti cijeli kvart s košarkaškim terenima, dućanima i razno raznim sporednim aktivnostima pun je igrača koji su bacili velike pare kako bi njihovi likovi imali maksimalan level. Ja tu s manje od stotinjak sati grindanja nemam šanse, tj. nemam što raditi s njima. Umjetno pojačavanje igrača jednostavno nije fer i stvara dvije krajnosti te nezadovoljstvo među onima koji žele platiti samo punu cijenu igre i ništa više od toga.
"Plaćanje napredovanja stvarnim novcem stvara dvije krajnosti i izaziva zavist među igračima.
Grindanje igrača virtualnim coinsima (VC) koje zarađujemo u gotovo svim modovima igre neznatno je i nedovoljno unaprijeđeno od prošle godine. Jedina stvar koja donekle malo ubrzava sam proces je endorsements sustav u MyCareeru. Ulaganje sponzora u košarkaša napravljeno je na simpatičan način. Kako napredujemo i dižemo atribute našem liku, tako i sponzori se pojavljuju s različitim zadacima, poput reklama i eventima na kojima bi ih morali reklamirati te sukladno s odrađenim zadacima dobivamo popriličan broj VC-a. To je jedina novost gdje kod grindanja imamo neku vrstu ubrzanja u odnosu na standardne načine sakupljanja bodova.
MyCareer mod ponovno je centralna točka igre. Treba pohvaliti Visual Concepts za priču koja nas vuče da u ovom modu provedemo daleko najviše sati. Inače nisam fan My Career moda upravo zbog mikrotransakcija i sporosti napredovanja, no prezentacija priče ove me godine uvukla kao nekakva popularna serija! Ove godine dali su si puno truda u prezentaciji, priči i općenito cijela ta „moja karijera“ pod naslovom „The Way Back Story“ izgleda uvjerljivo i zanimljivo.
"MyCareer mod provest će vas od Kine do SAD-a u iznimno bogatoj i zanimljivo odrađenoj priči.
Kao svakom mladom košarkašu u SAD-u, cilj je nakon koledža zaigrati u NBA ligi. No, nekad u životu ništa ne krene onako kako si zamislimo, pa se tako vaš košarkaš nađe u kineskom Šangaju umjesto na američkim parketima. Prve profesionalne minute odigrao sam u kineskim BEARS-ima, potencijalnom osvajaču kineske prve lige. Mislim da se u tom „kineskom“ uvodu zadržimo kakvih dva-tri sata ovisno kako nam ide, a iako NBA 2K19 nema kinesku košarkašku licencu, poprilično uvjerljivo su prezentirali cijelu epizodu u Šangaju. Dvorane, dresovi, navijači ekvivalent su atmosferi koja nas čeka i u uvodima NBA utakmica.
Stvarno sam se iznenadio koliko su dobro pogodili s tim uvodom, koji se odmakao od već pomalo dosadnih „koledž“ priča. Nakon Šangajske epizode, taman pred NBA draft i početak sezone, dolazim do novog životnog razočaranja, gdje nisam biran ni od jedne NBA momčadi, te svoj put do NBA-a moram pronaći kroz NBA G League. Druga epizoda traje gotovo jednako kao ona kineska i dodatno nas priprema za sve ono što nas čeka u najjačoj ligi svijeta.
Sama priča je kompleksna i opširna, pa ćemo osim raznih aktivnosti poput intervjua, razgovora s trenerima i suigračima, biti i na hrpi nevažnih i slobodnih aktivnosti poput druženja, odlaska u kafiće, na klope i cuge i na još mnogo mjesta koja su odmak od košarkaških terena. Za one igrače kojima to ne predstavlja bit jedne košarkaške simulacije, dobro je znati da se sve animacije mogu prekinuti, odnosno ne moraju gledati. No, po mom sudu, MyCareer mod je taj dio igre koji opravdava kupnju NBA 2K19 jer donosi nešto novo što u prethodnim izdanjima ne možete iskusiti.
Kao i svake godine, gameplay u NBA 2K-u pomalo evoluira, no čini mi se kako je ove godine taj napredak najmanji do sada. Postojeći gameplay ispeglan je do svog savršenstva, što će više cijeniti igrači koji su upoznati s njim nego oni koji se s NBA 2K serijalom susreću po prvi put. Najveći pomak zapravo je taj što su riješili prošlogodišnji problem prolaskom jednog igrača kroz drugog prilikom kolizije, pa to ne narušava imerzivnost.
"Najveći pomaci u gameplayu ove su godine ispravci onoga što nije valjalo u prethodnom izdanju.
Od nekakvih promjena u samom gameplayu samo bi naglasio dinamičniju i redefiniranu obranu koja djeluje još bliže pravim ljudskim reakcijama, nešto agresivniju obranu računalnog suparnika te korištenje presinga na naš napad. Ako mislite čekati zadnje sekunde napada stojeći s playmakerom na trici – zaboravite na to jer ćete zasigurno izgubiti loptu. Doduše zamjerka ide na to da je presing sveprisutan kod svakog napada pa dozi do frustracija ako želimo imati mirniji napad.
Novih modova nema, pa tako nema ni novosti. MyLeague mod, koji najviše igram iz godine u godinu, također nije doživio nikakve promjene te se točno vidi da nije u fokusu 2K-a, budući da ga recikliraju iz godine u godinu. Neighborhood iliti kvart u kojem boravimo je malo redizajniran u odnosu na prošlu godinu, no osim nekoliko novih mini igara i dalje ne nudi ništa novo vrijedno spomena. I dalje je po meni prisutan problem dizajna tih terena i kako ćemo pristupiti utakmicama. Više volim klasičan lobby stil u igrama pa s hrpom opcija definiramo pravila, nego otrči na teren, nađi prazan teren i čekaj ekipu da se skupi ili čekaj već započeti meč koji se igra i čekaj poraženog da se makne.
Sve u svemu, NBA 2K19 ponovno je jedina košarkaška simulacija koju vrijedi igrati. Možda ne vrijedi tražene cijene ako ne planirate igrati MyCareer mod (a od njega bi vas ionako mogle odbiti mikrotransakcije), ali ako želite čaroliju na parketu, i to onu s aktualnim rosterima, nije da imate poštenu alternativu. Dakle, ovo je pomalo reciklirani proizvod, ali kad se reciklira ono što je već dobro – to ne može biti jako loša ponuda.
