Završija igru. Samo pet godina zakašnjenja, dobro je. Znam da je bilo dosta kontroverze u vezi ove igre i smjera u kojem serijal ide, ali šta se mene tiče ima pozitivnih promjena koliko i negativnih, ako ne i više prvih. Najočitiji primjer je gameplay koji je više nego dobar za jedan RPG i svjetlosnim godinama ispred onog šta je bilo. Osjećaj napucavanja je iznenađujuće zadovoljavajuć, raznolikost i kustomizacija armora i oružja isto tako. I aleluja, power armor napokon pari power armor, da zapravo imaš osjećaj da si hodajući tenk. Šta su napravili s njim je uvjerljivo jedna od najboljih promjena. Novi sistem upgrejdanja lika sa samo S.P.E.C.I.A.L. i perkovima mi također više odgovara od starog sistema. I hvala bogu nema više propadanja opreme, jedne od najiritantnijih stvari u RPG-ovima.
Još jedna stvar po kojoj je ovde serijal na vrhuncu je istraživanje i općenito dizajn svita. Obsidian je s Mojave ima svit koji je definitivno bija imerzivniji i logičniji i bolje povezan od ovog, ali Commonwealth je toliko raznolikiji, ispunjeniji i zabavniji za istraživat. Koliko mi se samo puta dogodilo da idem prema nekom objektivu i onda mi pogled privuče neka građevina u daljini pa se prvo uputim tamo i onda tako opet i odjednom je 4 ujutro, onaj objektiv još neodrađen a šaka novih questova u Pip-Boyu. Još jučer sam nakon skoro 140 sati u igri luta po svitu i nailazija na tonu novih stvari pa čak i par questova. Iskreno ovo bi mogla bit najgušća virtualna mapa po kojoj sam se kreta. A onaj urbani dio je dušu da za okršaje, nevjerojatno koliko je borba zabavnija kad ima vertikalnosti s pristupom krovovima i raznim mostićima između ruševina, toliko mogućnosti i pristupa se otvara. Još kad staviš jetpack na power armor uf uf. Ali ipak da se vratim na to da svitu nedostaje osjećaj ikakve povezanosti. U trojci koja je imala izraženiji postapokaliptični ugođaj je to još i nekako odgovaralo, a ovde di bi ti triba povezivat i branit svoja naselja i izgleda ka da se svit pomalo oporavlja, dobro bi došlo više kohezivnosti, neke narativne povezanosti između različitih dijelova mape.
Grafički neki elementi izgledaju bolje od drugih, ali sve skupa to nije ništa posebno. A opet me ostavilo ugodno iznenađenim nakon sve negativnosti na internetu, jer bome nije ni da loše izgleda. Osvjetljenje je odlično, animacije su isto napravile veći pomak nego šta sam očekiva i više manje svaka lokacija i (re)dizajn svega ima impresivnu količinu detalja. Ali iz nekog razloga atmosfera, koliko god je dobra, nije na razini trojke pa čak ni New Vegasa. Opet je vječno pitanje je li to samo nostalgija govori, je li možda do novog grafičkog stila ili ko zna čega. Možda je stvar šta su prethodne dvi igre imale svoj baš izražen stil, retro u trojci i vestern u NV. Ovde nije tako određeno, čak i muzika na radiju ima veći raspon žanrova i tim se nekako gubi dio šarma i identiteta. Vremenske promjene su itekako dobrodoša dodak, ali isto mi prijelazi nikad nisu imali efekt kakav se zna događat u nekim drugim igrama (gledam tebe Witcher 3, bezobrazno me razmazija).
Priča. Šta reć o priči? Ništa bez spojlera pa priskočite ovaj doli segment ako niste igrali.
SPOJLERI
Premisa je genijalna, po meni najbolja u serijalu. Toliko interesantnih ideja koje pršte mogućnostima - protagonist relikt starog svita koji se budi i nalazi svit razoren a sin mu stariji od njega, paranoja populacije jer svatko može bit zaminjen sa sintetičkom kopijom, tajanstvena napredna organizacija s nepoznativim motivima, manipulacija sjećanjima, porobljena umjetna inteligencija...toliko se tu pitanja može postavit o svijesti, slobodi, identitetu, smislu života, značenju obitelji, postojanju duše i čega sve ne. Toliko mogućnosti za filozofske teme, misterij, kompleksne emocije i teške odluke. A Bethesda je samo zagrebala površinu svega toga. Prvi čin i cili build up su još i dobri, traganje za sinom i Kelloggom, Memory Den i početne glasine o Institutu su bili super početak, ali onda šta radnja ide dalje i šta više otkrivamo postaje sve pliće i pliće. I onda dođe finale koje je zabavno za odigrat i ima kul scena, ali na samom kraju te ostavi sa onim "ehh, ok" osjećajem šta ti daje do znanja da te nije zapravo briga ni za protagonista ni Shauna i najveća ti je briga da ne izgubiš klasičnu radio stanicu ako izbrišeš Institute.
Mislim dobro je šta nijedna frakcija nije savršena već ima svoje pluseve i minuseve pa je i bila teška odluka u smislu da ka i uvik želim dobit najbolji kraj, ali to drugo mi bude tako u svakoj igri. I inače preferiram kad je pokretač i okosnica radnje neka osobna priča ka ovde, ali to onda triba znat i izvest a Bethesdini pisci očito nisu dorasli zadatku. Emocionalna povezanost nula. A događa se i problem tempa koji imaju npr i prvi Mass Effect i Witcher 3, kad glavna misija daje osjećaj hitnosti a ti tumaraš svitom i radiš random questove za random ljude umisto da tražiš Shauna/Sarena/Ciri/koga god. Ton igre je još jedan problem. Opet, probali su tu glavnu radnju i motivaciju lika koji bi tribali bit dosta ozbiljni a previše interakcija i pogotovo side questova su ono skroz goofy i neozbiljni. To je bilo prisutno i u trojci ali pretpostavljam da me nije toliko smetalo jer sam protagonista doživljava više ka isključivo avatara za igrača a ne pravog lika, s ubacivanjem glasovnog glumca i više cinematic dijaloga taj nesraz puno više dolazi do izražaja i smeta.
Ipak s druge strane, sami za sebe, side questovi su dosta zabavni, pogotovo baš ti koji su totalno odbacili logiku i ozbiljnost. Ona čudna familija koja ispadne da pije nekakav eliksir mladosti, glumljenje stripovskog junaka, selo di su svi pretjerano pristojni, popravljanje prijeratne kineske podmornice, pomaganje robotima da polete sa starom fregatom... Ok, ima tona frakcijskih questova koji su svi rinse and repeat, ali čak i više-manji svaki od njih krije neku često zanimljivu pozadinsku priču svojih lokacija preko raznih dnevnika i audio zapisa koji su nadopunjeni enviromental storytellingom i to su priče u kojima Bethesda po meni zapravo najviše sja. Ti ostaci ljudi koji su nekoć tu živili ili koje si ti bez razmišljanja sve pokosija da bi posli sazna da se npr u jednom slučaju radi o ljudima koji su se postepeno pretvorili u raidere jer ih je svako moguće naselje zajebalo i odbacilo dok nisu imali izbora nego počet pljačkat da prežive. I u usporedbi s Obsidianom, Bethesda puno se više bavi prijeratnim pričama ili onima neposredno posli nuklearki, šta je meni osobno ekstremno zanimljivo za čitat.
Likova ima par zanimljivih. Companioni su iznenađujuće dobri, definitivno bolji od ičega u trojci a pojedini bolji i nego u NV. Doduše tu je ljestvica poprilično nisko postavljena. A i opet su i oni, iako bolji od očekivanog, poprilično površno obrađeni. Najzanimljiviji je Valentine, kod njega su se čak i dotakli te krize identiteta zbog tuđih sjećanja u glavi, mada sve je to...ponavljam se, ali baš je nekako plitko čak i kad se malo više potrude. Ima tu interesantnih stvari, ka i u ciloj priči, ali to je sve sjena onog šta je moglo bit. Voice acting je zato stvarno dobar, bez obzira šta kod manjih likova njih 200 ima istog glumca. I ok Valentineovi noir questovi su fora.
KRAJ SPOJLERA
E sad još jedna promjena koja znam da je bila problematična - glas protagonista i novi sustav dijaloga. Inače ovo prvo za mene može bit samo dobra stvar, ali Fallout je možda iznimka. Djelomično zbog spomenutog nekonzistentnog tona igre koji je primjetniji s glasovnim glumcem, ali meni osobno je više ža zbog jedne od najboljih stvari koje je Bethesda napravila - alati za modere. S tihim protagonistom moglo se napravit cile questove s dijalozima i svime i ima njih šta sam skinija i odigra da su bili na razini s najboljim dijelovima vanilla igara, ako ne i bolji. Eto Far Harbor DLC ima jedan sidequest s rješavanjem ubojstva u vaultu i to se čini samo jako inferiorna kopija Autumn Leaves moda za New Vegas. Ali isto tako svejedno volim vidit i čut svog lika u razgovorima i da ima bar nekakvu osobnost. Tako da sam podijeljenog mišljenja na ovoj temi i ne znam šta tu želim u sljedećoj igri ako je bude.
Novi sustav dijaloga, e to je već promašaj. Jedina pozitivna stvar tu je da sad možeš normalno vodit razgovor s više likova istovremeno jer nisi zaglavljen u prozoru s jednim likom. Ali jadna količina opcija u onom krugu, činjenica da nemam pojma šta će mi lik reć kad odaberem sarcastic ili neku drugu tako nejasnu opciju ili da je charm sad jedini stat koji se koristi u razgovorima, e to je sve totalno krivi smjer. Najviše mi fale te opcije koje proizlaze iz različitih perkova i skillova, šta je samo odraz jednog od glavnih problema igre, a to je manjak izbora. Previše odluka u igri su samo šminka jer ishod ostaje isti. Izuzev biranja frakcije u glavnoj priči, uglavnom se svodi na odradit/ne odradit zadatak, ubit/poštedit. I to uglavnom po kraju questa, opcija kod samog pristupa je još manje. Slaba je tu raznolikost ili neka kompleksnost odluka, barem kad se usporedi s NV a teško je ne uspoređivat. I čak te odluke šta su tu, ne vidiš posljedice. Ok ako je previše za očekivat drukčije interakcije i buduće encountere na temelju odluka, barem mi daj jedan običan slideshow na kraju. Stvarno, koliko je to teško? Bez obzira šta je otvoren kraj, reci nešto tipa "in the following years..." i bar u kratkim crtama šta se dogodi s kojim companionom i frakcijom i nekim od ljudi kojima smo odlučili pomoć kroz igru. Samo da je toga bilo, kraj bi bija puno efektivniji i pola mojih prigovora tu ne bi postojalo.
Šta još reć o ovoj igri? Izgrađivanje naselja je valjda kul dodatak za one koji to vole, vidim po internetu da su ljudi gradili čitave gradove koji stvarno impresivno izgledaju. Ja se osim dodavanja malo rasvjete i popravljanja Minutemen utvrde nisam tija previše upuštat u to jer se bojim da ne bi zna stat pa bi igra trajala i duplo duže. Od DLC-ova, Automatron je zaboravljiv ali virujem da će se neki zabavit sa slaganjem svojih robota, isto fora dodatak. Far Harbor je četvorci šta je Point Lookout trici, u ovom slučaju vjerojatno najatmosferičnije područje u igri. Tu su mi očekivanja djelovala suprotno nego u glavnoj igri jer sam čua samo pozitivne stvari o priči ovog DLC-a pa sam osta malo razočaran. Mislim, definitivno se vidi da su slušali kritike i vratili više RPG elemenata i mogućnosti rješavanja questova, pa i priča je dosta dobra. Samo je malko kratko, volija bi više mesa i događaja u glavnom questovima. Nuka-World je ima jak start i park je predobro napravljen s maksimalnom raznolikosti na tako malom području, bija je gušt za istraživat. Ali još jednom je glavna priča malo tanka, pogotovo za good guy igrače. Znači solidne dvi ekspanzije i jedna ehh, sve u svemu ništa posebno da je must play po meni.
I moram reć da mi je nakon ovih skoro 140 došlo do zasićenja. Pa zapravo već neko vrime mi je lagano bilo dosta. Mislim, znam da to nije mali broj sati, ali eto recimo u Witcheru 3 (jbg posta je mjerilo za open world naslove) sam isto sta na možda desetak sati manje i bilo mi se nekako ža oprostit od tog svita, samo jednostavno sam proša sve. Ovde i sad vidim da imam još neistraženih dijelova mape, ali svejedno mislim da sam gotov. Jer koliko god generalno guštam u istraživanju tih ruševina, možda je ipak previše jednog te istog.
Sad sam u drugom djelu posta nasra puno negativnosti, ali ima tu i puno dobroga i stvarno sam desetke i desetke sati gušta u igri. Kako u istraživanju i borbi, tako i u dobrom dijelu priče. Jer ovo nipošto nije loša igra i definitivno je vridna igranja, samo...nije dobra koliko je mogla i trebala bit s obzirom na temelje. Ozbiljno, sa ovakvim idejama i premisama mogla je bit možda i najzanimljivije open world iskustvo. Ali je ipak "samo" dobra. Jebiga imaš neke igre koje su od starta osuđene da padnu u zaborav i druge koje imaju toliko potencijala ali ga ne iskoriste. A ka šta sam već napisa u jednoj AC recenziji, ta druga kategorija puno više frustrira i u nju spada Fallout 4. Da, Bethesdi triba novi engine. Ali prije svega, tribaju im bolji pisci. I to je to.
