Ala vas, jebate; pa nije predviđeno da igraš najluksuznije i sadržajem (vjerojatno) najgargantuoznije igre na tržištu jednu iza druge i da se precizno doziranim poljevanjem benzina samozapaljuješ putem dok ne izgoriš na nečemu šta se zove Mahjong. Ako izgoriš u Cabaretu, nemoj mahati Nagoshiju ako ga ikad sretneš u alkoholnoj magli paklenog, neonom osvjetljenog Kabukichoa. Nagoshi-san bi bio ljut da zna da ste izgorili u Cabaretu Yakuze Zero. Ili da bindžate Yakuza igre. Samo skrenite u neki ramen shop. Ne mašite mu. U redu je bindžati side storyje Yakuza igara. Nije u redu bindžati Yakuze. (Mrzim riječ bingeanje; mrzim bingeanje općenito (zato sam tri puta napisao "bindžate")) Nečuveno!
Yakuza igre su Läderach čokolade ove industrije. Uživaš u njima. Ne jedeš ih kad si gladan. Ne igraš Yakuza igre kao što jedeš smoki. Igraš Yakuza igre kao da jedeš indijske oraščiće. U isto vrijeme, Yakuza igre su (u istoj mjeri) i McDonalds u vansicama iz kojih ti možda, a možda i ne — viri nožni prst kao što su i entrecôte u preslabo osvijetljenom, ali zato preskupom restoranu u kojem ste ti i preslatka djevojka s još slađim franzetama nasuprot tebe sigurno jedini ljudi koji znaju koliki je utjecaj imao Joy Division na glazbu danas.
Ali ništa od toga nije važno. Yakuza igre su ultimativne hangout igre. Yakuza je Persona za odrasle.
Dragon Quest je isto hangout serijal. Ne u smislu u kojem je Super Mario hangout serijal, ali kužite što želim reći. Yakuza igre nisu bong igre, ne prosljeđuješ ih dalje. Ti odlaziš Yakuzama.
Ja nikad nisam prigovarao Yakuzama zbog prekomjernog upotrebljavanja istih assetsa. Yakuza igre su kao odlazak u omiljeni kafić. Kafić je uvijek isti, ali razgovor je uvijek drugačiji.
Jedina stvar koja me istinski zanima je kako je Nagoshi pitchao Segi ideju za Yakuzu, jer je on sam kasnije izjavio kako Segi nije bilo jasno kako je napravio igru. Vjerojatno se cijeli razgovor sveo na: "I like drinking; I also like women."
I to je onda to. Imamo igre koje izgledaju kao petak i subota spojeni u jednu večer. Yakuza igre su . . . izlazak vani.
I specifčina struktura ovih igara mi nikad nije dosadila, jer je cijeli dizajn sveden na koncept "druženja s igrom". Kad završiš s pićem, možeš otići.
Laku noć.
LOL