Nakon dugo vrimena napokon gotov s igrom. Počea sam ovo još negdi u šesti misec, ali sam zbog posla, vrućine i činjenice da me igra nije uopće uvukla napravija pauzu sve do prije nekoliko tjedana. Dojmovi su mi se znatno popravili kad sam nastavija, ali i dalje sam daleko od oduševljenog cjelokupnom igrom. Prvi problem je, nažalost i očekivano, priča. Priča, likovi, dijalozi, sve to je u najboljim momentima prosječno. Često niti to. Radnja niti je originalna niti kvalitetno izvedena niti zanimljiva, zapravo se tek pred kraj igre nešto počne događat. Ništa pretjerano interesantno, ali nešto. Jer veći dio igre je bilo jedno veliko ništa po pitanju neke prave radnje. Isto tako i dijalozi, toliko te iznenadi kad se nađe par razgovora koji su čak i solidni, da u trenutku dobiješ dojam da su i bolji nego šta stvarno jesu. Šta se sidequestova tiče, u nekima se jasno vidi napredak u odnosu na jedan Unity, ali od toga ionako i nije moglo gore. Bayek ko glavni lik mi je čak i simpatičan zbog fora glasa i onog glupavog osmijeha. Ali karakterizacijom zaboravljiv i viđen stotinu puta u boljem izdanju. Međutim moram priznat da se i meni koji prezirem fejk naglaske njegov nekako svidija. Voice acting drugih većih likova je dosta solidan, dok manji likovi zvuče ka da su uzeli prvu osobu s ulice da daje glas. Od svega, daleko najviše su mi se svidile one scene nakon ubojstava glavnih meta, e one su vrhunski napravljene. Ali bilo mi je dosta rano jasno da se ovo ne igra zbog priče.
Igra se najviše zbog svog svita. Barem je meni tako bilo. Egipat koji su stvorili prema internetu navodno nije najveći virtualni svit kojim sam se kreta, ali bome pari ka da je. Ne znam koja mapa je ostavljala takav osjećaj grandioznosti. Prvi put kad sam se popea na jednu višu točku iznad same Siwe i vidija nepreglednu pustinju ispred sebe, znajući da nije samo neka slika u pozadini nego nešto šta mogu i oću prehajat - možda i najbolji moment igre za mene. A bilo je još dosta takvih instanci di sam samo sta i silova skrinšot tipku. Bilo da se radilo o takvim pogledima u daljinu, impresivnim strukturama i gradovima, noćnoj izmaglici dok se mjesečina probija kroz krošnje, pustinjskoj prašini koja se diže dok jašem u suton, šetnji kroz šarena polja cvijeća...bilo je svakakvih jebenih prizora. Inače ne volim kad se rade bezrazložno velike a prazne mape, ali naravno pustinje su tu iznimka. Provea sam i nekoliko sati u Discovery modeu, koji je po meni genijalan dodatak i možda najveća vrijednost ove igre. Plus tek onda cijeniš rad kreatora, kad vidiš koliko je tu bilo proučavanja i truda da se prikaže stari Egipat šta je vjernije moguće. Uz određene artističke slobode, naravno.
Ali unatoč svemu tome, nešto mi ipak fali u tom svitu, a mislim da je to ponajprije atmosfera. Da bude jasno, definitivno ima tih trenutaka koje sam gore nabroja kad se sve poklopi i dobije apsolutno vrhunski ambijent, ali opet nekako ka da fali određeni umjetnički pečat, nešto. Ne znam je li stvar u muzici koja se osim par kratkih stvari se ne ističe toliko. Je li stvar u nekim bojama, efektima, artu, ne mogu točno uprit prstom šta mi nedostaje. A možda su me samo neke igre poput Witchera previše razmazile svojom atmosferom i osobnošću. Svejedno se ne mogu otet dojmu da Egipat, više nego ijedan drugi dosadašnji AC setting, ima toliko potencijala za nenadjebivu atmosferu, i unatoč svim impresivnim postigućima s njegovim prikazom, nekako nemam osjećaj da je taj potencijal ispunjen. A fali mi i misterija. Grobnice, unutrašnjost piramida, tu bi se mogla čuda napravit da ti se koža ježi. To nisam dobija. Najzanimljiviji segment toga su oni drevni mehanizmi s porukama, ali moglo se tu puno više. Npr i na horor elemente su mogli malo ić. Pogotovo je Curse of the Pharaohs DLC ima pregršt mogućnosti, ali svaki onaj afterlife bi izgleda genijalno na prvu, da bi ubrzo skužija da je samo kopija svega iz "stvarnog" svijeta, samo monotonijeg izgleda. I spomenuti nedostatak zanimljivih manjih likova i questova također malo odmaže osjećaju živosti svita.
Gameplay je dobar, definitivno mi više odgovara od starog AC stila. Feel borbe je dobar, kretanje isto, zvukovi zadovoljavajući, dovoljna raznolikost oružja. Kombinacija melee i ranged borbe je poprilično zabavna i dinamična, iako bi volija više posebnih sposobnosti i nekih special napada za otključavanje. Zapravo, volija bi više vrsta neprijatelja koji zahtjevaju različite pristupe, ali dobro sad. Pogotovo sam uživa na bossovima u gladijatorskoj areni. Osvajanje baza je također zabavno, pogotovo većih tvrđava i kada si par levela ispod neprijatelja. Ne mogu virovat da ja ovo govorim, ali kasnije ipak postane prelagano. I to osvajanje utvrda im je u biti glavni trik na koji se oslanjaju, tako da su misije i dalje repetitivne i nemaštovite. E i borba na konjima mi se svidila. U ovom slučaju mi je drago šta su skroz odabrali pogodnost umisto realizma, tako da možeš lootat i s konja, borit se pod vodom, itd. S par detalja su me isto ugodno iznenadili, poput širenja vatre i kako je ljudi idu gasit, ruke kroz travu kad šetaš, ako ostaneš bez brodice netko će doć do tebe da ti da prijevoz, i drugo. Uvik je lipo vidit tako neke neočekivane sitnice.
Jesam li spomenija koliko dobro grafički izgleda? Jer je. Nevjerojatno koliko su neke teksture oštre za ovoliku igru. Neke animacije bi mogle bit bolje, pogotovo su mi deve upale u oko. Namjerava sam radi imerzije njih koristit kroz pustinje, ali njihove animacije su baš ubijale istu tu imerziju kad god bi naiša na njih. Ali kvragu opet se vraćam na to da mi nešto jednostavno fali. Najbolja usporedba koja mi ovaj tren pada na pamet je recimo Avatar. I danas vizualno impresivan, a kamoli kad je tek izaša. Vrhunski CGI, predivna Pandora i sav život u njoj - a opet me nekako nije briga i ima filmova koji su s puno manje novca i efekata čak i samo vizualno ostavili jači dojam. A da ne govorim narativno. I mislim da je odgovor u naslovu jedne Oliverove pisme - "lijepa bez duše". Unatoč kvaliteti u mnogim segmentima i impresivnoj posvećenosti detaljima i očitom trudu koji je uša prvenstveno u kreiranje svita, fali ta duša, srce, "ono nešto". Jel problem šta nemam dobre likove preko kojih se mogu povezat sa svitom, muzici ili u nečem trećem, to ni sam nisam siguran.
I opet, unatoč svim zamjerkama, provea sam dobar broj sati u igri, poprilično se zabavija u nekim stvarima i čak mi je bilo ža oprostit se od ovog Egipta. Ne žalim vrime provedeno u igri, ali s obzirom koliko traje i koliko vrhunskih igara ima u ponudi, ne znam bi li je preporučija nekome ko plaća, pogotovo ako je kratak sa slobodnim vremenom, osim ako baš nije fan ovog settinga i tipa igre. Mislim da sam ovo već napisa nakon Unitya, ali cili ovaj serijal je za mene definicija pojma propušten potencijal. Toliko dobra premisa sa fenomenalnim mogućnostima, toliko zanimljive lokacije, a oni tek zagrebu površinu svega toga. Ali šta je je, za mene je Origins definitivno pomak u pravom smjeru u odnosu na svoje prethodnike. Odyssey mi pari ka da poboljša neke gameplay elemente, plus doda izbore u dijalozima šta pozdravljam, tako da ću i to kad tad vjerojatno odigrat. Ali zasad mislim da ću se neko vrime maknit od velikih open world igara.
P.S. Moram ostavit ovaj video jer je jednostavno predobar. Ima ih dosta šta odlično prikazuju ACO svit, ali ovaj me se najviše dojmija.
https://youtu.be/AwPj1HN_K8U
