I tako, još je jednoj Adolovoj avanturi došao kraj, a ja bih ponovo u neku novu. U jednom dahu sam ga odigrao i potpuno se izgubio u toj ludoj kombinaciji apsolutno briljantnog gameplaya i osjećaja avanture koju ovaj serijal nosi.
Nordics označava novi početak serijala predstavljajući nam potpuno novi sustav borbe. Dosadašnji party based combat zamijenjen je nečime što bi mogli nazvati duo-based combat. Na raspolaganju su nam, za promjenu, samo dva lika - Adol i Karja koji zajedničkim snagama razaraju sve oko sebe. Duo mode se lako aktivira, izuzetno je responzivan i u sekundu točan. Uz to, duo mode ne služi samo kao sredstvo za napad već je i jedna od osnovnih obrambenih mehanika. Neprijatelji posjeduju dvije vrste specijalnih napada, brzi napad koji se lako može izbjeći standardnim evadeom te heavy napad koji se blokira upravo kroz duo mode. No međutim, ako nismo točni obrana može "puknuti" pa valja što prije pohvatati osnove kontrola i načina na koji neprijatelji funkcioniraju. Ukoliko pravovremeno blokiramo napad možemo izvesti razorni kontra udarac.
Nadalje, svaki od likova ima svoje prednosti i mane, iako, riječ mana bi mogla biti čak malo preteška. Recimo, dok je Adol izuzetno brz u vitlanju mačem i nanošenjem direktne štete, Karja je nešto sporija sa puno razornijim break efektom. Break efekt je izuzetno bitan element combata jer mnogi su neprijatelji zaštićeni štitom ili barijerom koji prethodno trebamo razbiti. Uz to, svaki od likova ima vlastiti set specijalnih sposobnosti (identično ranijim naslovima). Uz te individualne sposobnosti ovdje dobivamo i Duo mode sposobnosti. One su izuzetno razorne, ali mnoge ostavljaju oba lika otvorenima za neprijateljski napad što tjera da ih ipak pametnije koristimo ako ne želimo pretrpjeti štetu, uz to koristi SP oba lika što može dovesti do potpuno potrošene mane. Svaku sposobnost razvijamo korištenjem i upravo to korištenje otključava nove individualne sposobnosti.
S druge strane, duo skillovi se otključavaju kroz skill tree koji je nalik na Sphere Grid iz FFX. Release Line, kako mu je ime, se razvija dosizanjem određenog levela, što zatim svakom liku daje određen broj bodova. Bodove koristimo kako bismo otključali polja u koja zatim možemo smjestiti Skill nodes. Slaganjem različitih nodesa možemo aktivirati pasivne sposobnosti, postati snažniji, zaštiti se od statusnih efekata ili pak smanjiti trošenje SP-a za što lakše i brže korištenje skillova.
Sam combat je izuzetno brz, dorađen, responzivan i naprosto savršen. Ys sa potpunom lakoćom pokazuje svu moć Falcomovog savršenog gameplay dizajna i kontinuirano pokazuje kako je još uvijek sam vrh žanra. Uza sve to, otključat ćemo i posebne sposobnosti koje nam omogućuju dosizanje nekih naizgled nedostižnih lokacija.
Priča nikad nije bila najjača strana ovog serijala, to svi znamo, no uvijek je bila lijepo osmišljena i ispričana. Priča desetke je… intrigantna. Igra počinje relativno sporo, barem u kontekstu serijala. Prva dva chaptera su dosta spora i u nekoliko navrata sam pomislio "Pa dobro Falcom, nisu vam ovo Trailsi." no međutim, moj strah je bio neopravdan jer se igra ubrzo otvori i daje nam mogućnost da istražujemo svijet pred sobom, Neki elementi će biti zaključani pričom no ono se vrlo brzo otključaju i igra postaje baš prava zabava.
Likovi su odlično odrađeni i baš mi je svaki bio zanimljiv. Naravno, skupljamo ih kroz priču a time otključavamo neke nove elemente unutar baze (novi shop, restoran,…). Ovaj put nam je baza brod a sve skupa djeluje kao mini Suikoden. Ništa pretjerano kompleksno ali fino ide u korak sa tom wholesome atmosferom unutar baze.
Moram reći kako je ovo stvarno velika igra, mapa ima stvarno dosta toga za istraživanje. Srce mi je zaigralo kad bih otkrio neki otočić, ili pak neku skrivenu "atrakciju" stvarno doprinosi tom osjećaju avanture koji ovaj serijal njeguje (a u devetki ga je falilo).
Postoje i side questovi, standardni monster slaying, pokoji fetch quest i ima i nekih koji su mini pričica. Ima ih par koji su mi baš bili dragi i urezali mi se u sjećanje. Kako god, uvijek ćemo dobiti neki oblik nagrade, ili oprema ili pak neki sočni detaljčić vezan uz nekog lika.
Najnovija mehanika igre je plovidba brodom i pomorske borbe. E sada, tu počinju problemi. Brod je… prava muka za manevriranje. Iako je to razumljivo, zbog konteksta same priče, žao mi je što pomorske borbe postanu izuzetno zabavne tek pri samom kraju igre. Na početku upravljamo brodom koji ne raspolaže bogatom artiljerijom ili jačim napadima a brzina kojom se kreće sramotno je niska. Samo upravljanje je baš teško i sve skupa djeluje kao drlog. Posebno je vidljivo kada želimo doći na drugi kraj mape. Putovanje traje cijelu vječnost i nakon nekog vremena postane malko naporno.
No međutim, razvojem broda i pravilnim ulaganjem stvari polako počinju sjedati na mjesto. Žao mi je samo što za to treba proći gotovo cijela igra. Nekoliko pomorskih borbi u posljednja dva chaptera su mi bili toliko epic da sam se lupao o glavu zašto je za to trebalo proći 35 sati. Ponavljam, razumijem da su željeli, zbog priče, prikazati postupno razvijanje naših junaka i njihove hrabre posade ali rađe bih da je to došlo malko ranije.
Brod možemo razvijati na nekoliko načina. Ulagati u brzinu (MOLIM VAS, ulažite u brzinu što više možete, za napad i obranu ćete već nekako), jače napade, obranu, health i pregršt drugih sitnica koje se ne čine velikima ali generalno čine razliku. Također, možemo razvijati i novu vrstu artiljerije te je slagati i planirati kako je koristiti i koja bi nam najbolje odgovarala u određenoj bitki.
Druga stvar je grafika. Svi znamo da je to najveći kamen spoticanja u svim Falcomovim igrama ali moram ovo reći, Ys X je na momente dosta ružna igra. Dosta ružnija od novih Trails naslova, recimo. Vjerujem da je to kompromis koji su morali pregristi kako bi ostvarili takav veći, otvoreniji svijet ali ipak upada u oko. Iako na početku ne djeluje tako, jednom kad se otvori neke od lokacija na brodskoj mapi izgledaju baš loše. Same lokacije gdje upravljamo likovima su uglavnom dobro realizirane, šarene i prepune zelenih proplanaka. Iako, u nekoliko navrata sam pomislio "Ah, ovdje bi baš dobro došlo neko stablo ili grm.", kao da im je zakazao sam art, uz očekivana grafička ograničenja.
Soundtrack ne trebam posebno komentirati, standardni Falcom, Eksplozivne borbene teme, lijepe, nenametljive (a uhu ugodne) melodije prilikom plovidbe i standardni zvuk avanture dok istražujemo on foot. Meni jedan od najdražih Ys soundtrackova a bome i jedan od najboljih Falcomovih ostvarenja općenito.
Još bih izdvojio jedan vrlo bitan detalj, Nordics je jako cinematic iskustvo. Ovo je prvi put da je Falcom otišao u tom smjeru i svaka im čast na tome. Nemaju veliki budžet ali iz onoga što su mogi izvukli su maksimum. Tranzicija iz animacije u borbu, neke full cinematic gameplay dionice (praćene apsolutno briljantnim soundtrackom), same animacije borbe u cutscenesima… ako je ovo smjer u kojem misle ići očekuje nas čudo od budućih naslova. Svakim naslovom koračaju korak dalje, malen, kratak korak ali ipak bitan i itekako vidljiv.
Nordics je baš pravi, puni paket prepun apsolutno briljantne akcije. Serijal se konstantno razvija zadržavajući onaj standardni, već poznati stil začinjen sa pregršt novih mehanika koje zatim ovaj stari, ali toliko svijež, serijal čini toliko posebnim. Igra nije savršena, ali uz sve svoje mane još uvijek bih rađe odigrao barem tri Ys X igre umjesto cijele palete igara koje nudi AAA gaming. Igra je bezglavo zabavna i neopterećena nametanjima modernog gaminga. Ona je u suštini sve ono što su igre nekoć bile i što bi još uvijek trebale biti - nepresušni izvor zabave u kojem je svaka provedena minuta nagrada. I zato, hvala vam Falcom!
