Sinoć sam odgledal Weapons dok je naš prijevod "Trenutak nestajanja" koji valjda paše uz temu.
Odmah da velim da me se nije toliko dojmio koliko sam zbilja očekivao zbog dobrih ocjena gledatelja i kritike.
Sam početak mi je dobro počeo i bio mi nešto: oh super, uživat ću 2 sata.
Nije se to dogodilo.
Ima smješnih elemenata i nasmijao sam se jer film je baš šašav da je smješan i slično nešto po tom pitanju kao kod Never let go s tim da mi je taj strašniji. Onaj kinez, japanac ili što već kad je počeo trčat prema meti i to mi je bilo simpa. To trčanje me podsjetilo na Ozbiljnog Sama (Serious Sam) i kao da su tu foru pokupili iz igre.
Weapons je imal par tih scary momenata da sam se fakat zbrcnul ali brzo sam zaboravil kaj je bilo da sam mirno išo spat posle.
To mi je prvo gledanje filma. Kod drugog bih mi možda bolje sjeo.
Nebum ga brojčano ocjenil kao obično iz razloga kaj sam ga samo jednom pogledal a vjerujem u ono sa iz drugog pokušaja bolji bi bio utisak a drugi razlog iz poštovanja prema onima kojima je on od prve bio super jer bih mu dao zbilja malu ocjenu.
Mnogima to smeta kad nešto voliš a drugi ti to popljuje pa ti nije drago zbog toga i ljut si i pitaš se pritom pa pobogu zašto mu ili njoj to nije dobro kao meni.
