Malo toga se može dodati napisanom i ovdje, i u onoj 'skrivenoj' temi.
Al evo, dodam dio svog viđenja.
Na stranu gameplay i vizuali o kojima gotovo svi imaju samo riječi hvale, na stranu različiti ukusi (o kojima se definitivno raspravlja i treba raspravljati, argumentima 😛), viđenje priče i svih 'kontroverzi', ali uvijek ću daleko više cijeniti nešto što izaziva niz različitih emocija.
Dobro protiv zla je dosadno, odnosi među likovima su u igrama u velikoj većini crno bijeli. Daj mi sivo, udari me u trbuh, ispreturaj mi unutarnje organe, nek mi bude muka kad igram, želim osjetit mržnju/ljubav/suosjećanje prema likovima, želim razmišljat o svemu danima nakon završetka igre. Kad sam završio s igrom, sama pomisao na još jedan 'normalan' prolazak (platiniralo se, zato navodnici) još uvijek izaziva jezu i odbojnost i definitivno treba/će proći još vremena.
Što se mene tiče, nije da nemam nekih svojih zamjerki, ali TLOU2 i Naughty Dog su sve to izvrsno odradili i isporučili (iza njih mi je tu Rockstar s RDR2).
