wooddiebone Mislim da nije bio u planu nastavak o tom sam već pisao opširno odavno. Tih 7 godina nije pisan samo scenarij. Pa ne rade kazališnu predstavu. Najlakše je napisat scenarij pa ti muku muči i napravi mi igru po tom scenariju. (Ne mislim na tebe osobno da napraviš)

    Činjenica je da bi efekt dvojke bio višestruko intenzivniji da smo Abby igrali i u jedinici pa da su uspjeli još uvijek nekako zamaskirati činjenicu da je doktor kojeg Joel ubije njen tata.

    Kakve bi onda bile jebačke teorije prije izlaska dvojke ufff.

      wooddiebone Bio bi bolji po meni naravno. Nije meni toliki problem Joelova smrt nego način na koji je ubijen kao pseto i tko ga je ubio, Joel je tad bio sporedan a Abby glavni lik u tom trenutku, po meni jadno. Do tog djela mi je igra bila pravi pravcati nastavak TLOU1 a TLOU2 je po meni neka nova započeta franšiza, Trebala bi se i drugačije zvati. TLOU serijal je uništen Joelovom bezveznom smrću. Tako ja gledam na sve skupa.

        Vidiš kako mišljenja mogu bit različita. Ja isto volim Joela i dio mene mu želi dostojanstveniji kraj ali opet nekako više cijenim ovaj suroviji, realističniji i originalniji pristup. Sad kad znam kako završava jedino mi je onaj optimizam za njegovu i Ellienu zajedničku budućnost iz jedinice uništen, ali vrime s njima mi je zapravo dobilo više na značaju.

          Shooter Zbog toga smo i voljeli jedinicu. Evo sad moje obrazloženje zašto i da je nad Joelom počinjena nepravda. Joel je po scenariju bio žrtva od samog početka kada je izgubio kćer. Nije to zaslužio, niti jedan roditelj, osim ako nije u prošlom životu napravio neko sranje a pošto je to tek rođeni fiktivni lik tad ta teza pada u vodu. To je bilo još u samom početku gdje su ljudi imali još savjesti. Prolazi 20 godina, čovjek više mrtav nego živ ali ipak živ. Upoznaje novi smisao u životu upoznajući kasnije kroz igru Ellie, U početku surov i bahat naspram nje ali to je samoobrana od mogućeg vezanja za neku osobu. Putem se vezao naravno, dokaz još uvijek ljudskosti i da ima mjesta u njegovu srcu za druge. Svijet lud onakav kakav je. Pandemija oduzima ljudstvo, gubi se razum, nema se vremena za kerefeke (u TLOU 2 Dina pita Ellie je li se presvukla, halo, halo zemlja zove mars) i preispitivanja vlastite savjesti. Ili ti ili ja nema trećeg scenarija. Ona sva nemilosrdna oduzimanja života sa Joelove strane ulazi u taj dio. Nije nikog ubio a da nije morao. Joel saznaje kasnije u igri zašto je Ellie toliko važna Krijesnicama i razlog krijumčarenja kroz gradove. Naravno očinski ju pokušava spasiti bez obzira na sve. Doktor koji ju namjeravao operirati znao je da joj nakon operacije nema spasa, dakle nije neki positive guy. Joelu smeta do dolaska tijela omamljene Ellie i miče ga s puta i ostatak znate. U drugom nastavku pojavi se iz vedra neba neka Abby kojoj se u glavi rađa osvetničko-lovački scenarij. Joel onakav kakav je u igri upoznaje Abby koju pazite spašava od zaraženih. Spasio je vlastitog egzekutora. Da je Joel osoba koja nema milosti i humanosti kako su ga mnogi opisivali i da je zaslužio takav ishod ne bi ju spasio. Reko bi sebi i burazu: ma tko ju jebe, ne poznamo je, begaj i spašavaj glavu od runnersa. Neil je i ovoga puta Joela uzeo pod zub i namijenio mu nemilu scenarijsku rolu i da ga ubije osoba koju je nedavno spasio. Nepravedno full, realno jest jer dešavaju se takva sranja u životu ali ja to u igrama ne očekujem. Neil je poslao poruku da se ne isplati biti dobar jer na kraju najebeš.

              TITANXIS

              Neil je poslao poruku da se ne isplati biti dobar jer na kraju najebeš.

              Nije li to generalno istina? S obzirom na ljude koji vladaju svijetom, kojima se sudi i koji još nisu zatvoreni. Pogledaj samo Hrvatsku kao primjer.

              Igra je mračna i to je Neil već unaprijed rekao. Isto tako ova igra za razliku od prošle ne govori o ljubavi već o mržnji. Uostalom na kraju igre dobiješ odgovor zašto mržnja ne valja. Vidio si scenu kada se Ellie vratila. Nema ništa. Bolje je biti dobar pa završiti kao Joel i imati nešto u životu i živjeti za nekoga nego mrziti sve i ne imati ništa.

                  Nexus Da, istina zato velim da je većinu igrača u koju spadam iznevjerio jer morao mi je čak i u videoigrama govorit da je život nepravedan a to znam odavno. U igrama ponekad pronalazim odmor za dušu ali me kod TLO2 pogodio u dušu u neg. smislu.

                    Titanxis je jako dobro objasnio sto nekim fenovima smeta u tlou2, a ovime "Bolje je biti dobar pa završiti kao Joel i imati nešto u životu i živjeti za nekoga nego mrziti sve i ne imati ništa."
                    Nexus pogodio u sridu.

                    Iskreno ne volim ni ja kada mi omiljeni lik umre, jednostavno ne volim, ali nekad je tako i nista tu ne mogu.

                    Da, shvaćam što govoriš.
                    Ja obožavam Joela isto jako i pokvario sam si dosta stvari sa leakovima, uključujući i njegovu smrt, tako da nikad nisam uspio vidjeti svoju pravu reakciju na tu situaciju.

                    Ali, opet, kolko je tuga tu bila izražena, jednako je bila i znatiželja.
                    Bilo mi je zanimljivo. Baš zbog toga što su išli napraviti tako nešto.

                    Cijelo vrijeme mi je u glavi sigurnost da mi prvu igru niko ne dira i da je ona savršena i sigurna, ali što sam više igrao dvojku, sam više shvatio kolko je organski isprepletena priča te dvije igre.

                    Prva ima svoju priču i poantu, nevjerojatno predivnu. I kao zasebna igra nevjerojatno dobro funkcionira.

                    Dvojka ima svoju, koja je praktički čista suprotnost. Ta priča je nešto odvratno, ono blato koje se pojavi kad se snijeg topi, ali isto tako, izolirana od prve igre funkcionira odlično.

                    E a kad ih spojiš dobiješ nešto stvarno čudesno.
                    Ne znam, ne moraš se slagati, ali meni su obe TLOU igre jedan od najdubljih i najkompleksnijih prikaza čovječanstva koje smo vidjeli u igrama uopće i napravljen sa toliko ljubavi POGOTOVO prvi dio, ali i drugi, da mi budi neki osjećaj čovjekoljublja i patriotizma prema vlastitoj vrsti.
                    Ne znam kak da to bolje opišem.

                      wooddiebone Ja sam se osjećao vrlo tužno a ujedno šokiran kad ga je Abby mlatnula onim širajzlom bez obzira kaj sam prije znao ishod ali potisnem sve to saznanje i proživljavam iznova. Sad si zamisli kakav moraš imat um da ideš pisat takav scenarij. Još tužniji moment kada Ellie ulazi u Joelovu kuću prije odlaska u Seattle kada prebire po Joelovim stvarima i satu na kraju jer znao sam da je u toj kutiji nešto što je obilježilo čitav TLOU1 pa sam ostavio za kraj da otvorim a unutra sat koji je sa ljubavlju nosio Joel jer za njega je vrijeme stalo kad je izgubio Saru. Tužan moment sa satom i jaknom koju je pomirisala da sam da budem iskren zasuzio i kad ti se to dogodi kod jedne igre onda je to ipak uspjeh da ti jedna igra izazove tolike emocije samo su te emocije tužne koje ne volim i zato ko papagaj ponavljam da igre služe da uživaš u njima a ne da moraš cmizdrit ko neki klinac i to zbog momenata koje ne želiš. TLOU 1 je stvorio odličnu sinergiju između igrača i igre. TLOU 2 i sam si došao do zaključka i ja ponavljam opet da funkcionira savršeno kao zasebna igra.

                        TITANXIS
                        Mislim da si propustija par stvari o Joelu. U jedinici nakon one "oh he ain't even hurt" zasjede, kaže Ellie da je zna šta ih čeka jer je bija na obje strane, insinuira se da je i on ubija nevine ljude. Posli kad sretne Tommya spominje kako se godinama brinija o obojici, a ovaj odgovara da nije bilo vridno i ima samo noćne more iz tog doba. Da se zaključit da je Joel radija neka gadna sranja.

                        O izboru s kraja prve igre se može raspravljat do vječnosti. Jel u redu žrtvovat jedan život za šansu za spas čovječanstva? Kažem šansu jer nema garancije da bi uspilo. Čak i da naprave lijek, svit je već toliko otiša kvragu da možda nema nazad. I jesu li ljudi zaslužili spas nakon svega šta su napravili? Ali Joel je isto tako svjestan da se Ellie spremna žrtvovat, zato joj i laže o tome. Svejedno je spašava zbog ljubavi prema njoj. Sebične ljubavi? A Abbyn otac, šta je s njim? I on je spreman ubit nevinu djevojčicu. Ne pada mu to lako, ali i dalje to radi. Važe jedan život u turobnom svitu naspram budućnosti čitave ljudske rase, uključujući svoj kćer.

                        Mislim to su nemoguće odluke i ne bi moga nikoga u fikciji ni stvarnosti osuđivat u takvim situacijama, jer ne znam niti želim znat šta bi ja napravija. Ali neporecivo je da svi u ovoj priči imaju za nešto plaćat i nitko nije nevin. Napisa sam i u Joelovoj temi, on iz prve igre vjerojatno ne bi pokušava spasit Abby i ironija je u tome šta je izgubija glavu baš zbog toga jer je uz Ellie i Jackson posta bolja osoba.

                        I to se tebi ne sviđa i to ja totalno razumim. Filmovi, knjige, igre su svojevrsni eskapizam i tu ne žele svi gledat ružnu stvarnost i tragediju. Ne dijelim stav, ali prihvaćam. Mene osobno ako priča natira da zaplačem, bilo od tuge ili radosti, to mi nikad nije minus nego ogroman plus i uspjeh.

                            Shooter Joel je radio užasna sranja, slažem se a radio je i tijekom našeg igranja i to sam naveo ali za ona prva sranja nismo mi igrali i takvoga Joela vidjeli. Ne možemo se vodit nečim što je spomenuto u igri a nismo sami sudjelovali u tome. Jer ipak smo mi Joel. Mi držimo kontroler u rukama i upravljamo likom. Ne zagovaram nasilje ali u svijetu kakav je TLOU smatram da je to manje bitno da se ide nekom sudit zbog nekih sranja koje je ili nije napravio. Ubijali su se svi za šnitu kruha i cipele. Ni Super Mario nije nevinašce, koliko je potamanil živih bića koja su mu se našla na putu i što ako ga kreator odluči maknuti i staviti njegovog buraza, reći ćemo da shvaćamo jer ipak je zaslužio da i taj mali brko već jednom rikne. Nisu igre iste tematike ali shvaćaš poantu.

                                Evo koliko je popularna TLOU franšiza, Dokaz je ovaj portal i naši komentari. Zato volim tu igru da raspravljamo o njoj i držimo ju uvijek svježom kao da je jučer izašla u javnost.

                                Ja sam mišljena da postoji mogućnost da ND napravi TLOU "3" s tim da će ovaj biti prequel koji će obraditi onih 20 godina Joela između 2013 i 2033. godine, kao i onaj kraći period u kampu kasnije. E sad da li će te to svidjeti fanovima s obzirom da već znamo da je radio sve i svašta u tom periodu da preživi, vidjet ćemo.

                                  TITANXIS Ne možemo se vodit nečim što je spomenuto u igri a nismo sami sudjelovali u tome.

                                  I to je dio karakterizacije lika. Ima igara s blank slate protagonistima, ali Joel je predefiniran lik, mi upravljamo njim ali nismo on. U onakvom svitu nasilje jest "normalnije" i razumljivije ali to ne znači da je uvik opravdano ili oprostivo.

                                      Shooter Upravo smo svi mi Joel od onog trenutka kad sa Tess izađe iz stana jer možemo birati da li želimo upravljati likom i održavati igru živom a da nas nitko ne omete ili da odložimo kontroler i kažemo si hvala lijepo ja takvu igru ne želim igrati. Znali smo da će ih biti (sranja) i ipak smo htjeli dalje igrati jer smo znatiželjni i mi smo ti koji ubijamo kroz igru. Radi se o igri a ne o filmu gdje možeš sjesti na fotelju i gledati i nemati nikakvog utjecaja na slijed događaja. Zašto ljudi vole pucačine igre u kojima ima nekog nasilja. Izbacuju svoj bijes i frustraciju. Ako netko sudi na temelju sranja koje su napisane u scenariju onda sudimo sami sebi jer smo glavni glumci u igri. Apropo Jolea vjerujem da Joel je radio ono što je morao i prije našeg udjela.

                                          Nexus Ja sam također istog mišljenja i nadanja da će tako zbilja biti jer treba pojasnit neke stvari, Nije još ta priča ispričana do kraja, samo neka bude dobar scenarij koji će biti zbilja većini po mjeri.

                                            Ja se recimo ne moram poistovjetiti sa likom da bi uživao u igri, filmu ili knjizi.

                                            Lik mi je prozor u svijet i zapravo puno je lakše napraviti blank lika kojeg mi kroz igru gradimo nego potpun i slojeviti karakter.

                                              wooddiebone Znaš ipak to zavisi o igri i temi. Dok sam igrao bilo koji Resident Evil ni jedan lik mi nije bio ono da sam se uživio u njega jer igra nije takva, jednostavno ne dopušta ti i kod RE se osjećam kao potpuni stranac koji stoji iza glavnog lika i gleda što radi. Isto tako lik iz The evil within, sve je to nekako mlako, vodica sa likovima ali igra mi je odlična i uživao u svakoj sekundi. Kod TLOU-a, Uncharteda, pa i GOW-a i mnogih drugih gdje je akcent na story mode, nemožeš a da ne uđeš imalo u lik jer si onda uskračen za potpuni užitak story mode. Kod TLOU-a (upravo prelazim po drugi puta TLOU 2) je to kod mene ultra izražajno i zato reagiram pomalo slikovitije.

                                                TITANXIS
                                                Pa tu već pričamo o tome kako ko doživljava igre općenito, ja imam drukčiji pristup od tebe. Također, ovo je linearna priča i isto nemamo utjecaj na slijed događaja izuzev toga da prestanemo igrat. Ali tu slobodu imam i s filmovima, ako mi ne paše ugasim kad god poželim.

                                                Kod stvarno dobrih igara se mogu uživit do te mjere da na momente postanem taj protagonist. Ali ne u smislu RPG-a di ga ja krojim prema sebi, nego na način da doživljavam iste emocije ka i on, a njegova prošlost ne odmaže tome. Baš suprotno, to ga samo čini uvjerljivijim i povećava mi imerziju jer onda ne djeluje ka samo figura koja se ne miče i ne postoji bez mene, već uspješno stvara iluziju stvarne osobe.