#123 Devil May Cry 5
Igra: 9/10
Tezina: 8/10
Vrijeme: 100 sati
Nakon RDR 2 tražio sam neku igru koja će biti više akcijski nabijena i brza da ne nastavljam u istom "polaganom" tonu i DMC 5 se pokazao kao pun pogodak. Nisam igrao prva tri, trebao bi i njih odigrat ali u usporedbi sa četvorkom ovo je po meni korak naprijed. Igra svakako ima zamjerki i po meni su se nekako iskupili u odnosu na reciklažu bosseva i nivoa iz DMC 4. Priča mi je čak bila napeta do samog kraja i mogu reći da su dosta dobro odradili taj dio paralelnih nivoa gdje vidiš kako se putevi pojednih likova isprepliću. Ono što zamjeram igri su neke nelogične stvari poput nemogućnosti manualnog mjenjanja devil breakera, nego postojeći moraš namjerno razbit da bi koristio sljedeći koji posjeduješ, ili neke finisher poteze koje radiš nemaju i-framove pa moraš kalkulirat kada ćeš dokrajčit neprijatelja budući da sama animacija traje dvije, tri sekunde u kojoj si potpuno ranjiv a ne možeš ništa sa svojim likom dok oni tebe mogu normalno napadati, no na stranu to igra je sasvim dobra.
U DMC 5 možete igrati sa tri lika: Nero, Dante i V. Glavni neprijatelj kojeg trebate poraziti je demon Urizen koji je zapravo netko drugi, ali neću spojlati u ovoj temi ako netko nije igrao. Kako idete kroz misije kronološki se isprepliću događaji trojice likova. Svaki lik ima svoj način igre. Nero se oslanja na mač i Devil Breakers kojih ima razno raznih dok sam dosta vremena koristio one za zaustavljanje vremena i za punch napad na neprijatelje. Možete ih maksimalno 8 koristiti kad upgradeate lika. V je misteriozni lik koji ima jako čudan ali zanimljiv način igranja. On sam praktički nemože ništa osim finisher napravit nad neprijateljem ali zato ima 2 svoja ljubimca koji napadaju neprijatelje a to su ptica Griffon i pantera Shadow. Oni mogu privremeno "umrijeti" ako prime udarce i uđu u "stalemate" mode gdje se čeka regeneracija. Osim njih V ima i najjače oružje a to je Nightmare, ogromna utvara koja dok DT gauge traje čini ova 2 ljubimca besmrtnima, a ako su u stalemate modu prije oživljava ih instant i može nanijeti podosta štete ukoliko se pravilno koristi. Sve u svemu, u početku jako čudan način igre, ali kad se povata i nije toliko loše. Dante je lik koji je najkompleksniji, ali ujedno ima i najviše OP poteza gdje praktički glavni lik je Dr. Faust odnosno šešir koji mu daje toliku moć da kad se pravilno iskoristi može one shotat bossa na najvećim težinama i praktički završit misiju u manje od minutu. On ima 4 stancea kao u prijašnjem DMC i mnoštvo mačeva i oružja koje može koristiti. Može se i prilagoditi stil borbe od evadea u trickster stanceu do praktički borbe bez oružja uporabom pravovremenog royalguard stancea. Sve u svemu 3 lika, 3 različita načina borbe. Bosseva ima podosta (skoro svaka misija) što mi je velik plus i kreativno su osmišljeni. Vidi se da su uložili truda.
Platina mi je nekih 8/10, teška je bez daljnjega, ali nekako imam dojam kao i sa četvorkom da je više dugotrajna nego što je nekakav real challenge. Kod DMC 4 glavna prepreka je bila bloody palace sa Trish zbog 85. kata kojeg pamtim i dan danas kad se stvore 2 Blitza simultano, dok u DMC 5 glavna prepreka su S rankovi na svim mogućim težinama. DMC 4 nije imao S rankove na Hell and Hell težini dok DMC 5 ima, tako da bi rekao da su podjednako teški. Znam da se pričalo da je igra 10/10 težine, ali vjerujte mi nije ni blizu toga i ne nisam koristio nikakve exploiteve da olakšam DMD težinu tako da izađem i checkpointe koristim, jedino što sam radio je na zadnjoj Hell and Hell težini, izašao bi iz igre kad bi dobio hit sa Danteom iz tog razloga jer mi se nije ponovo dalo farmat izgubljene orbove koje koristi sa Dr. Faust a budući da HaH težina nema checkpointe i save izlaženje iz igre ništa ni ne znači osim što sačuvam orbove. Po meni neke misije su teže S rankat na DMD težini jer su neprijatelji jebeno tanky i mogu primit masu udaraca, ali prednost je što netretbaš radit no damage run i možeš primiti 3, 4 udarca (zavisi od koga) te možeš nabildati stylish pointse koji sa no continue te lansiraju u S. A sa druge strane neke misije su gadnije na HaH težini budući da je to no damage run od početka do kraja bez checkpointa, jedan hit i mrtav si te moraš restart jer nemožeš kompenzirati bodove za S rank. Zvuči teško, ali praktički nije toliko. Sa Nerom sam uglavnom u zraku rješavao neprijatelje i chargao pištolj te koristio breakere za zaustavljanje vremena. Osma misija koja je na glasu kao najteža jer tu praktički je skriptirana igra da primiš hit pa nemožeš dobiti no damage bonus mi je na kraju postala najlakša jer sam strateški koristio breakere i pristupao neprijateljima da bi imao dovoljan broj stylish pointsa za S. Snimio sam runnove za neke misije na DMD i HAH pa cu uploadati sutra/prekustra na youtube. Sa V-em sam pazio da ne primim hit i konstanto se micao od neprijatelja te pustio da životinje rade svoje, bossevi u 4 i 5 misiji gdje igraš sa V-em su znali bit zajebani na no damage, ali nakon toliko prohoda naučiš im patterne u dušu. Dante je bio najlakši iz tog razloga što Dr. Faust čisti sve pred sobom, ali treba ga pametno koristit jer si ranjiv potpuno dok ga chargaš. Tako da sve u svemu no damage runnovi nisu problem kakav se na prvu čini. Ima podosta misc trofeja te ponešto collectiblesa. Ostali su mi još dlcevi i Borderlands 3 koji je već mjesec dana na čekanju.
Sve u svemu, zadovoljan sam dosta sa igrom. Ono što mi preostaje još iz ovog žanra za proći su prva tri dijela DMC, Bayonetta i Ninja Gaiden kolekcija. Sad lagano malo na shootere prije nego se opet vratim ovome, DMC platine uvijek smore sa pustim prohodima, al budu dobar trening za one najteže challenge.
Jesam, amater. Sigurno je 48 regija igara kucao pa su ga skinuli.
