Bitching oliti kukanje sve u 16 dok Oxi jede 2 Big Tasty bacon-a od jada
Uh kako dobru priču imam, vežite se.
Znači trebao sam u subotu oko pol 6 ujutro (17.12.) letit relaciju Zagreb - Frankfurt - Houston - Mexico, prvi put da letim i idem skroz sam.
Kako sam se raspitao kod rodbine gdje idem, za tranzit u Houstonu ne treba viza i slično, a i Hrvatska je u tom nekom waver programu i uvjeravali su me kako mi ništa ne treba od extra papira. Ok, dođem na aerodrom kod nas i ne puštaju me u avion jer nemam vizu ni ESTA-u. Pokušavam to svojima objasnit ali me uvjeravaju kako mi ne treba i da to tako njima na šalteru objasnim (imaju američko državljanstvo pa im to nikad nije ni trebalo) - žena na šalteru naravno ne popušta i u očima joj vidim da joj je dosta moje prisutnosti. Ok, idem ekspresno brzo popunit to online za nekih 89 dolara + 30 dolara za expres izradu u roku 3 sata. Pokažem joj da sam ispunio i da će vjerojatno stići potvrda dok ne sletim i ajde kaže pustit će me na let do Frankfurta ali tamo onda moram uzet torbu i napravit ponovno cijeli check in jer mi to ne može odradit bez te potvrde.
Dobro, sletio sam u Frankfurt koji je onako najveći aerodrom u EU i trčim na šaltere gdje će me dalje uputit na ostalo. Dok sam došao na red avion je odletio ali dobijem rebooking za idući dan za let, nazovem frenda koji živi 15min od aerodroma i odem kod njega spavat i gledat finale svjetskog.
Idući dan je let u 13:50, ja ga cimam u 10:00 da me vozi jer imam svemirsko loš feeling. Odveze me tamo a ono red od par stotina ljudi (ne pretjerujem, vjerujte mi) za check in. Rastave nas u redove nešto tipa Washington - San Francisco - Chicago - Houston. Ne znam kako je točno bio red ali mi za Houston smo bili zadnji jer je ovima svima prije let išao prije našeg, znači prije 13:50. I sad kad su svi gradovi prošli, sada su tih 4-5 šaltera posvećeni samo nama za Houston ali 13:00 je. Ok, odradimo nekako check in (United airlines) na brzinu i idemo svi na security check. Tamo, naravno, su svi oni ljudi iz prethodnih redova i kolona je, naravno, opet par stotina ljudi. Kako su svi ispred i iza mene za isti let, skompam se sa dvojicom koji baš žive u Houstonu i komentiramo i oni gledaju na aplikaciji kako je let odgođen za pola sata i sad tu cijela ekipa nas iz istog leta komentira kako će odgađati let sve dok ne dođemo jer nema smisla da avion leti polu prazan i ajde opušteniji smo jer nas ima dosta i vjerojatno će tako i biti. Nije bilo tako. Avion je odgođen jednom za pola sata što nije bilo dovoljno da prođemo security i tu nas 20tak ostane bez leta. Idemo svi u jedan red žalit se i radit rebooking za idući dan. To je potrajalo 2-3 sata jer su radili što je sporije moguće u nadi da će ljudi jednostavno odustati i otići. I ok, dobijemo rebooking za 10 ujutro idući dan let ali nemamo pravo na hotel (što bi trebali imati) jer je hotel skroz pun jer vidimo da ovo nije jedini dan da se tako nešto dogodili i da vlada kaos. Ok, odlučimo svi spavati na terminalu jer znamo da će ujutro biti ista situacija na check in i security i nikome se ne riskira. Važno napomenuti da smo trebali letit sa Unitedom ali smo na rebookingu dobili Lufthansu - pitamo odmah što je sa torbama koje smo ostavili Unitedu na check inu i kažu nikakav problem to će oni sve automatski preusmjerit.
Iduće jutro svi smo odavno na nogama, napeto pijemo kave, jedemo i čekamo ukrcavanje. Prije ukrcavanja pitamo još jednom jel trebaju ponovno skenirati naljepnicu sa prtljagom i ne, ne treba, da se ne sekiramo bit će nam sva prtljaga u Houstonu kad sletimo. Međutim, kako ja dalje iz Houstona letim opet Unitedom, ja u Houstonu moram uzeti svoje stvari, izaći, napraviti ponovno cijeli check in i tek onda na let jer zbog promjene avio kompanije ne mogu mi to automatski preusmjeriti i Houston mi je kao posljednja destinacija što se njih tiče. Ok, avion treba krenuti u 10:00 i u Houstonu biti u 14:35 po američkom vremenu (ali let traje zapravo nešto više od 11 sati) a za Mexico onda u 16:50. Ok, imam dva sata i stignem, još ekipa govori kako je u Houstonu puno manje ljudi i puno brže ću proći.
Avion slijeće u Houston sat vremena kasnije, nešto oko 15:30 i prva stvar što se mora napraviti je passport check prije nego se uopće ode do prtljage ili nešto dalje, i tamo je u "zmijici" od 7 redova do šaltera sigurno opet par stotina ljudi. Ali tu se osim putovnice još kratko odgovara na pitanja gdje ideš, zašto, koliko ostaješ i daješ otiske svih prstiju - znači potraje duže od klasičnog skeniranja putovnice. Do vremena kad sam završio s tim, avion je taman otišao (tih sat vremena kašnjenja u Houston je ono što me tu najviše sjebalo jer tih sat vremena mi je falilo) ali ekipa govori kako sigurno ima više letova dnevno za Mexico jer ipak je to tamo blizu. Ok, i dalje skroz pozitiva. Idemo po prtljagu a nje nema, fali pola ljudima s tom leta uključujući naravno i mene. Pozitvna stvar je što je unutra bila samo odjeća a negativna što je bila samo odjeća jer sam tad već jedno solidna 2-3 dana (e sad problem kako računati te promjene zone kao dan) u istim stvarima i zbilja se osjetim i nije mi drago. Ok, jebemu život bar sam sad tu i dijeli me samo jedan let od tuša i već tamo nekakvih novih stvari dok ne stignu moje. Idemo na šalter, sve jasno da kasni, sve jasno dobit ću još jedan rebooking, sigurno ima let taj dan/večer ili u krajnjem slučaju idući dan u to isto vrijeme pa nije bed prenoćiti još jednom na terminalu jer nije mi to prvi takav rodeo. To je bio 19.12. Kaže žena na šalteru, da, imam jedan let, idući ti je za 3 dana (22.12.) HAHAHAHHAHAHAH znači iskreno smo se ja i taj amer pukli smijat znači gledam jel moguće. Kaže svi do tad puni. Do sad sam bio naivan ali više neću, 3 dana hotela mi avio kompanija vjerojatno neće dati (jer je bio problem i 1 dobiti) a i sve da da - ja nemam stvari za obući a izvan aerodroma ne bi smio jer nemam proper vizu za to. Znači 3 dana bi ja treao biti na aerodromu bez svojih stvari? Ok, ne, ne može. Pitam kad je idući let za Frankfurt/Zagreb/Beograd i kaže idući dan. Tu amer pogleda na aplikaciji i vidi da ide jedan za sat vremena. Da, ide ali je pun. Može standby? Može ajde. I tu long story short, uspijem kao standby uletit na zadnje jebeno mjesto nakon što je taj let čekao pola sata da dođu neki ljudi sa posebnim kartama. 90% leta od 9 i nešto sati sam prespavao, totalno odvojen od emocija jer nemam više volje ni bit ljut.
Dođem u Frankfurt i naravno da nitko ne zna gdje je kofer. United vidi samo do trenutka kad su predali Lufthansi a u Lufthansinom uredu nema nikog već 2 dana (potvrđeno od strane 2 radnika) i sve šalju da skeniraju QR kod i online naprave žalbu za izgubljene stvari. Ok, odem kod frenda jer idući dan (danas) imam let za Zagreb i tamo ujutro odemo da si kupim neke nove stvari samo da imam nešto čisto za obući i evo večeras stigao nazad u Zagreb napokon. I prije sat vremena javljaju dobre vijesti kako su mi našli kofer i da je baš evo na putu za Houston, blago meni.
Uglavnom poprilično divlji i zanimljiv rodeo, pogotovo za prvi let. Mislim da tako skoro neću opet letit.
Pa jel moguće da je takav kaos i neorganizacija na tim svjetskim aerodromima?? 
Za nepovjerovat
kauboj kakva nesreća i splet okolnosti. I sve to na kraju da bi se vratio u Zagreb? Što će bit s Meksikom? Nešto privatno ili poslovno?
Btw, znam da se ne može uspoređivat, ali imao sam nešto donekle slično i puno manje zajebano prije dvije godine. Taman ono pred koronu i lockdown firma me pošalje u Bonn. Let prošao super ugodno, sve na vrijeme, Zagreb > Munchen > Koln, na aerodromu sve super glatko, odmah uspijem ući u prvi vlak i eto me za 40 minuta u Bonnu. I hotel je na super lokaciji. Sve super. Idem se prijavit na recepciju, kad mi kaže teta nema me u sistemu, nitko mi nije rezervirao hotel u koji su me uputili.
Zovem šefa, a to je sad već debelo izvan radnog vremena, ne javlja se. Nema veze, platit ću si sam sobu, ali ne, hotel je pun. Odvučem se u prvi hotel do, kod njih cijena neka astronomska, toliko ne dam. U međuvremenu me zove šef nazad, ne zna što je bilo, a nitko mu se ne javlja iz firme tko je odgovoran za te stvari. I sad ja već iziritiran maksimalno odlučim sve odjebat, uzmem taksi, kažem na aerodrom, na mobitelu plaćam prvi let za ZG ali je prekasno za online check-in. To odradim u doslovno zadnju minutu na aerodromu, na securityju me hrpa ljudi propusti, dođem na boarding taman prije zatvaranja i zvoni mi mobitel.
Zove me neka ženskica iz HR, kaže riješila je problem, soba me čeka u onom prvom hotelu. Hvala lijepa, ali ne treba, idem ja doma. U Munchenu me na presjedanju u prolazu pukne onaj buggy, ruka poplavi, poslije mi je šaka tjedan dana bila izvan funkcije. Sletim u ZG poslije 22, platim preskupi taksi do stana, a kako mi je mobitel crkao tamo negdje još na presjedanju, žena uopće nije znala da se vraćam. Vrata zaključana iznutra, kucam, tučem, zvonim, ne otvara. Sigurno je zaspala. Sad je već debelo prošlo 23, što da radim. Ništa ne radi osim šiptara koji prodaje kebabe, odlučim ga zamolit da mi napuni mobitel, prepričam mu sve dok mi reže meso u lepinju, on ljudina odmah izvadi svoj mobitel i kaže zovi. Nikad neću zaboravit ona osjećaj masnoće na uhu. Javi se ona nakon par poziva, vjerojatno je u međuvremenu odpremila ljubavnika i to je moja priča. Otišao ujutro oko 10 od kuće, vratio se u ponoć, kurca nisam napravio osim što sam potrošio 500 eura. Vratili su pare i dobio sam dnevnicu, ali svejedno, najbesmisleniji dan ikad.
Pa dao sam sve od sebe, nije bilo smisla da ostajem u Houstonu na aerodromu 3 dana bez vlastitih stvari i da u Mexicu, umjesto planiranih 9, budem 2 dana i onda opet nazad. Bilo je privatne prirode ali svakako šteta za tako velik plan.
Vidim i tebi je bilo zanimljivo tako da možeš razumjeti zašto sam se okrenuo i otišao, doduše nije da sam imao neke opcije osim spavanja na aerodromu. Od 5 dana putovanja, 2 dana sam spavao kod frenda a ostala 3 aerodrom i u letovima.
Pravo putovanje su prijatelji koje ste stekli po putu. 
Sipajte im još malo sol na ranu.
A šta drugo, tako je ispalo i nije mi problem kad svi to kasnjenje letova i slično nije bila moja krivica. Ekipa već davno puca paljbu po meni, prije nego sam i sletio u Frankfurt. Obično se ljudi vrate sa extra koferom punim poklona a ja sam valjda jedini koji se vratio sa još manje nego što je otišao.
Dobro, moje je ispalo dobra zajebancija, malo sam se maknuo iz ZG i vidio svijeta, a ti si 5 dana gledao aerodrome 
Ali barem znaš za idući put da moraš provjerit sve moguće papire i uvijek ostavit malo dulji prozor između dva duga leta
Nisam ono sve čital, puno mi toga i pogubio sam se. Ne znam jesi li uplatil osiguranje za stvari ili nisi?
E sad u vrijeme blagdana najbolje uplatit neko osiguranje u slučaju da nešto pođe po zlu jer sigurno hoće. Zbilja se isplati uplatit osiguranje a dobiš dobar dio novaca nazad ak ti koferi ne stignu na vrijeme ili se negdje pogube u tranzitu i navedeš da su ti unutra važne stvari bez koje nemreš.
Bolje bi ti bilo onda kad sve sagledaš sjest na konja ko pravi kauboj i điha, 
. Tri dana jahanja.
Ne znam kako ću izdržati još godinu dana ovog dvojnog iskazivanja cijena. Em u dućanu ne kužim ništa, jer na etiketi od 2 cm2 ima valjda 6 iznosa + tečaj, em račun na kraju izgleda kao .ebena osmosmjerka i moraš imati završen tečaj iz egiptologije da bi dešifrirao koja stavka koliko košta.
Trebat će vremena za neku mentalnu prilagodbu na euro.
Btw. mene isto nešto pokosilo od respiratorne boleštine. Stara pokupila na poslu, pa za Božić zarazila ostatak obitelji. Hvala mama. Ponedjeljak i utorak sam uglavnom bio u krevetu i osjećaj je bio kao da me pregazio vlak. Srećom pa sam na odmoru pa mi ne smeta, jedino što budeš toliko krepan da ti se ne da ni igrati. Sad je puno bolje, a sutra na vježbanje uobičajenih 1,5h makar zalegao.
Jedna stvar zbog koje imam dojam da nije korona je što se nije radilo o suhom kašlju i definitivno mi se ne čini kao ona nova varijanta za koju kažu da ima blage simptome. Moguće da sad plaćamo "danak" što dugo vremena nismo bili izloženi sezonskoj gripi, ali kako god. Stisni zube i vozi.
