Uh kako dobru priču imam, vežite se.
Znači trebao sam u subotu oko pol 6 ujutro (17.12.) letit relaciju Zagreb - Frankfurt - Houston - Mexico, prvi put da letim i idem skroz sam.
Kako sam se raspitao kod rodbine gdje idem, za tranzit u Houstonu ne treba viza i slično, a i Hrvatska je u tom nekom waver programu i uvjeravali su me kako mi ništa ne treba od extra papira. Ok, dođem na aerodrom kod nas i ne puštaju me u avion jer nemam vizu ni ESTA-u. Pokušavam to svojima objasnit ali me uvjeravaju kako mi ne treba i da to tako njima na šalteru objasnim (imaju američko državljanstvo pa im to nikad nije ni trebalo) - žena na šalteru naravno ne popušta i u očima joj vidim da joj je dosta moje prisutnosti. Ok, idem ekspresno brzo popunit to online za nekih 89 dolara + 30 dolara za expres izradu u roku 3 sata. Pokažem joj da sam ispunio i da će vjerojatno stići potvrda dok ne sletim i ajde kaže pustit će me na let do Frankfurta ali tamo onda moram uzet torbu i napravit ponovno cijeli check in jer mi to ne može odradit bez te potvrde.
Dobro, sletio sam u Frankfurt koji je onako najveći aerodrom u EU i trčim na šaltere gdje će me dalje uputit na ostalo. Dok sam došao na red avion je odletio ali dobijem rebooking za idući dan za let, nazovem frenda koji živi 15min od aerodroma i odem kod njega spavat i gledat finale svjetskog.
Idući dan je let u 13:50, ja ga cimam u 10:00 da me vozi jer imam svemirsko loš feeling. Odveze me tamo a ono red od par stotina ljudi (ne pretjerujem, vjerujte mi) za check in. Rastave nas u redove nešto tipa Washington - San Francisco - Chicago - Houston. Ne znam kako je točno bio red ali mi za Houston smo bili zadnji jer je ovima svima prije let išao prije našeg, znači prije 13:50. I sad kad su svi gradovi prošli, sada su tih 4-5 šaltera posvećeni samo nama za Houston ali 13:00 je. Ok, odradimo nekako check in (United airlines) na brzinu i idemo svi na security check. Tamo, naravno, su svi oni ljudi iz prethodnih redova i kolona je, naravno, opet par stotina ljudi. Kako su svi ispred i iza mene za isti let, skompam se sa dvojicom koji baš žive u Houstonu i komentiramo i oni gledaju na aplikaciji kako je let odgođen za pola sata i sad tu cijela ekipa nas iz istog leta komentira kako će odgađati let sve dok ne dođemo jer nema smisla da avion leti polu prazan i ajde opušteniji smo jer nas ima dosta i vjerojatno će tako i biti. Nije bilo tako. Avion je odgođen jednom za pola sata što nije bilo dovoljno da prođemo security i tu nas 20tak ostane bez leta. Idemo svi u jedan red žalit se i radit rebooking za idući dan. To je potrajalo 2-3 sata jer su radili što je sporije moguće u nadi da će ljudi jednostavno odustati i otići. I ok, dobijemo rebooking za 10 ujutro idući dan let ali nemamo pravo na hotel (što bi trebali imati) jer je hotel skroz pun jer vidimo da ovo nije jedini dan da se tako nešto dogodili i da vlada kaos. Ok, odlučimo svi spavati na terminalu jer znamo da će ujutro biti ista situacija na check in i security i nikome se ne riskira. Važno napomenuti da smo trebali letit sa Unitedom ali smo na rebookingu dobili Lufthansu - pitamo odmah što je sa torbama koje smo ostavili Unitedu na check inu i kažu nikakav problem to će oni sve automatski preusmjerit.
Iduće jutro svi smo odavno na nogama, napeto pijemo kave, jedemo i čekamo ukrcavanje. Prije ukrcavanja pitamo još jednom jel trebaju ponovno skenirati naljepnicu sa prtljagom i ne, ne treba, da se ne sekiramo bit će nam sva prtljaga u Houstonu kad sletimo. Međutim, kako ja dalje iz Houstona letim opet Unitedom, ja u Houstonu moram uzeti svoje stvari, izaći, napraviti ponovno cijeli check in i tek onda na let jer zbog promjene avio kompanije ne mogu mi to automatski preusmjeriti i Houston mi je kao posljednja destinacija što se njih tiče. Ok, avion treba krenuti u 10:00 i u Houstonu biti u 14:35 po američkom vremenu (ali let traje zapravo nešto više od 11 sati) a za Mexico onda u 16:50. Ok, imam dva sata i stignem, još ekipa govori kako je u Houstonu puno manje ljudi i puno brže ću proći.
Avion slijeće u Houston sat vremena kasnije, nešto oko 15:30 i prva stvar što se mora napraviti je passport check prije nego se uopće ode do prtljage ili nešto dalje, i tamo je u "zmijici" od 7 redova do šaltera sigurno opet par stotina ljudi. Ali tu se osim putovnice još kratko odgovara na pitanja gdje ideš, zašto, koliko ostaješ i daješ otiske svih prstiju - znači potraje duže od klasičnog skeniranja putovnice. Do vremena kad sam završio s tim, avion je taman otišao (tih sat vremena kašnjenja u Houston je ono što me tu najviše sjebalo jer tih sat vremena mi je falilo) ali ekipa govori kako sigurno ima više letova dnevno za Mexico jer ipak je to tamo blizu. Ok, i dalje skroz pozitiva. Idemo po prtljagu a nje nema, fali pola ljudima s tom leta uključujući naravno i mene. Pozitvna stvar je što je unutra bila samo odjeća a negativna što je bila samo odjeća jer sam tad već jedno solidna 2-3 dana (e sad problem kako računati te promjene zone kao dan) u istim stvarima i zbilja se osjetim i nije mi drago. Ok, jebemu život bar sam sad tu i dijeli me samo jedan let od tuša i već tamo nekakvih novih stvari dok ne stignu moje. Idemo na šalter, sve jasno da kasni, sve jasno dobit ću još jedan rebooking, sigurno ima let taj dan/večer ili u krajnjem slučaju idući dan u to isto vrijeme pa nije bed prenoćiti još jednom na terminalu jer nije mi to prvi takav rodeo. To je bio 19.12. Kaže žena na šalteru, da, imam jedan let, idući ti je za 3 dana (22.12.) HAHAHAHHAHAHAH znači iskreno smo se ja i taj amer pukli smijat znači gledam jel moguće. Kaže svi do tad puni. Do sad sam bio naivan ali više neću, 3 dana hotela mi avio kompanija vjerojatno neće dati (jer je bio problem i 1 dobiti) a i sve da da - ja nemam stvari za obući a izvan aerodroma ne bi smio jer nemam proper vizu za to. Znači 3 dana bi ja treao biti na aerodromu bez svojih stvari? Ok, ne, ne može. Pitam kad je idući let za Frankfurt/Zagreb/Beograd i kaže idući dan. Tu amer pogleda na aplikaciji i vidi da ide jedan za sat vremena. Da, ide ali je pun. Može standby? Može ajde. I tu long story short, uspijem kao standby uletit na zadnje jebeno mjesto nakon što je taj let čekao pola sata da dođu neki ljudi sa posebnim kartama. 90% leta od 9 i nešto sati sam prespavao, totalno odvojen od emocija jer nemam više volje ni bit ljut.
Dođem u Frankfurt i naravno da nitko ne zna gdje je kofer. United vidi samo do trenutka kad su predali Lufthansi a u Lufthansinom uredu nema nikog već 2 dana (potvrđeno od strane 2 radnika) i sve šalju da skeniraju QR kod i online naprave žalbu za izgubljene stvari. Ok, odem kod frenda jer idući dan (danas) imam let za Zagreb i tamo ujutro odemo da si kupim neke nove stvari samo da imam nešto čisto za obući i evo večeras stigao nazad u Zagreb napokon. I prije sat vremena javljaju dobre vijesti kako su mi našli kofer i da je baš evo na putu za Houston, blago meni.
Uglavnom poprilično divlji i zanimljiv rodeo, pogotovo za prvi let. Mislim da tako skoro neću opet letit.
