weky baš mislio napisati da igram Grim Dawn, no nema na čemu
Bitching oliti kukanje sve u 16 dok Oxi jede 2 Big Tasty bacon-a od jada
5 dana kasnije
Prvi radni dan nakon godišnjeg. 
I meni. Samo kaj je meni 
emoji.
- Uređivano
wooddiebone di to radiš da ti je takav smajlić, odnosno da si sretan?
i meni je prvi radni dan nakon dugog godisnjeg... smajlic, ipak ovakav 
yakuza_stinger Sad ako na ovakav ponedjeljak čujem life coaching spiku u stilu "kada radiš ono što voliš, svaki dan ti je godišnji", morat ću banati nekoga.
Fico hahaha, nemoj mu ideje za post davat
Prošli ponedjeljak sam najavio da odlazim iz firme i radim otkazni rok. U srijedu sam se već okuražio pa poslao team lidera u kurac
Jutros mi javili iz nove firme da zbog budžeta neću počet radit kod njih prije studenog. Well...
Fenix znači imaš godišnji do studenog
yakuza_stinger ma nije, ostat ću sigurno radit do 11. Ali šteta jer sam se već mentalno pripremio na odlazak
Možda nije do firme onda?
Ako se bar jednom dnevno ne pošalješ s kolegama u kolektivni kurac, jesi li ikad radio posao? 
Možda nam je to falilo u FFA redakciji?? Inače bi do sad već preuzeli HCL!
Tzereen znam na što ciljaš Da je do mene, a možda i jest. Doduše, ovo sa šefom je više bilo kroz zajebanciju, bilo mi je inače dosta dobro ovdje.
Ja ne znam kako je kod vas koji duže radite od mene, ali čitava ta radna kultura po mom iskusktvu mijenjala se ovisno o tome kakva je bila ekonomija. Kad sam završio faks 2012. jedva sam našao posal usred one krize i to za 1400 jebenih kuna. Toliko bi potrošio samo na benzinu, a da nije bilo roditelja i neke zarade sa strane umro bi od gladi. I za te pare su me gazili i nastavili gazit za 4 jebene tisuće kuna kad je istekao pripravnički i kad su po zakonu morali dat nešto više. I nastavili su me gazit jer su znali da nemam(o) izbora. I tu je došlo ono na što se Zero referirao, kad se počela oporavljat ekonomija tadašnjeg direktora koji mi je i danas dužan nekoliko plaća sam tako sočno poslao gdje mu je mjesto.
Druga firma je bilo skoro pa isto, psihičko gaženje zato što se još uvijek moglo, ali u rukavicama i za veću plaću. Ekonomija se popravila tek tamo 2018. godine i do onda se pitalo što ti možeš njima ponudit. Tu je bio sličan rastanak kao s prvom firmom, ali sad se posao tražio na način da ti njih pitaš što oni tebi mogu ponudit.
Zato mi je u ovoj trećoj firmi bilo super, pogotovo što se za vikende i blagdane na dežurstvima znala odlična lova zaradit ali sad kad je unatoč koroni ekonomija i dalje dosta dobra, odnosno ne pada, imaš situaciju da dobri kadrovi idu za boljim ponudama i stvara se veliki manjak radne snage. U prijevodu, zadnjih godinu ipo dana radio sam za dvoje, ali nitko me nije gazio psihički, platilo mi se i cijenio sam to.
Sad sam pogubio nit, ali bit je u tomu kako se stvari lako promijene u 5-6 godina. Ovi koji su gazili za vrijeme krize sad su propali, nema ih više nigdje i nije mi žao nijednog grubog rastanka. Manje više svi koje poznajem doživjeli su neka slična iskustva zadnjih 10 godina. Sad je samo pitanje koliko dugo će nam bit dobro i koliko će trebat ponovno onim govancima da isplivaju.