Tzereen znam na što ciljaš 😃 Da je do mene, a možda i jest. Doduše, ovo sa šefom je više bilo kroz zajebanciju, bilo mi je inače dosta dobro ovdje.
Ja ne znam kako je kod vas koji duže radite od mene, ali čitava ta radna kultura po mom iskusktvu mijenjala se ovisno o tome kakva je bila ekonomija. Kad sam završio faks 2012. jedva sam našao posal usred one krize i to za 1400 jebenih kuna. Toliko bi potrošio samo na benzinu, a da nije bilo roditelja i neke zarade sa strane umro bi od gladi. I za te pare su me gazili i nastavili gazit za 4 jebene tisuće kuna kad je istekao pripravnički i kad su po zakonu morali dat nešto više. I nastavili su me gazit jer su znali da nemam(o) izbora. I tu je došlo ono na što se Zero referirao, kad se počela oporavljat ekonomija tadašnjeg direktora koji mi je i danas dužan nekoliko plaća sam tako sočno poslao gdje mu je mjesto.
Druga firma je bilo skoro pa isto, psihičko gaženje zato što se još uvijek moglo, ali u rukavicama i za veću plaću. Ekonomija se popravila tek tamo 2018. godine i do onda se pitalo što ti možeš njima ponudit. Tu je bio sličan rastanak kao s prvom firmom, ali sad se posao tražio na način da ti njih pitaš što oni tebi mogu ponudit.
Zato mi je u ovoj trećoj firmi bilo super, pogotovo što se za vikende i blagdane na dežurstvima znala odlična lova zaradit ali sad kad je unatoč koroni ekonomija i dalje dosta dobra, odnosno ne pada, imaš situaciju da dobri kadrovi idu za boljim ponudama i stvara se veliki manjak radne snage. U prijevodu, zadnjih godinu ipo dana radio sam za dvoje, ali nitko me nije gazio psihički, platilo mi se i cijenio sam to.
Sad sam pogubio nit, ali bit je u tomu kako se stvari lako promijene u 5-6 godina. Ovi koji su gazili za vrijeme krize sad su propali, nema ih više nigdje i nije mi žao nijednog grubog rastanka. Manje više svi koje poznajem doživjeli su neka slična iskustva zadnjih 10 godina. Sad je samo pitanje koliko dugo će nam bit dobro i koliko će trebat ponovno onim govancima da isplivaju.
