Ja mislim da je ok da se nekom neki lik ne svidja (izgledom ili nečim drugim), ali brate mili ono u Witcher 4 temi što je netko stavio gdje analiziraju svaki detalj njenog lica je stvarno prešlo sve mjere, a situacija ni u mnogim drugim igrama nije znatno bolja.
Ja sam uvijek govorio da mi ne treba pretjerana realnost u igrama jer mi je je dosta u stvarnom životu, ali sam se pomirio sa time da kako je grafika odmakla i kako je pisanje postalo usredotočenije na karaktere i općenito na ljudske odnose, da ce devovi težiti realnosti.
Samim time, budimo realni, većina ljudi na svijetu i je nekog prosječnog izgleda pa prema neuglednom.
Kada sam prvi puta vidio Arthur Morgana, baš sam komentirao na forumu da mi je ruznjikav (to je bilo puno prije ovih woke priča) jer sam navikao na Dante, Lara, Snake i sl. edgy likove. Jednostavno smo mnogi od nas odrasli u vrijeme kada se slavila ljepota likova, ajmo tako reći i gotovo uvijek se gledalo da glavni likovi u igrama izgledaj kul i ljepuskasto (pa čak i u mnogim filmovima.
Medjutim šta god sam na prvu mislio o izgledu Arthura, sve je palo u vodu kada sam jednom završio igru i spustio kontroler dolje. Najdraži muški lik ikada u igrama je postao.
Tako da smatram da je ok reći da ti netko nije privlačan, ali tu bi trebalo stati. Kao što bi i druga strana trebala stati sa konstantnim "obranama" jer se onda dogadja da se tjera inat jedni drugima i odose sve u vraziju mater.
Mislim da nam treba malo više razumijevanja jedni za druge i da se pokušamo više puta ponašati kao da je ta osoba s kojom raspravljamo ispred nas, a ne iza tipkovnice ili mobitela. ovako nekada ispadamo bedasto posebice jer se većinom radi o ljudima starosti 30+ godina.
Ono što bih dodao je da je možda malo nezahvalno usporedjivati filmove i igre. A vjerujem da je razlog sljedeći, a to je naime da u Igri provodimo neusporedivo više vremena sa svojim likom nego što je to slučaj u filmu. Doslovce ga upravljamo, okrećemo kameru, zagledamo njega i okolinu te se u pravilu više vežemo za njega, nego je to za lika u filmu. Meni je stvarno bilo stalo do Ellie kada sam ju vidio onako shrvanu na kraju TLoU2, meni je suza krenula zbog Arthur Morgana, ja sam stvarno navijao da Geralt nadje Ciri. Ne kažem da to isto ne može biti točno za film, ali ja i Arthur smo proveli skupa 60 i kusur sati, a to mi nijedan film neće pružiti.
Možda se zato toliko vežemo za igre u likovima i ponekad nam znače i sitni detalji više nego bi trebali.
