Zbog toga što bi dobrobit zajednice trebala biti iznad ljubavi prema nogometnom klubu i brendu. Zbog toga što bi se trebalo znati reći da je dosta zapravo dosta kada pokvarene osobe uništavaju nešto oko čega si strastven.
Niti je poanta u tome da će Dinamo postojati nakon Mamića. Naravno da hoće, ali zbog tog istog jebenog Dinama s tim istim Mamićem imamo ligu koja je toliko monopolizirana da je prešla u sfere čitavog nogometnog saveza. Novi klubovi ne mogu niknuti, igrači su gubili prilike u reprezentaciji zbog tog monopola, gurali su se igrači koji su se trebali prodati. To ima toliko dugoročne posljedice da svatko tko podržava to što Dinamo je već 30 godina, drži dio odgovornosti. I nek se ide na utakmice pa čak i ako je to jednom u pet godina, ali se ide svjesno, znajući da se daje u džep kriminalcu koji direktno profitira od tih para. Za njega je to možda mala zarada, ali ona koja mu i dalje daje legitimitet diktatora hrvatskog nogometa. To je sve.
Nije jedan čovjek sam dobio priliku pokrasti hrvatski nogomet. Tu su priliku omogućili obični ljudi koji su išli na tribine i kupovali majice i rekvizite, samo zato što ima kruha i igara.
Odmah se sjetim klape Intrade i možda najjadnijeg stiha ikada napisanog. "Nek ti kušin bude stina, al' Hrvatsku, sine, voli." Pa dajte malo samopoštovanja kada Mamić doslovno piša po svima koji navijaju za Dinamo. Dinamo nije klub. Dinamo je Mamićev osobni brend, krojen ne kroz godinu-dvije, nego 30 godina svog postojanja.